Čudesni događaji

Čudesni događaji u Siracusi

Reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladoga bračnog para Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, plakao je ljudskim suzama 29. 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953.g U nedjelju 30 kolovoza jedan je kino amater snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Komisija liječnika i analitičara uzela je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubnog centimetra te tekućine i izvršila mikroskopsku analizu koja je pronašla tragove proteina i urata. Odgovor znanosti bio je: ljudske suze.
Fizičkih ozdravljenja, koja je ustanovljena liječnička komisija proglasila izvanrednima, bilo je oko 300 (od sredine studenog 1953.) a brojna su bila i obraćenja.


Riječ crkvenoga učiteljstva

Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Rufinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „ne može se sumnjati o stvarnosti suza… Neka takva manifestacija Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu“. Godinu dana kasnije papa Pio XII. Zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj, između ostaloga, kaže: „bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali Ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za Majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“ Papa Ivan Pavao II. Prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi 6. studenog 1994. g rekao je: „to su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“




Pobožnosti Gospi od Suza u Pleternici

Godine 1954. u župi Bučje blizu Pleternice održavale su se misije pod vodstvom misionara Stjepana Mullera, isusovca iz Zagreba. Dok je razgovarao sa svećenicima o čudesnim događajima koji su se u Crkvi događali, misionar je posebno spomenuo događaj suzenja lika Gospe u Siracusi prethodne godine. Tom razgovoru bio je prisutan i vlč. Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Nakon što je saslušao misionara, zamolio je sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu te klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od
Gospodina.
Bolo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Naime, 3. prosinca 1944. godine partizani su do temelja srušili župnu crkvu svetog Nikole. S noći od 11. na 12. svibnja 1945. godine pred njegovim očima ubijen je tadašnji pleternički župnik vlč. Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke su vlasti spriječavale ponovnu izgradnju župne crkve. Unatoč tome, župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili svetu mislu na otvorenom. Razmišljajući o svemu tome vlč. Petrak odlučio je uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ono što je tada naumio, ostvario je naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela
devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je procesiju s upaljenim svijećama oko istih temelja crkve. Razlozi zbog kojih je vlč. Petrak započeo devetnicu Gospi od Suza, osim duboke predanosti Majci Božjoj, bili su: molitva za duhovnu obnovu župe, očuvanje vjere pred najezdom bezbožnog komunizma te dobivanje dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve.

Živu zakopanu djecu Isus spasio !

Jedan je musliman u Egiptu ubio svoju ženu zbog toga što je čitala Bibliju. Pokopao ju je sa njihovom tek rođenom bebom i osmogodišnjom kćerkom. Djevojčice su zakopane žive! Tada je prijavio policiji kako je ujak ubio djecu. 15 dana kasnije umro je jedan član te iste obitelji. Kada su ga išli pokopati, pronašli su dvije djevojčice u pijesku – ŽIVE! Čitava zemlja je izvan sebe zbog svega ovog. Čovjek koji je ubio svoju ženu i zakopao kćeri bit će pogubljen...
Stariju djevojčicu su upitali kako je uspjela preživjeti. Ona je odgovorila: „Svaki dan nam je dolazio muškarac u sjajnoj bijeloj odjeći. Imao je rane na rukama. Rane su krvarile. On nas je hranio. On je također probudio moju mamu kako bi mogla dojiti moju sestru.“
Intervju s njom prikazan je na egipatskoj nacionalnoj televiziji. Intervju je vodila muslimanka obavijena velom.
Ona je rekla na televiziji: „No nije mogao biti nitko drugi doli sam Isus, jer nitko drugi ne čini ovakve stvari!“ Muslimani vjeruju kako bi Isa (Isus) učinio ovako nešto. Ali rane znače da je on zaista bio razapet, a također je jasno i da je živ. Također je jasno da dijete nije moglo izmisliti priču poput ove i da nije bilo drugog načina da ova djeca prežive osim istinskog čuda... Pred muslimanskim vođama je teško vrijeme odluke kako da se postave prema svemu. A popularnost filma Pasija ne ide im na ruku!
Budući da je Egipat obrazovni i medijski centar Srednjeg Istoka, vijest će se ubrzo raširiti. Krist još uvijek okreće svijet naglavce!

PS: Ovu je vijest objavio portal FRAMA Posušje koji uređiva fra Mario Knezović