Elektronske knjige 1
Marija Valorta - USKRSNUĆE KRISTOVO kako ga je vidjela autorica
-Isusova objava jednom svećeniku
-Vapaj anđelima za pomoć
-Molitva za jednog određenog pokojnika
-Strjelovite molitve
-Litanije za siromašne duše
-Krunica siromašnim dušama
-Starokršćanska molitva za pokojne
MOLITVA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA SVETIM
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
______________________________
KRISTU
SUOBLIČEN
ŽIVOT I VRLINE FRA ANTE ANTIĆA
(1893-1965)
Katolički bogoslovni fakultet
Vicepostulatura o. fra Ante Antića
Split -
OVAJ LINK PONOVO RADI OD 1.9.2012.
__________________________________________________________
KRIŽ OD SUZA link ponovo radi od 2.2.2013.
preuzmite na svoje računalo
. Hvala ti Bože što si nam poslao Majku Kraljicu mira , hvala ti Majko na svemu što činiš za nas što nas zagovaraš, prinosiš naše prošnje i molitve Gospodinu i što nas u svome srcu
nosiš i čuvaš , hvala ti , hvala ti na svemu.
Kruna moje duhovne zrelosti je svjesna spoznaja svojstva našega Boga koji je KRALJ MILOSRĐA. Sve ono najljepše što sam doživio u svome životu, sve ono što sam spoznao i doživio u
sjedinjenju sa Gospodinom u ljubavi i sve ono što sam sa moga razumom zamisliti što je to Bog potvrdilo se u Božanskom milosrđu koje zrcali savršenstvo Božanske Ljubavi. To savršenstvo ljubavi,
dobrote, nježnosti blagosti, poniznosti, bezuvjetnog praštanja, krotkosti, nesebičnog darivanja, suosjećajnosti. Pred veličinom Božanskog milosrđa trebamo se duboko pokloniti i zahvaljivati
Kralju Milosrđa kličući u srcima našim „ Isuse ja se ufam u tebe“. Želja mi je bila da ukažem na važnost širenja pobožnosti Božanskom milosrđu osobito u ovim našim po meni posljednjim od
posljednjih vremena.
(misao iz knjige našeg Banjalučanina)
____________________________________________________________
« Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao jedan odlučujući preokret u mome životu.
Rekoh preokret iako se radilo o jednom dugom nutarnjem putu koji se podudarao s potajnom pripremom za svećeništvo. Upravo tada mi dođe u ruke "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici", jedna od onih knjiga koju nije dovoljno jedanput čitati. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje sam radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova njene odlomke jedan za drugim…".
Sveti Ivan Pavao II
_________________________________
A. BENIGAR: ALOJZIJE STEPINAC, HRVATSKI KARDINAL
Preuzmite knjigu u wordu NOVO!
Ekskluzivno: Svećenici, psihijatri i opsjednuti otvoreno o egzorcizmu iz lista 24 sata
___________________________
Objašnjenje za preuzimanje možete pronaći na našoj stranici INFO
141
MOJA PJESMA pjeva se u narodnom melosu
MOJ ISUSE ŽIVOT SAM TI DALA,
DA TI KAŽEM OD SRCA TI HVALA!
TVOJA LJUBAV VODI TE DO GROBA,
DA NAM KAŽEŠ NEMA VIŠE ROBA.
ZA SLOBODU TI NAS OSLOBODI,
SVETOM VODOM TI NAS PREPORODI.
DOĐI DUŠE TI U NAŠA SRCA,
DA NAM BILO VJERE JAČE KUCA.
DUŠE SVETI TI ME SVU OSVIJETLI,
TVOJA LJUBAV NEKA ME POSVETI.
DUŠE SVETI TI NAS SVE POSVETI,
DAROVIMA SVOJIM TI NAS KRIJEPI.
OČE SVETI OD SRCA TI HVALA,
ŠTO JE NAMA TVOJA CRKVA DALA.
GOSPE DRAGA NEKA TI JE HVALA,
ŠTO SI NAMA SVOGA SINA DALA.
s.Svjetlana
(ostalo preuzmite na svoje računalo)
*****************************************************************
Sina. Vjerujem da će se svatko od nas u ovom vremenu zapitati: Kako se
pripremiti za susret s Bogom, koji se utjelovio i postao Emanuel s nama
Bog? Na odgovor nas mnogih utjecat će zasigurno aktualno društveno
okruženje, obiteljski život, ali prije svega naše sasvim osobno
raspoloženje i očekivanje. U tim raznovrsnim mogućnostima doživljaja
nije uvijek lako biti odvažan, imati jasno stajalište i odgovoriti mjerom
dostojnom Božjega otajstva. Odgovor kršćanina, međutim, treba biti
prožet evanđeljem koje nas poziva da budemo neprestano budni, da nas
Njegov dolazak ne bi zatekao nepripravne.
Ostalopročitajte u knjižici koju klikom na download preuzmeti na svoje računalo
UVOD
Svaki čovjek ponekad osjeća želju za što duljim životom, a ponekad opet želju za skorom smrću. Zna da je stvoren za život, pa taj život želi živjeti bez straha od ugasnuća, ali zna i da je
stvoren za biološki nestanak, pa zbog toga osjeća podvojenost vlastitog htijenja: ponekad u svojim maštanjima anticipira trenutak smrti, jednom sa strepnjom da će njegovu bivstvovanju doći kraj,
drugi put s vjerničkim pouzdanjem da je smrt most između života i života, a ponekad čak i s osjećajem znatiželje ili osvete, Želeći znati kako će njegova rodbina, poznanici i prijatelji
prihvatiti činjenicu da ga više nema među njima.
To pokazuje da je smrt nedodirljiva, nespoznatljiva, jednom riječju: tajna. Život se čini manjim misterijem jer je iskusiv. Smrt, naprotiv, ostaje najveća nepoznanica, jer nijedna religija,
nijedna filozofija, nijedna psihologija niti bilo koje drugo životno područje ne daje konačan odgovor na strahove koje čovjek proživljava u svom postojanju, strahove koji imaju korijen u bojazni
od smrti.
"Sve, što postoji na svijetu. Čovjek stavlja pod lupu i ispituje kako bi dokučio njegovu dubinu... ali sonda, uronjena u smrt, nikada nije dotakla njezino dno. Smrt je i dalje tajna koja okružuje
čovjekov otok konačnosti, jednako neoskrvnjena kao i korijeni postojanja čovjeka kao osobe i slobodnog bića, znak nadmoći Boga nad njima, kojim je obilježeno sve njegovo bivstvovanje."
Iako je čovjeku smrt tajna, on je najčešće ne želi takvom prihvatiti, pa ponekad ne bira sredstva kako bi ju demistificirao: suvremena medicina, filozofija, psihologija, pravo, umjetnost...
pokušavaju smrti oduzeti njezinu svetost i nametnuti joj obilježje apsurdnosti i bezvrijednosti.
Dok se smrt unizuje veliča se život, ali život koji je obilježen novim "vrijednostima": snagom, ljepotom, zdravljem, bogatstvom, vječnom mladošću. Dosljedno, nemoć, nakaznost, bolest, siromaštvo
i starost - personifikacije smrti - ugrožavaju ne samo pojedinca već i čitavu ljudsku zajednicu, pa ih se stoga odbacuje. Averzija prema toj životnoj stvarnosti, ponekad javno, ponekad tajno,
stvara zločince: hitlerovskom metodom mnogi, rasno, nacionalno, vjerski ili fizički nepoželjni, bivaju istrebljivani.
No, ne gleda samo društvo u cjelini negativno na smrt, već su i pojedinci samorazarački usmjereni: ne videći smisao svome životu i bez vjerničke vizije smrti posežu za samoubojstvom ili
zahtijevaju da se nad njima izvrši eutanazija. Uvijek se nađe netko tko će im te želje ispuniti. Nađe se i onih koji će transplantiranjem organa spasiti život mlade i proizvodno jake osobe, a
usmrtiti staru i nekorisnu.
Ipak, govor o smrti ima i pozitivan aspekt. Tako se npr. mnogi, kao pojedinci ili kao društva, zalažu za pružanje životnog smisla besperspektivnima, za pružanje pomoći u umiranju ili dižu svoj
glas protiv onih koji vrše genocid nad određenim ljudima ili narodima. Sami, pak, pojedinci ne gledaju na svoje umiranje i vlastitu ili tuđu smrt kao na nešto bezvrijedno, već kao na predanje
Bogu.
Zato ćemo se u ovoj diplomskoj radnji zaustaviti na razmišljanju o umiranju i smrti, kao stvarnosti svakog čovjeka, stvarnosti kojoj je Krist objektivno dao smisao, ali njezin subjektivan smisao
još ovisi o pojedincu, potom ćemo govoriti o transplantaciji organa, mrtvozorstvu, sahranjivanju i žalovanju, kao načinima postupanja i odavanja pijeteta umrlome, zatim o samoubojstvu, eutanaziji
i genocidu, kao stavu prema vlastitom uništenju, uništenju drugog pojedinca i uništenju naroda, te na kraju sve to objediniti eshatološkom nadom u postojanje punog života s Bogom.
Nastavak preuzmite na svoje računalo u PDF formatu
STEPINČEVA DUHOVNA OPORUKA
«Mojim dragim vjernicima!
Božja providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i pol godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat. Da se sada, poslije svega, što se je dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao? — morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: 'Što je ludo pred svijetom, odabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono, što nije, da uništi ono, što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom'.
Od dana, kad sam bio izabran za duhovnog natpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam, da s vama neću dugo biti. Svjestan sam u dubini svoje duše, da nijesam bio bez pogrješaka, a još sam čvršće u to uvjeren, kad imam pred očima riječ sv. Ivana: 'Ako kažemo, da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama'. Ako sam bilo kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo načinili, opraštam iz sveg srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: 'Oče, oprosti im, jer ne znaju, što čine!'.
Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve, što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini. Smatram to tim nužnijim, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio Hrvatskog Naroda, u kojem mi je Božja providnost dodijelila natpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za sve ostale.
Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi, koji premda su u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas — kažu oni — učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet o svakom takvu pokušaju ja vam moram kazati, što je rekao prorok Izaija: 'O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići'. Zar nijeste možda čuli što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom'.
Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: 'Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi!'. Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje.
Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem piše sv. Evanđelje, mislio naći sreću, ako napusti očinsku kuću? Otišao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu našao! Rado bi bio utišao glad svoju žirom, što svinje jedu, ali mu ga nitko nije davao.
Ljudi, koji preziru Boga, žele vas, dakle, udaljiti od njega i tako vas sniziti na veoma žalosno stanje. Njihovo je djelo i nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer 'Bog se ne da izrugivati', kako piše sv. Pavao. Na koncu mjesto sreće, koju obećavaju, neće vam moći pružiti ni ono, što je čovjeku najnužnije.
Vazda će biti tako, jer je Božja riječ istinita. A i ne može se prevariti. Kaže prorok: 'Gospodine, ti si nada Izraelova. Svi, koji te napuštaju, bit će posramljeni, a koji se udaljuju od tebe, bit će zapisani u prah, jer su napustili izvor žive vode, a to jest Gospodina'. Veliki, dobri Bog nije zapustio čovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to čovjek zaslužio. Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako veli Apostol: 'lzbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina'. To je kraljevstvo Kristova Crkva, katolička Crkva, koja je tako stara kao i sama kršćanska vjera.
Katolička Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego uči i danas sve ono, što je primila od apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedište u Rimu i imat će do svršetka svijeta. Ondje je imao svoje sijelo prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, što je Isus rekao Petru: 'Ti si Petar i na toj stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati'.
Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva!
Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istoga života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovnoga pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od pećine, na kojoj je Krist sazidao Crkvu svoju.
Godine 1941 mi smo se spremali svečano proslaviti 1300-godišnjicu prvih veza Hrvatskog katoličkog Naroda sa Sv. stolicom. Svjetski rat je omeo tu svečanu jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća, ni nesreća ne smiju nas uzdrmati u našoj odlučnosti, da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati poput Izraelaca na obalama babilonskih rijeka: 'Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naša desnica!'.
Da među vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo svećenik, koji bi ma samo na časak pokolebao u ovoj točki, neka mu bude kuća daleko od vaše! Možda ćete reći, da odveć strogo sudim? Bio bih vaš najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, činim to za vaše bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: 'Pazite, da vas nitko ne zavede!'.
Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takva pojedinca bit će onakva, kako je opisuje Isus za vrijeme svoje posljednje večere: 'Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori'. Budite, dakle, vazda vjerni katoličkoj Crkvi, vjerni do groba!
Težak bi bio život u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju, i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati 'za krst časni i slobodu zlatnu'. Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnoga i narodnoga života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!
Na to vas, uostalom, potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: 'Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago'.
Samo je bezbožni komunizam bio kadar uvrstiti, dapače u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje. Te sam svetogrdne hule ja g. 1946 za vrijeme poznatog tzv. procesa osudio i žigosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali katoličku Crkvu jednim potezom pera izbrisati iz naše hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko između vas pođe tragom onih zločestih ljudi, i napada Majku Božju. Za takva će jadnika vrijediti riječ mudračeva: 'Tko ogorčava život svoje majke, proklet je od Gospodina'.
Na koncu, predragi sinci, jer je 'Bog ljubav', kako veli Apostol, ljubite se međusobno! Vazda se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, 'koji daje, da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre i šalje svoju kišu pravednima i grješnima'. Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sv. Augustin: 'Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono, što je čovjek uradio'.
Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio.
Krašić, 28. svibnja 1957.
Alojzije kardinal Stepinac
nadbiskup».