Isus nas zove

Isus nas zove (PDF dokument)
Preuzmite cijelu knjigu
Isus nas zove.pdf
Adobe Acrobat Document 1.4 MB

Isus nas zove

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb

Nakladnik: o. Zvonimir Škunca

Tisak i narudžbe: Stanislav Delorko

ĆIRILOMETODSKA KNJIŽARA

Zagreb, Kaptol

Tel.: 01 4814 709

ISUS NAS ZOVE br.1 - Viđenja i poruke primljeni 1945.-1973. godine

ISUS NAS ZOVE br.2 - Viđenja i poruke primljeni 1973.-1974.

ISUS NAS ZOVE br.3 - Viđenja i poruke primljeni 1974.-1976.

ISUS NAS ZOVE br.4 - Viđenja i poruke primljeni 1977.-1978.

ISUS NAS ZOVE br.5 - Viđenja i poruke primljeni 1978.-1979.

ISUS NAS ZOVE br.6 - Viđenja i poruke primljeni 1979.-1980.

ISUS NAS ZOVE br.7 - Viđenja i poruke primljeni 1980.

ISUS NAS ZOVE

(ISUS NAS ZOVE br.1 - Viđenja i poruke primljeni 1945.-1973. godine)

+

U Ime Boga Oca

koji me je s velikom Ljubavlju stvorio.

+

U Ime Boga Sina

koji me je s velikom Ljubavlju

Svojom Pregorkom Smrću otkupio.

+

U Ime Boga Duha Svetoga koji me s velikom Ljubavlju

Svojom Presvetom Milošću posvećuje

Amen.

[5]

"Misli su Srca Njegova od koljena do koljena

da im od smrti život spasi,

da ih nahrani u danima gladi." (Ps 32,11.19)

U DVADESETOME VIJEKU

u ovo naše moderno doba,

poplava je grijeha zemlju prekrila

i duše potopila u tamu

što se uzdiže do svoda Nebeskoga.

Nebo se i zemlja zgražaju

nad tolikim grijesima ljudi.

Zato dolazi Gospodin Isus

da dovikne djeci Svojoj

što im treba činiti

da ne propadnu zauvijek.

Gospodin daje Svoje Riječi

preko mnogih Svojih sinova i kćeri.

Želeći da se spasi što više duša,

i da se ublaže boli dragome Bogu,

i ja, nevrijedna sluškinja Lijepoga Boga,

označit ću Viđenja i Poruke što sam ih

za Spas besmrtnih duša,

primila od Njegove Dobrote.

Sve to izručujem Rimokatoličkoj Crkvi u ruke

kako mi je Gospodin Isus i naredio.

Ja sam tek prah i pepeo,

stvorenje Boga nedostojno.

Božja Ljubav neka raspali srca naša,

i obilje Božjeg Blagoslova

neka se izlije na sve duše.

Neka bude hvaljeno i slavljeno

Presveto i Narazdjeljivo Trojstvo:

Bog Otac i Bog Sin sa Svetim Duhom

u vijeke vjekova. Amen.

Vidjelica Julka

[6]

SADRŽAJ

Znamenovanje u Ime Presvetoga Trojstva 5

U dvadesetome vijeku... 6

SURADNICI U DJELU SPASENJA

Gospodin je izabrao malene 21

Nebeska Majka djeluje preko poniznih 22

Poslanje vidjelice Julke 23

Dijete siromašne i brojne obitelji 25

Izvanredna zbivanja u mladosti 26

1945.-1949.

POZIV NA SLUŽBU

"Hoćeš li Mi služiti?" 27

"Uzimam te za Svoju posudu!" 27

"Dajem ti križ sličan Mojemu" 28

Živi za Mene i duše! 28

Pazi, doći će kušnje 28

"Moli se!" 29

Križanje u Nebu 29

Čašćenje Presvetog sakramenta 29

Molitva za svećenika 30

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Isus je zabrinut za duše 30

"Na četiri načina puk Moj Mene vrijeđa" 30

"Groblje i što vidiš jest grješni svijet!", 31

Poharani i zapušteni vinograd 31

Strašne psovke i mnogobrojna proklinjanja 32

Oskvrnuće Svetinja zbog počinjenih grijeha 32

Nije htjela da se pokloni Raspetome Spasitelju 32

7

"Služiš kod đavla!" 33

Zaručnica u mrtvačkim kolima 33

Bježe da se sklone od strašne tame! 34

"Julka, digni Me!" 35

"Ovo polje čeka na tebe da ga obradiš!" 35

NEBESNICI POMAŽU I ODGAJAJU

"Mišlju, riječju, djelom i propustom..." 36

Mrljice po bijeloj haljini 37

"Ovo iz čaše popij od Mene!" 37

"Odbaci sve mekušasto pa trčimo u Nebo!" 37

"Sve što imaš podijeli siromasima!" 38

Presveta Djevica već zna... 39

I Sveti Josip će pomoći... 39

"Siromasima nosim!" 40

Sveti Antun u posjetu samostanu 40

Sveta Barbara i ptica Krstokljun 40

Anđeo u svečanim haljinama 41

NAPASNIK

"Uzmi... jedi... slaba si!" 42

"Vozit ću te avionom!..." 42

Rodbina prigovara - đavao dodijava 43

"Donesi ti svetu vodu sa sobom!" 44

"Ide Julka, hajdemo je napast!" 44

Htio natući dijete 44

Uzeo lik službenice Božje 44

O SMRTI I SUDU

Na polasku u vječnost 45

"Svi će oni spavati do Sudnjega dana!" 46

Na raskrsnici vječnosti 47

SUSRETI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU

"A kakvi ste vi ljudi ovdje?" 49

"Vidiš sada kako se mi puno mučimo!" 51

"Odmaramo se koliko si se za nas molila!" 52

"Sinko, kako si joj mogao pristupiti!" 54

Đavao muči dušu iz teškog čistilišta 54

8

O NEBESKOJ DOMOVINI

"Julka, dođi na Moju Gozbu!" 55

Teško je unići u Kraljevski Dvorac 56

Na pragu Neba 57

"Kako su se brinule takovu kuću imaju!" 59

BLIŽE GOSPODINU

Tri prekrasna Goluba 60

"Izaberi jedan od ova tri Prstena!" 60

"Osjetit ćeš Veličanstvo Svetoga Trojstva!" 61

Susret sa Svetom Obitelji 61

"Pusti je, to je njezino mjesto!" 62

"To je Moja Majka Crkva!" 63

"Ti ćeš Mi nositi cigle!" 65

KUŠNJE SE PRODUBLJUJU

"Ja ću tebe još jače zaljuljati!" 66

"Obuci najskromniju haljinu i poderan kaput!" 66

Veće kušnje - veće Milosti! 67

SVEĆENICI I PORUKE B0ŽJE

"Ne treba svjetlu svjetlo!" 68

"Ti si prevario sebe!" 69

"Što ću s vama ako biskup dođe?" 70

"Ja sam među njima ali neće da Me saslušaju!" 71

"Moji sluge se plaše da čuju Moje Riječi" 71

"Ti još moraš biti na zemlji!" 72

VELIKA PROPOVIJED DJEČAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK 73

GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SE8E

"Ljubio sam puk Svoj i sve sam mu dao..." 73

"Kada biste vi Mene poznavali..." 74

"Ne zanemarujte svojih duša!" 75

"Sve je uzaludno ako čovjek dušu svoju izgubi!" 75

9

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

Služba Bogu jest prvi i najvažniji posao 76

Reci Gospodinu na koju nakanu moliš! 76

Molitva trudna čovjeka 77

Velike Milosti za moljenja Anđeo Gospodnji! 77

Kršćanski pozdrav 78

"Nisam Ja stvorio čovjeka za posao!" 79

"Opominjem gospodare koji drže poslugu" 79

Kazna nemilosrdnim bogatašima 80

"Opominjem darovatelje na zemlji" 81

Čovječe, zašto uzdižeš glavu svoju! 82

Služi se Božjim darovima na Spasenje duše 83

Oskvrnjivanje dana Gospodnjega 83

OBITELJSKI I BRAČNI ŽIVOT

"Dajte Mi mjesta u svojim srcima!" 84

Presveta Djevica - Uzor svim majkama 84

Odgajati djecu u Isusovom Duhu 84

"U obiteljima u kojima živi molitva" 85

"Gdje se Ja nastanim zlo stana nema" 85

"Roditelji, ne kunite djecu svoju!" 85

"Operite odjeću svoju i tijelo!" 86

"Majke koje daju plod svoj od sebe..." 86

"Svaki brak kojemu dajem plodove..." 86

"Bračni drugovi, rastave nema do groba!" 87

"Ovaj se naraštaj utapa u nečistim grijesima!" 87

"Moj narod uzeo je nošnju od samoga sotone!" 88

"Neka vaša lica ne nose maske sotonske!" 89

GRIJEH, OBRAĆENJE I POKORA

"Mnoge je krajeve obuhvatila tama" 89

"U smrtnim grijesima hodaju živi mrtvaci..." 89

"Dva gospodara se služiti ne može!" 90

Uživanje grješnika je jadno i kratkotrajno 91

Nerodice i nesreće kazne su za grijehe 91

"Toliko trpim svaki dan!" 92

"Mrtvi sinovi i kćeri, dokle ćete spavati!" 93

Obratite se i više nemojte griješiti!" 93

Iskreno obraćenje povezano je s pokorom 94

Svi su dužni da poste jer svi griješe! 95

"Postite onako kako to Ja vama objavljujem!" 96

10

"To je prava pokora!" 97

Šuti! - a kad govoriš, važi riječi! 97

SVEĆENIK I NJEGOVA SLUŽBA

Svećenik je zamjenik Kristov 98

Gospodin poziva radnike u Svoj Vinograd 100

"Tko radi oko Mojih besmrtnih duša..." 101

Gospodin nas poučava i po vidiocima 101

"Ali, samo malo imam dobrih radnika!" 102

SVETA MISA I PRIČEST

Ponašanje u crkvi i pod Svetom Žrtvom 102

"Kada sluga Moj podiže Tijelo Moje i Krv..." 104

Primati Sveto Tijelo često - ali dostojno! 104

"Na kraju Moje Žrtve od srca Mi se zahvalite!" 105

PRIBLIŽUJE SE SUDNJI DAN

"Mnogi se vapaji dižu k Meni u Nebo" 105

"Gledam Svojim Očima tu Suznu dolinu" 106

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU... 107

1949.-1953.

POST I POKORA

Što je post a što je pokora 109

"Tko je vama rekao da se ne mora postiti!" 110

Dani posta 111

Razni slučajevi 111

Odricanje Blagdanom 112

"Bez ovih četvero k Meni se ne dolazi!" 112

Muke izjelica 112

Dječica Blaguju s Presvetim Trojstvom 114

"Tijelo mora biti pripravno za Moj Dolazak!" 116

ODGOJ DJECE

"Gdje su Moji anđeli..." 116

Dijete krstiti što prije 117

11

Pretjerana skrb za dijete 117

Odgoj u Duhu Božjemu i stezi! 117

"Savijaj šibu dok je mlada!" 118

"Kako si ih odgojila, takve ih i imaš!" 118

Žene koje nisu dobre majke 118

"Ne udaraj po toj djeci!" 118

"Nijesi ti dala djeci svojoj ništa!" 119

"Uzaludno je ribanje klupa..." 119

"Škole ovoga svijeta koriste ljudima..." 120

"Duboki džepovi đavle odgajaju!" 120

"Tko misli da je nešto..." 120

"Pred Mojim Očima, na Sudu..." 120

Po svilenim stepenicama u Carski Dvorac 120

"Čovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!" 121

Paziti na izbor zvanja! 122

Anđelova čednost 122

NE IDE MU PO PLANU

"Živim životom mukotrpnim svaki dan..." 122

"Našao sam si drugu!" 123

"Tako sam zabrinut!" 123

"Što se ti mene toliko bojiš!" 123

"Julka, ma što tu radiš!" 123

"Ako ti se ja tamo pripnem!" 124

Čitave noći đavolske smetnje 124

Priviknula se na kušnje 125

POZVANA U TREĆI RED

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta!" 125

"Ovo je Moj Sin, dođi k Njemu!" 125

Imena zapisana zlatnim slovima 126

"Vidiš kako ljubim one koji Meni služe!" 126

Za vrijeme Devetnice velike ruže s Neba 127

SLIJEPIH OČIJU I TVRDA SRCA

"Poći ćeš u grad, u kuću nevjernika!" 128

"Ja sam među vama, ali Me vi ne vidite!" 128

"Te razvaline jesu duše njihove!" 129

Prosjak besmrtnih duša 129

"Bit će jedan đavao više u paklu!" 130

"Još samo malo i sve ću vas pomoriti!" 131

12

"Tako ih svi zovite!" 132

"Ti si pretamni!" 132

Nemar prema Majci Božjoj 133

U IME GOSPODINOVO

Rad u Vinogradu Gospodnjem 134

"Pođi od samostana do samostana!" 134

Potrebna je sloga i ljubav 136

"Julka, dugo sam te čekao!" 136

"Dobar primjer je dao braći svojoj!" 137

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"Ti moraš poći do Mojega Sluge!" 138

"Doći ćeš i ti pod ključ!" 138

Kalež patnje putuje 139

"Izuj obuću jer je zemlja sveta!" 139

"To je Grgur Veliki!" 140

Povorka Mučenika dolazi ususret 140

"I tebe ću dati da je čuvaš na putu!" 142

Upute za put 142

Oproštaj od djeteta 143

NA TEŠKOME PUTU...

I oni bi na put 143

"Kud si pošla, luda ženo!" 143

Sveta Obitelj je krijepi 144

"Ja imam najveći fakultet!" 145

"Da su sve žene kao ti..." 145

Danju umor i gladovanje, noću strah i bdijenje 146

"Gospodine, neka i meni malo ostavi!" 147

Nebeski putokaz 147

Noć puna tjeskobe 148

Anđeo osujećuje dalji put 148

Mali Isus pravi društvo 149

"Pođi tamo u vrt" 149

Skinuta s križa 150

"Kušao sam te da vidim tvoju poslušnost!" 150

"Ovo je čistilište!" 151

"Ne dam više da se gazi Bog na zemlji!" 151

Mlijeko Božje Milosti 152

13

1953.-1980.

DUŠE SE SPAŠAVAJU ŽRTVOM

"Jedva sam dočekao da dođeš k Meni!" 153

"Ne plači! Još ga nisi bila ni rodila..." 154

Trebao je pretrpjeti za jednu dušu 154

"Zar nećeš dati dijete za čistu žrtvu?" 155

"Zar nećeš trpjeti da mladića obratim!" 157

Ozloglašena i oklevetana 157

"Koji Mene slijede u životu..." 157

"Trpiš za nju i za njezine grijehe!" 158

Nesreća stalno za petama 158

"Spasit ćeš se!" 158

"Više si ti Meni učinila..." 159

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

"Nije joj bilo po ćudi!" 159

"Ne kušaj Me!" 159

"Kad je Moja Volja..." 160

Ne razbacivati Božje Dragulje 160

Svećenik po Srcu Isusovom 160

"To su zagrebački biskupi!" 161

U Očima Božjim! 161

"Već si dala sjeme i još moraš dati!" 161

Protivili se Božjim Porukama 162

"Tko od Mojih slugu ima veće zvanje i dužnosti..." 163

"Neka živi po svojoj mudrosti!" 163

"Ne tjeraj Boga iz blizine svoje!" 164

RODJENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

"Piši o Mojemu Rođenju!" 165

"Neka mudrijaši u Crkvi Mojoj ne lome mozga..." 165

Kako se je porodio Gospodin naš Isus Krist 166

POMOĆ I UTJEHA

Mala Marija 167

Presveti Sakramenat u posjetu bolesnici 167

Mali Isus želi da Ga hvata 168

Anđeli se klanjaju Isusu u Jaslicama 168

Majčica Božja iznenadila je 168

"Anđeo te je tvoj spasio!" 169

14

Četica Anđelčića bdije 169

U bolu srca Nebeska utjeha 169

Bog sve uzdržava 170

"Dok ja živim, ti se ne boj!" 170

VIDJENJA I POUKE 0 GRJEŠNOSTI SVIJETA

Duše u grijehu i duše u Milosti 171

"Reci Mi, gdje je pravda?!" 172

Gramzivost za ovozemaljskim dobrima 172

"Ne slavite sebe i svoje tijelo!" 173

Starac - a još nije ništa živio!" 173

Slaba pšenica... 173

Korov oko crkve 173

"Postupaš s njom kao da imaš roba uza se!" 174

Đavli žanju 174

More mrtvih riba 174

NEČEDNOST I NEČISTOĆA

"Ženo, ukrasi se!" 175

Dva mladića 175

"Malo će se samo duša spasiti!" 176

Gospodin plače nad Svojim slugama 176

"Što je u njoj to je i u njemu!" 176

Kao dijete od dvije godine 177

Bez svladavanja nema kreposti 178

Sakristan se oženio 178

"Ako nema dovoljno pokore i svladavanja..." 178

Sotonsko jezero i mutno nemirno more 179

"Da imam vlast nad prirodom..." 180

"Jača krv, veća opasnost za tijelo i dušu!" 180

Širok je put u propast! 180

Muke za nečiste grijehe 180

"Što se to zbiva!" 182

BIJELA KUGA I ČEDOMORSTVO

Usporedba o neplodnoj njivi 183

"A gdje su ti djeca!?" 184

Muke za čuvanje djece 184

Ode muž u pakao! 185

Nema njima odrješenja! 185

Radi grijeha majke ne može do Žrtvenika 186

15

"Odrješuj samo i dalje žene ubojice!..." 186

"Majko, zašto nas nijesi na svijet dala!" 186

"Majko, daj nam kruha!" 187

Strašne muke u vječnosti 187

"Zašto ne psuješ kao mi!" 188

OVAJ NARAŠTAJ ĆE STRADATI

"Bit će trepetus!" 189

"Uzdrmat ću oholice..." 189

Tvrdokorni naraštaj 189

Žena u crnini jede bobice s trnja 190

1960.-1966.

NEČASTIVI PAKOSTI I PRIJETI

Smetnje za vrijeme pisanja 191

Gurnuo je na užarenu peć 191

Htjeli izvrnuti vagon 191

Stalno vukli s kreveta 192

Dodijava pobožnoj osobi 192

Uzeo lik bogobojazne starice 192

Veliki bik hoće da sruši crkvu 193

Julka ode, đavli slave 193

"Pripravio sam mjesto gdje ću te mučiti!" 194

KOGA JE BOG IZABRAO TOGA ĆE I OSPOSOBITI

"Zašto je Gospodin sebi odabrao malouku?" 194

U školi s bogoslovima 195

Gospodinova Propovijed u noći 195

Sveta Hostija utisnuta na usta 196

"Moje Riječi se voze u tom vlaku!" 196

Na kamenu s Knjigom u ruci 197

"Vinograd će izgorjeti!" 197

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

Preobilna Pričest 197

Nebesnici gromko pjevaju Anđeo Gospodnji 198

Svetac na stolčiću 199

"Sad ćeš okusiti Ljubav Boga Oca!" 199

Ispovijed kod patra Pija 200

16

Pričest velikom Hostijom 200

"Dok smo nas dvojica bili u samostanu..." 201

Gospodin prisluškuje pobožnome razgovoru 202

NIJE LAKO BITI POSVE BOŽJI

"Jedva čekam tvoju dušu!" 203

"Da ti je doći samo do tri kapi lurdske vode!" 204

Sve joj pozoblju crne vrane 205

Umišljala si je da je svetica 205

Duša puna prašine 206

Žive kao i ostali svijet 206

U samostan protiv savjeta Gospodinova 207

"Ribaj i ostale klupe!" 208

"Za premnoge bi bolje bilo..." 208

Đavao napastuje i rovari 209

SVEĆENIKOVA SLUŽBA

"Odvest ću te Srcu Mom..." 209

"I Ja sam toga Cara služio!" 210

"Kad bi sve blago zemlje i sve ukrase njene..." 210

"Želim da Moji sluge budu čisti..." 210

"Ne gledajte lijepe haljine i kapute..." 211

"Ne budite mlitavi sijači Moje Nauke..." 211

"Moli za svećenike!" 211

Ne žuri u službi Božjoj! 211

"Ispitaj dubine srca!" 212

"Nije imao grijeh jer nije znao!" 212

"Koliko sam puta Milošću Svojom..." 212

Majka i prljavo dijete 213

"Ne budite oštri kao mačevi!" 213

"I najvećem grješniku..." 213

Ne uskraćivati sveto Krštenje!" 214

"Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo!" 214

Naopaka velikodušnost 214

"Uspjeti će, ali ne sada!" 215

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAĆENJA

Obnova oštećene crkve 215

"Obratit će se on!" 216

"Vidiš gdje ćeš biti!" 217

Samo pet-šest istinskih obraćenja! 217

17

Zatajeni grijesi ostali na tabli 218

Malo je dobrih kršćana! 219

Krše se Blagdani! 219

Mnoge svetogrdne Pričesti 219

Odbačeno Raspelo 219

Nedolične Procesije 220

"Unutra, smutljivci!" 220

Otpadi od vjere 220

"Na sve Opomene i Poruke s Neba..." 221

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"Dolazi Mali Sud!" 221

Majka će ih Božja zaštititi! 221

Marijin plavi Plašt 222

Crna tama i krasan mlađak 222

"Kosi dokle hoćeš!" 222

"Tako ću lupiti grijeh na zemlji!" 223

Nebeske sile počinju se kretati 224

Potres čitave zemlje i vatra 224

Strašan orkan 224

Velegrad se ruši 224

"Joj, majko moja!" 224

Iza velike tame Zaručnik i Maleno Stado 224

Jutarnje sunce nad pustim mjestom 228

Osamljeno djevojče i duše što traže pomoć 228

Sveta Misa iza Nevolje 228

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"Ovdje ispaštaju za svoje grijehe!" 229

"Plati od svojih žuljeva..." 231

Uređivala kapelicu i brzo se spasila 231

Čistilište prekršitelja dana Gospodnjega 231

Predjeli muka za duše hladna srca 232

Strahota duša u vatri 232

1967.-1973.

ŠKODI KOLIKO MOŽE

Krivo mu je pa muti 233

Ometa molitvu 233

Snuje spletke da je izbaci iz stana 233

18

Ne daju dimu napolje 234

Poučava u mržnji na siromahe 234

Upropastio bi on zlurado... 234

KROZ OLUJE ŽIVOTA

Sveti Juda Tadej se zauzima 235

"U Crkvi moraju biti križevi!" 235

Kuha lug da ga baci vidjelici u lice 236

Što se za nju toliko brineš! 236

"U stanovima nema mira!" 237

"Ode đavolica pred rešetku..." 237

Mali Dječak - Veliki Liječnik! 238

"Već sam odavna morao otići!" 238

DUŠE TRAŽE POMOĆ U PATNJAMA

"Pođi ti prva, a ja ću za tobom!" 239

Djevojčica traži vezu s majkom 240

Iako nije dostojan, trebalo bi mu pomoći 241

Mučitelji Gospodinovi 242

Muke za one što proklinju nedužne 242

Maleni nesretnici 243

GOSPODIN POMAŽE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"Reci Slugi Mojemu da utvrdi Moju Nauku!" 244

Prispodoba o dobrome pastiru '245

"Tko vrši Moju Nauku, vodim ga putevima svojim..." 245

Neka nitko Bogu ne zatvara usta! 246

Bog je uvijek imao posebnih odabranika 246

"Ova je kuća Moja!" 247

"Ništa vi ne možete uraditi bez Mene!" 247

Samo je Temelj ostao čitav 247

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUŽBI

Gospodin odnosi kalež nevaljalom svećeniku 248

Veselo kolo oko izrugivača Objava 249

Tvrd je kao zid 249

"Kako ga vidiš izvana takav je i iznutra!" 251

Žalosna Sveta Misa 251

"Čovjek koji pođe za Mnom da Meni služi..." 252

19

ZLI NARAŠTAJ SNAĆI ĆE TEŠKE KAZNE

"Al' ste se pripravili!" 252

"Zato sam i došla k tebi sada!" 253

"Pa i ti si Moja!" 253

"Ovaj je naraštaj sit Moje Nauke!" 254

Gori nego u dane Općeg potopa 254

"Izbrisat ću oholost s lica zemlje!" 254

"Produljio sam, ali odustao nisam!" 255

Nitko neće dokučiti Božjih Planova 255

Nesreće i nedaće kao kazne za grijehe 255

"Obavit ću lice zemlje u crninu!" 256

"Ovaj narod vara Moje sluge svećenike!" 256

"Nađubrit ću zemlju tjelesima ljudi!" 256

NOVI NARAŠTAJ

"Ide vrijeme - i zemlja će imati drugo lice!" 256

Velika sloga i ljubav 256

Dolazi naraštaj gladan Riječi Božje 257

"Sad ćemo živjeti po Evanđelju!" 257

Bog Otac opominje preživjele 258

IZA MUKE ŽIVOTA NAGRADA VJEČNA

Pred bijelim Vratima 259

"Ovdje su svi Pravednici!" 260

"Ovdje nas ima samo malo!" 261

 

20

 

-----------------------------------------------------------------------

NA VRH

 

-----------------------------------------------------------------------

 

SURADNICI U DJELU SPASENJA

GOSPODIN JE IZABRAO MALENE

Kad je Gospodin Isus odlučio utemeljiti Svoju Svetu Crkvu, da po njoj spasi Čovječanstvo

palo u grijeh, za to veliko Djelo izabrao je dvanaest malenih i siromašnih ljudi.

Otada su oni živjeli sa svojlm Učiteljem dijeleći s Njim dobro i zlo. Radosna su srca slušali i

primali Njegovu Božansku Pouku. S udivljenjem i uzbudjenjem promatrali su Ga kako liječi

bolesne, oslobadja opsjednute, uskrisuje mrtve, stišava oluje, obuzdava nemirno more... S

Njim su koracali cestama i putovima Izabrane zemlje i gledali Ga kako s velikom Ljubavlju,

kao brižan Pastir, traži i sabire izgubljene ovce doma Izraelova.

Snebivali su se nad neizrecivom poniznošću Bogočovjeka Isusa Krista. Smutili su se i silno

ožalostili kad im je navijestio da će Sin čovječji u Jeruzalemu mnogo pretrpjeti od starješina,

svećeničkih poglavica i pismoznanaca, da Ga na koncu odbace i predaju u ruke pogana.

Sablaznili su se, i klonuli su, kad je Obećani Mesija bio osudjen, izbičevan i, poput zločinca,

na drvu Križa razapet.

Ali, s Uskrsnulim Gospodinom i Apostoll ustaju na nov život. Prožeti Svjetlom Duha Svetoga

i zapaljeni Njegovom Ljubavlju razilaze se širom svijeta da propovijedaju Evandjelje

svakome stvoru i učine sve narode Isusovim učenicima.

I bili su sretni da su na koncu života smjeli krvlju svojom zapečatiti svoju ljubav prema

Gospodinu, koji je za njih predao na muke Svoje Presveto Tijelo i prolio Svoju Presvetu Krv.

21

I NEBESKA MAJKA DJELUJE PREKO PONIZNIH

Kad je draga Nebeska Majka, pred gotovo jedno i po stoljeće, u Ime Trojedinoga Boga

započela veliko Djelo Obnove Crkve Gospodnje, povela je Svoje Izabranike tim istim putem

sve dubljeg prijateljevanjs s Njom i Njezinim Božanskim Sinom; putem sve veće ljubavi

prema besmrtnim dušama, popraćene mnogobrojnim svojevoljnim odricanjima, podnošenjem

velikih poniženja i prinošenjem teških žrtava za njihovo otkupljenje i Vječno Spasenje.

Izabire poniznu i pobožnu redovnicu Katarinu, da nam preko nje pokloni Čudotvornu

Medaljicu kao zalog Svoje Prisutnosti i Zaštite u velikim olujama koje su započimale.

Kao Bezgrješna Djevica javlja se Bernardici, djevojčetu iz obitelji mučene bolešću i bijedom.

Po njoj nas poziva na obraćenje i pokoru kako bismo postigli Spasenje svoje duše i vratili se u

stanje nevinosti.

Sa Suzama u Očima otkriva nam, preko dvoje siromašnih pastirčeta, Melanije i Maksimina,

što će se zbiti sa svijetom ako nastavi srljati putem grijeha i bezboštva.

U Fatimi nam objavljuje Svoje Majčinsko Srce, oštrim trnjem ovijeno i britkim mačem

probodeno, i s troje siromašne dječice - Lucijom, Franjom i Jacintom - započinje veliki pohod

Ljubavi, predvodeći nas u sudbonosnom boju sa silama zla koje bijesno nasrću i hoće da

upropaste duše i svijet.

Dok u Vatikanu dvije tisuće biskupa, i još mnogo vještaka, muku muče raspravljajući kako bi

obnovili Kristovu Crkvu i prilagodili je suvremenome svijetu, Ona nam u Garabandalu, kao

brižna i mila Majka, u čestom i ljubežljivom saobraćaju s četiri djevojčice iz zabitnoga

seoceta, pokazuje da nas nije ostavila, da je neprestano uz nas. I postavlja kratku i jasnu

dijagnozu bolesti naših duša, i stavlja nam pred oči jednostavno Pravilo Evandjeoskog života,

dozivajući nam u svijest Sveta Otajstva Spasenja, koja nam je Njezin Božanski Sin ostavio.

22

U San Damianu ukazuje se kao Gospodja od Ruža neukoj ali pobožnoj i junačkoj Mami Rozi,

i poput Nebeskog magneta privlači iz svih naroda mnoštvo Svoje djece oko Rajskog Vrtića,

da ih ovdje učvrsti u vjeri, nauči žarkoj molitvi, odgoji u iskrenoj medjusobnoj ljubavi i

osposobi za Svoje revne apostole.

Ovih zadnjih godina silazi u predgradje New-Yorka kao Apokaliptička Djevica i izabire za

Svoju glasonošu Veroniku, majku brojne djece. U Ime Neba, nama i čitavome svijetu upućuje

zadnje Opomene, navješćujućl blizinu Kazne i skori dolazak Kugle Spasenja. Moli i zaklinje

Crkvu i svijet da se makar i u zadnji čas obrate, kako bi se Zlo uklonilo, ili bar ublažilo.

POSLANJE VIDJELICE JULKE

I. Obrana Evandjelja

I kršćane sve više zahvaća pomama za dobrima ovoga svijeta i žudnja za ovozemaljskim

uživanjima. Mnogi su od njih ohladili u Vjeri pa ih sve više nagrizaju sumnje u ispravnost

puta kojim se do sada išlo. Premnoge je obuzeo prezir svega onoga što je "staro" pa napuštaju

dosadašnja vjerovanja i pobožnosti, ili ih posve prilagodjuju suvremenim prilikama i

shvaćanjima.

Prije tridesetak godina Gospodin Isus izabire još jednu malenu dušu da i preko nje upozori sve

Svoje sluge i sav Svoj narod te ne skreću s Puta koji je On utro kada je vidljivo boravio medju

nama. Odlučno nas opominje da ne mijenjamo Njegovu Božansku Nauku i Zakone što nam ih

je ostavio. Raspeti Spasitelj dozivlje nam u pamet da nema istinskog obraćenja i potpunog

oproštenja grijeha bez zadovoljštine za počinjene prestupke. Upozorava nas da na ovom

grješnome svijetu živimo okruženi i ugroženi mnogim zamkama i napastima pa nam je živjeti

budno, trijezno i bogobojazno ako želimo spasiti dušu i postići Vječno Blaženstvo.

To je jedan vid poslanja Božjih glasonoša naših dana, a medju njima i vidjelice Julke: obraniti

i učvrstiti u Crkvi, i u našim dušama, vječnu i nepromjenljivu Nauku Gospodina Isusa Krista,

Sina Božjega.

23

II. Produbljenje Nauke Gospodinove

Medjutim, na Posljednjoj Večeri, u velikom oproštajnom Nagovoru, Božanski je Učitelj,

izmedju ostaloga, Svojim Apostolima rekao i ovo: "Mnogo vam toga još imam kazati, ali

sada ne možete nositi. No kada dodje On - Duh Istine - upućivat će vas u svu Istinu, jer neće

govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što ćuje, i javit će vam buduće stvari. On će mene

proslaviti, jer će od Mojega uzeti i javiti vama." (Iv 16,12-15)

Tko u Duhu Svetome, s poniznošću i ljubavlju, čita Pouke, Poruke i Vidjenja što ih u krilu

Majke Crkve primamo po mnogim vidiocima i vidjelicama, shvatit će kako nas Božanski

Učitelj po Svojemu Duhu još više upućuje u Tajne Kraljevstva Nebeskoga.

Tako smo, na primjer, još dublje poučeni o stanju duša u Čistilištu i o prevelikim patnjama što

ih mnoge od njih podnose zbog svojih teških a neokajanih grijeha. Pozvani smo da im

požrtvovno pomognemo svetim željama, pobožnim molitvama i osobito svojevoljnim

odricanjima, postom i pokorom, te prikazivanjem Svetih Misa.

Malo-pomalo otkriva nam se i način kako Premilosrdni Bog spašava duše koje je smrt zatekla

nepripravnima u času prelaska na drugi svijet.

Poučeni smo i o sudbini onih koji otidjoše s ovoga svijeta bez svetog Krštenja, a osobito o

Spasu nevine dječice. Stavljeno nam je na srce da se za njih mnogo molimo.

Kroz mnoga Vidjenja i Poruke još ćemo više upoznati neizrecivu Ljubav, Dobrotu i Svetost

Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista. Još nam se više otkriva uzvišena Svetost, Čistoća i

Ljubav naše drage Nebeske Majke, te Njezinog Prečistog Zaručnika, Ljubljenog Poočima

Isusovog - Svetoga Josipa!

Dano nam je obilje Svjetla o našoj Nebeskoj Domovini, o Neizrecivoj Ljubavi koja povezuje

Presveto Trojstvo, Svetu Obitelj i Blažane Nebeske Stanovnike. Upozoreni smo i na velike

razlike koje postoje u Nebeskoj Slavi. Potaknuti smo da marljivo revnujemo oko dobrih djela

kako bismo postigli viši stupanj Blažen-

24

stva, to jest, veću Blizinu i žarču Vječnu Ljubav s Najsvetijima.

To je drugi vid poslanja vidjelice Julke i ostalih Božjih glasonoša: pomoći nam da produbimo

shvaćanje i razumijevanje Gospodinove Evandjeoske Nauke i dati nam još više Svjetla o

Nebeskim Stvarnostima.

III. Pogled u budućnost

Dok putujemo ovom Suznom dolinom veoma nam je korisno, pa i potrebno, pravo se

orijentirati. Ako ne znamo dijagnozu grješnostl ovoga naraštaja, nećemo se dovoljno svojski

ni zauzeti za njegovo Obraćenje. Ako su nam Namjere Gospodinove s Crkvom i

čovječanstvom nepoznate, i nemamo pojma kakovi nam dogadjaji dolaze ususret - nećemo se

znati dovoljno ni žrtvovati da Zlo otklonimo ili ublažimo, a skori dolazak Kraljevstva Božjega

osiguramo i pospješimo.

To je, eto, treći vid Poruka i Vidjenja danih s Neba: objavljuju nam se budući dogadjaji kako

bismo se mogli na njih pripraviti, te molitvom, pokorom, dobrim djelima i Svetim Žrtvama

sudjelovati u njihovu zbivanju, suradjujući tako u Božanskom Djelu Spasavanja besmrtnih

duša.

DIJETE SIROMAŠNE I BROJNE OBITELJI

Julka je rodjena 1921. godine, u krilu siromašne ali uistinu kršćanske obitelji. Ona je najstarija

kćerka izmedju trinaestero djece.

Gospodln joj je već zarana usadio ljubav prema molitvi i samoći. Htjela je poći u samostan,

ali zbog prevelikog siromaštva otac nije mogao namaći potrebna sredstva. Po nagovoru

rodbine i znanaca uda se tad za vrijedna i poštena mladića.

U braku je živjela tek nekoliko godina. Pri svršetku Drugog svjetskog rata, na samu Bijelu

Nedjelju, prigodom bombardiranja mjesta, poginuo joj je suprug i ona s dvadeset i četiri

godine ostaje udovica. Imali su dva sina. Prvoga je Gospodin uzeo k Sebi par

25

tjedana nakon rodjenja, a drugoga je ostavio da joj pod stare dane bude hranioc.

Nekoliko tjedana iza pogibije muža, klečeći u svojoj sobi pred Raspelom i slikama Presvetih

Srdaca, zavjetuje se da se više neće udavati nego da će živjeti čisto do groba.

IZVANREDNA ZBIVANJA U MLADOSTI

Već kao dijete silno je voljela Gospinu Krunicu i Križ Gospodinov. U djevojačkoj dobi imala

je više Nebeskih doživljaja, ali u svojoj jednostavnosti ona je mislila da i drugi slično čuju i

gledaju.

Tako je, na primjer, šetajući jednom zgodom po groblju, čula kako joj netko govori: "Ti ćeš

biti sretna!" No, ostalo joj je zagonetno u čemu će se sastojati ta sreća.

Sa sedamnaestak godina, kad je već bila zaposlena, doživjela je prekrasnu Majčicu Božju,

obučenu u krasnu bijelu haljinu. Hodala je jednom stazom, a kada je došla do nje, dugo joj je

nešto govorila. Zatim je prihvati za ruku i povede sa Sobom.

Drugom zgodom doživi se kako na nekom lijepom terenu bere rajske ruže.

Osobito joj je ostalo u svijestl ovo vidjenje. Na nebu je ugledala veliku ploču, ispisanu

zlatnim slovima. Pokušala je čitati što piše, ali nije ništa razumjela jer je tekst bio na nekom

neobičnom jeziku. Znatno kasnije saznala je da je na tabli bio označen njen život, što je sve

čeka u budućnostl poradi Imena Božjega.

26

1945. - 1949.

POZIV NA SLUŽBU

"HOĆEŠ LI MI SLUŽITI?"

Jednog dana ovako joj progovori Gospodin Isus: "Julka, hoćeš li Mi služiti i izvršiti sve što Ja,

Bog tvoj, od tebe zatražim?" Odgovori Julka odlučno: "Da, Gospodine! Zato sam se ja Tebi i

posvetila da Ti služim!" Gospodin Isus i po drugi put postav! isto pitanje: "Julka, hoćeš li Mi

služiti?" Opet ona odgovori: "Da, Gospodine, Ti znaš da hoću učiniti sve što Ti želiš." I po

treći put upita Gospodin: "Julka, hoćeš li Mi služiti i izvršiti sve što Ja, Bog tvoj, od tebe

zatražim?" Julka se smete što joj Gospodin upravlja tri puta iste Riječi pa zaplače pred Njim i

odgovori: "Gospodine, Ti znaš da hoću učiniti sve što želiš, samo ako ja u svojoj slabosti

budem mogla izvršiti sve Tvoje Naloge."

"UZIMAM TE ZA SVOJU POSUDU!"

Gospodin Isus se nasmiješi, a onda nastavi: "Uzimam te za Svoju posudu preko koje ću davati

hranu s Neba Svojim slugama svećenicima i Svojemu narodu. Dajem ti mrežicu kojom ćeš Mi

loviti duše. Dajem ti kljuć kojim ćeš otvarati srca.

Tražim od tebe da živiš kao čista udovica do groba. Služi Meni i budi ljudima na zemlji

malena sluškinja. Vrši razne poslove medju njima i tokom rada pouči ih onako kako ću te učiti

i za njih ti govoriti.

Dat ću ti velike Milosti Svoje i učinit ću te velikom na zemlji, u očima ljudi."

Na ove Riječi Julka se poplaši i rekne Gospodinu: "Ako budem na zemlji velika, a što će biti

sa mnom u Nebu! Bojim se da ću tamo biti nitko i ništa!"

27

"DAJEM Tl KRIŽ SLlČAN MOJEMU"

"Julka, učini Meni za Moj narod na zemlji ovo. Ne uzimaj u usta svoja ni mesa ni ikakova

začina od njega. Odreci se voća i kolača, raznih pića i svih poslastica. Osim toga, tražim od

tebe da petkom, umjesto ljudi na zemlji, činiš pokoru kao zadovoljštinu za grijehe kojima

vrijedjaju Moje Presveto Srce. Želim da činiš pokoru i subotom, na čćast i slavu Moje Svete

Majke, da nadoknadiš za uvrede kojima puk Mojna zemlji vrijedja Njezino Prečisto Srce.

Tako čini dok Ja hoću, dok ti ne kažem da opet smiješ sve jesti.

A u dane pokore blaguj samo dva obroka. Ujutro ništa ne uzimaj, osim Mojega Tijela u Mojoj

nekrvnoj Žrtvi. U podne blaguj krišku suha kruha i popij čašu vode od dva deci. I do uveče

ništa više ne stavljaj u usta. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isti obrok kao u

podne. Ako li navećer uskratiš obrok tijelu svojemu, imaš veću zaslugu u Mojim Očima."

ŽIVI ZA MENE I DUŠE!

"Odjeću nosi skromnu da mogneš lakše pristupiti u blizinu ljudi i poučiti ih o spasu njihovih

duša.

Odreci se društva i budi šutljiva i povućena, kakva i jesi, za ljubav Meni, Bogu svojemu. Malo

govori, a puno se Meni moli za Moj narod na zemlji. Moli i za Moje sluge svećenike da ih

krijepim u životu te ne klonu u duhu na putu k Meni.

Kad prolaziš mjestom, biraj ulice u kojima nema mnogo svijeta i moli u sebi za taj narod da

ga spasim. Oči svoje čuvaj od znatiželjnih pogleda, za Mene, jer sam Ja Zaručnik tvoje duše.

Ti ljubi Mene i živi za Mene. Nemoj ugadjati ljudima već Meni. Ako bi te i otac tvoj i majka

tvoja odvraćali od onoga što te Ja učim, ne smiješ ih voljeti više nego li Moju Nauku."

PAZI, DOĆI ĆE KUŠNJE!

Gospodin još upozori Julku: "Kušat ću te! Pustit ću ovoga ili onoga da te ponudi. Doći će

dijete pa će ti samo gurati štogod u ruku. Dobro pazi! Ti radiš pa bi mogla lako zaboraviti da

činiš pokoru!"

28

"MOLI SE!"

Isus dragi odredio je da molim za obraćenje grješnika, za uzdignuće Majke Crkve, za duše u

Čistlištu, za svećenike, za pojedine duše - i na razne druge nakane. Po tri sata na dan molila

sam razne molitve, uglavnom Očenaše i Krunice - oko šest njih! Budući da sam s posla kasno

dolazila, k tome još jako umorna, veći dio molitava obavljala sam rano ujutro. Navečer bih

izmolila Andjeo Gospodnji, molitvu Presvetome Trojstvu, Svetoj Obitelji i jednu Krunicu.

Dešavalo se češće da me u noći probudi. Kad se priberem, gledem što je. I onda čujem Glas

gdje mi govori: "Moli se za te i te duše!" - ili - "Moli se Presvetome Trojstvu da Mu ublažiš

boli nanesene grijesima ljudi!"

Dok ljudi slatko snivaju, Bog nad njima bdije!

KRIŽANJE U NEBU

Gospodin me je poučio da se u Nebu ovako križa: "U Ime Boga Oca koji me je u Svojoj

Ljubavi stvorio; u Ime Boga Sina koji me je po Svojoj Pregorkoj Muci otkupio; u Ime Boga

Duha Svetoga koji me je Svojom Milosti posvetio."

I onda mi Isus dragi reče: "Tako se križaj na početku molitve i na svršetku. Kad god možeš,

tako se prekriži!"

Tako se je križala i službenica Gospodinova sestra Julijana iz C. I nju je Gospodin poučio.

ČAŠĆENJE PRESVETOG SAKRAMENTA

Gospodin Isus naložio je Svojoj službenici da za vrijeme dijeljenja Svete Pričesti ne smije

stajati, nego mora skroz klečati. Neka se u ime svih pričesnika zahvaljuje na Velikome Daru

koji im je udijeljen. A kada svećenik odilazi od Žrtvenika neka se pokloni zajedno s njim

Gospodinu u Presvetom Sakramentu i izmoli slijedeću molitvu. Onda neka zahvali Gospodinu

Bogu za sve Milosti koje su ljudi primili, a nisu se za njih zahvalili. Zadnja mora izaći iz

crkve. Tako neka čini iza Svete Mise gdje god bude na zemlji.

29

MOLITVA ZA SVEĆENIKA

"Klanjam Ti se Gospodine Isuse Kriste

jer si za nas Pregorku Muku podnio

i Svojom nas Presvetom Krvlju otkupio.

Klanjam se i Tvojem namjesniku

koji je umjesto Tebe na zemlji.

Lijepo te molim blagoslovi ga

i daj mu Svoje Snage i Milosti

da u svom životu izvrši sve

kako je tvoja Sveta Volja."

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Gospodin je bio zatražio od službenice Svoje Julke da puno moli za Njegov narod na zemlji i

da čini pokoru kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijedjaju. U raznim Poukama i

Vidjenjima poučit će je sada o grješnosti svijeta, raznih krajeva i pojedinih osoba, da bolje

upozna njihovo bijedno stanje i više se zauzme i žrtvuje za njihovo Spasenje.

ISUS JE ZABRINUT ZA DUŠE

Za vrijeme Podizanja Svetog Tijela stajao je na Oltaru živi veliki Isus. Odjeven u crvenu

haljinu, bosonog, ozbiljna je Lica zabrinuto promatrao puk Svoj u crkvi. Zatim mu podijeli

blagoslov i nestane.

"NA ČETIRI NAČINA PUK MOJ MENE VRIJEDJA"

Govoreći Svojoj službenici Julki o velikoj grješnosti svijeta, Gospodin se ovako potuži:

"Trpim puno u sadašnje doba od puka Svojega

i što trpim kazat ću ti.

Na četiri načina Moj puk Mene vrijedja.

Ponajprije, mnogo trpim

što Me ljudi štuju samo vanjskim načinom,

polazeći u hram Moj samo iz običaja i da ih se vidi.

Meni se dodju pokloniti, ali sotoni vjerno služe.

30

Drugo, trpim poradi velike psovke

i svakodnevnog svetogrdnog primanja Mojega Tijela.

kada dodjem u srca puna smrtnih grijeha,

moram odmah izaći van

jer Ja sam Čist i ne podnosim nečisto srce.

Treće, trpim puno poradi javnih i potajnih preljuba

i premnogih rastava braka.

Četvrto, trpim puno

poradi ubojstava što ih majke počinjaju

ubijajući plod utrobe svoje."

"GROBLJE I ŠTO VIDIŠ JEST GRJEŠNI SVIJET!"

Velikom silom uzdignuta sam u visine. Tada začujem Glas s Neba: "Pokazat ću ti zemlju i na

njoj ljude kakvi izgledaju pred Mojim Očima." U taj me čas velika sila ponese opet prema

zemlji, koja je s onih visina izgledala malešna kao točkica.

Stavljena na zemlju, ugledam svijet kao veliko groblje, na kojemu je sve bilo zapušteno i

zaraslo. Groblje je bilo prepuno trulih panjeva, visokih kao čovjek. Na njima su bili crni

zatvoreni kotlovi.

Odjednom čujem Zapovijed: "Otkrij taj kotao na panju da vidiš šta je unutra!" Podignem

poklopac - i ostanem zaprepaštena. Ugledam veliku smotanu zmiju kako mirno spava. Toliko

sam se uplašila da sam na glas viknula i više se nisam usudila staviti poklopac na kotao.

Tada mi Glas reče: "Ne boj se!" I počne mi tumačiti: "Groblje i što vidiš jest grješni svijet. ovi

truli panjevi jesu ljudi koji su pred Licem Mojim mrtvi jer žive u smrtnim grijesima. Crni

kotlovi jesu njihove duše u kojima se nastanio djavao."

POHARANI I ZAPUŠTENI VINOGRAD

Gledala sam velik vinograd, sav poharan i zapušten kao da nije obradjivan mnogo godina.

Čokoti su, doduše, bili zdravi, ali su mnoge loze bile zagušene velikim dračem, a još više ih je

ležalo po zemlji, polomljenih i iskidanih velikim nevremenom. Malo je čokota imalo na sebi

zdrave loze s lijepim mladicama i

31

krasnim grozdovima. Takovi čokoti upravo su upadali u oči u onoj sveopćoj pustoši.

Ovako izgleda u Očima Božjim jedan oveći grad. Poharani čokoti jesu grješne obitelji bez

djece. Čokoti s lijepim lozama i mladicama jesu dobre kršćanske obitelji sa svojom djecom.

STRAŠNE PSOVKE I MNOGOBROJNA PROKLINJANJA

Gospodin Isus ovako govori: "U današnjem narodu psovka je - pjesma pakla na zemlji!"

A sam djavao jednom se zgodom smijao i veselo raspoložen hvalio: "Mene slavi cijeli svijet!

Skoro svi se meni klanjaju i rado me spominju i sve k meni šalju. Moj fakultet je svuda

najveći."

Ali, kada bi ljudi znali kako je djavao strašan, bojali bi se na nj i pomisliti, a kamo li djecu,

bližnje i marvu u njega nepromišljeno slati.

OSKVRNUĆE SVETINJA ZBOG POČINJENIH GRIJEHA

U nekoj župi bili su oskvrnuti Križ i prekrasan kip Bezgrješnog Začeća. Pobožne su duše

plakale od žalosti. Ali dragi Isus reče: "To su skinuli grijesi one župe! Ne može djavao sa

svojima ništa učiniti ako mu Ja ne dopustim. Gdje je veći grijeh, više se i ruši."

NIJE HTJELA DA SE POKLONI RASPETOME SPASITELJU

U visinama, daleko od zemlje, hodala sam prekrasnom prirodom, punom zelenila i cvijeća. A

naokolo su bili bregovi. Došavši do raskršća, ugledam velik drven Križ, na kojemu je visio

živi Raspeti Isus. Njegovo Presveto Tijelo bilo je u tolikim Ranama da se na njemu nije

vidjelo zdrava mjesta.

Istim putem naidje nepoznata ženska. Izgledala je kao duša. Pokažem joj dragog Isusa neka

Ga promotri. Ali ona Ga samo letimično pogleda - i podje dalje svojim putem. A ja sam ostala

i dalje promatrati Raspetoga Spasitelja.

Govori dragi Rospeti Isus, s Križa: "I zadržao sam te da Me promatraš, Moje Tijelo u

Ranama, dok mnogi

32

prolaze ispred Mojega Tijela a da ga i ne pogledaju, kao da ne postojim. Ona ženska, koja je

prolazila ispred Mojega Križa, svjetskoga je duha i nije se zadržala da Mi se pokloni. Nije

više na ovome svijetu. I biti ću razapet u sve vrijeme na zemlji, do kraja, izmedju stvorova

Svojih ljudi."

"SLUŽIŠ KOD DJAVLA!"

Jednom zgodom kaže mi dragi Isus: "Služiš kod djavla!" Na to odgovorim: "Gospodine, neću

ja djavlu služiti!" Ali Gospodin ponovi: "Kažem ti, da služiš kod djavla!"

Poslije sam razmišljala, ali nisam shvatila Gospodinovih Riječi. Onda mi svećenik rastumači:

ljudi koji nedjeljom rade i ne idu na Svetu Misu, čuvaju se djece, petkom jedu meso i ne poste

za svoje grijehe... pod vlašću su djavlovom, zbog grijeha u kojima žive.

Nakon nekog vremena ta osoba umre. Tri svećenika su joj bila na sprovodu. A onda jednog

dana dodje k meni. Kad je ugledam, preplašim se. Na glavi joj rogovi, a na tijelu premnoge

duboke rane. I sve onaj gad iz njih curi i zaudara, kao da se čitavo tijelo raspada. Gledajući na

mene nekoliko je puta duboko i bolno zastenjala: "Kako ću se očistiti?!... Samo da mi se je

očistiti!..."

ZARUČNICA U MRTVAČKIM KOLIMA

Prolazila sam kamenitim putem kroz nepoznat grad. Najednom opazim mrtvačka kola koja su

išla sama od sebe. U njima je sjedila mlada djevojka, urešena kao zaručnica. Bila je sva u

bjelini, a na glavi je imala bijeli veo i vijenac. Sva zbunjena i žalosna neprestano se

ogledavala kao da nekog očekuje ili traži.

Kad su kola prispjela do mene, zastanu, a ja promotrim mladu pa je upitam: "A čemu si se

toliko i dotjerala kad nemaš za koga?" Zaručnica gorko zaplače i odgovori: "Još samo malo i,

tako mlada i lijepa, moram umrijeti i nikada me više neće biti."

Na svakom kotaču visio je Križ i na njemu živi Raspeti Isus. Bio je u bezbrojnim Ranama i

sav izmrcvaren. Nisam mogla raspoznati Njegovo Sveto Lice. Ras-

33

peti Spasitelj četiri se puta odmicao od drva Križa da mi pokaže Svoje teške Rane.

Promatrajući ovaj tužni prizor, zapitam Ga: "Gospodine, a kamo odlaziš s tom mladom

zaručnicom?" Gospodin mi odgovori: "Do groba i u vječnost!" Na to kola krenu, ali umjesto u

hram Božji, zapute se ravno na groblje.

Zaručnica je redovnica koja se posvetila Bogu i zavjetovala da će Mu služiti u čistoći,

siromaštvu i poslušnosti - a kasnije je prekršila obećanje: "Četiri puta je zaručnica Moja, duša

Meni posvećena, Mene iznevjerila!" Kola su išla bez zaprege kao što i život čovjekov na

zemlji teče sam od sebe. Bila su crna jer je ta duša u Očima Božjim mrtva, bez Milosti

posvećujuće. Točkovi su sve ono što vodi u vječnost, u dobro ili zlo. Duša je bila sama jer je

prezrela Boga pa je ostala bez svojega Zaručnika; sada se prekasno za Njim ogledava. Raspeti

Spasitelj ipak je prati do groba budući da je i za nju pretrpio gorku Muku; žali njezinu sudbinu

u vječnosti.

Govori Gospodin Isus Krist: "Dva gospodara se ne može služiti! Tko služi svjetski, a svećenik

je ili redovnica, neće se spasiti. Niti običan čovjek se neće spasiti, ako ne živi po

Zapovijedima Mojim."

"BJEŽE DA SE SKLONE OD STRAŠNE TAME!"

U vidjenju se nadjem u nekom kraju kroz koji je vodio put s čije se desne strane protezala

živica od trnja. Tim je putem išlo mnogo ljudi. Hodajući prema jugozapadu, primijetim da je

bodljikavo trnje poput onoga u Isusovoj trnovoj kruni.

Najednom se počne spuštati gusta crna tama. Mnoštvo svijeta potrči da se skloni od strašne

tame koja se naglo približavala. Muško i žensko, staro i mlado, i djeca s njima, hitjeli su u

veliku zgradu s lijeve strane puta. Toliko ih se unutra nagruvalo da se ni vrata nisu mogla

zatvoriti. Tjeskobno su čekali što će se dalje zbiti.

I ja požurim za njima da se sklonim. No kad me ugledaju da im se približujem, poviču prema

meni: "Ti nemaš mjesta medju nama!" U strahu od tame sakrijem se tada u bodljikavu živicu.

34

A u polju, nedaleko živice, bio je velik razgranat hrast. Odem radije pod njega da me svojim

silnim granama zaštiti od nadolazećeg nevremena. Preporučim se Bogu i počnem promatrati

to lijepo stablo, puno krasna zelena lišća.

Uzdigavši pogled, opazim na nebu velik drven Križ. Malo dalje od Križa stajao je na

oblacima Gospodin Isus te ozbiljno i zabrinuto promatrao ljude koji su se sakrili u veliku

zgradu. Onda Gospodin pogleda na mene gdje stojim sama pod hrastom. I blagoslovi me

znakom Križa: U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Potužila sam se Gospodinu: "Nisu me pustili k sebi da se sakrijem od tame." A Gospodin će

na to: "Blago tebi što nemaš mjesta medju njima! Svi će oni doći k Meni na Sud da ih sudim!"

Trnovita ograda jest život patnika. Lijepi razgranati hrast predstavlja duhovni život

pravednika na zemlji.

"JULKA, DIGNI ME!"

Pošla sam u crkvu da se pomolim Bogu na svetome mjestu. Unišavši na pokrajnja vrata,

zastanem preplašena. Ispod trinaeste postaje Križnoga puta ležao je na podu, srušen pod

preteškim Križem, Gospodin naš Isus Krist. Njegovo Sveto Lice i Čelo bili su posve Krvlju

obliveni. Presveta Krv tekla je u obilju na pod crkve i po njemu se razlijevala. Gledajući ovu

groznu stvarnost, ostala sam zaprepaštena. A Gospodin se pridigne i, naslonjen na lijevu

Ruku, klečeći na koljenu, ispruži desnu Ruku prema meni i pozove me: "Julka, digni Me!"

Gospodin Isus oboren je pod strahovitom težinom i množinom grijeha što se počinjaju širom

svtjeta. Gospodin traži od vidjelice da Mu svojim molitvama i žrtvama pomogne da ustane i

uskrsne u mnogim dušama u kojima je ponižen i srušen po grijehu.

"OVO POLJE ČEKA NA TEBE DA GA OBRADIŠ!"

Našla sam se u visini, na velikom polju punom cvijeća. Jedno je bilo lijepo, a drugo klonulo

kao da će uvenuti. Prolazeći tim poljem, uzdizala sam klonulo

35

cvijeće i pomagala mu da se oporavi. Kad sam časok zastala i promatrala oko sebe, začujem

Glas: "Vidiš, ovo polje čeka na tebe da ga obradiš!"

Uzdizanje uvela cvijeća označuje rad oko spašavanja duša.

NEBESNICI POMAŽU I ODGAJAJU

"MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM..."

Gospodin me je ovako poučio: "Piši, kćeri Moja Julija, što će se moliti da se ljudi, Moji

stvorovi, očiste od lakih grijeha i pogrješaka, neznanih njima; u ispovjedaonici neka tako

mole; moli i ti tako prije ispovijedi grijeha."

Dragi Isus je rekao da mnogim ljudima i ženama, mladeži i djeci, laki grijesi i pogrješke

ostanu na duši jer se za njih ne pokaju niti ih ispovijede. Ili na početku ili pri svršetku

Ispovijedi treba uključiti sve grijehe i pogrješke što smo ih počinili, na primjer ovako:

"Ispovijedam sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i

propustom. Osobito mi je žao što sam..." - i sad nabroji pojedinačne grijehe. Ako si se najprije

optužio za pojedinačne grijehe, onda možeš završiti i ovako:

"Uključujem i sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i

propustom."

Ili sve skupa ovako: "Zadnja moja Ispovijed bila je prije... Skrušeno ispovijedam sve svoje

grijehe, pogrješke i nedostatke što sam ih otada počinio mišlju, riječju, djelom i propustom.

Osobito mi je žao... Uključujem i sve grijehe prijašnjega života a osobito što sam sagriješio

protiv... (navesti neku Zapovijed Božju ili crkvenu, ili koji od sedam glavnih grijeha)."

Kad na ovaj način uključimo u svetu Ispovijed sve što smo sagriješili i pogriješiii, dobijemo i

oproštenje za sve, osim za teške grijehe. Njih moramo izričito spomenuti.

36

Ovako se ispovijedala i službenica Božja Julijana iz C, kao i sestra Andjela, službenica Božja

iz O. I njih je draqi Isus tako poučio.

MRLJICE PO BIJELOJ HALJINI

Kad je u duhovnom životu sve u redu, doživim se kako lebdim u zraku, obučena u lijepe

bijele haljine. A kad nešto nije u redu, vidim na donjem dijelu haljine manje ili veće mrljice.

Kasnije razmištjam, u čemu sam pogriješila.

"OVO IZ ČAŠE POPIJ OD MENE!"

Dok sam u kuhinji spremala ručak, pristupi mi malen Dječak. Nisam ni primijetila kako je

unišao. Moglo mu je biti oko četiri godine. U ručici je držao čašu vina, crvenoga kao krv.

Nasmijana lica pruži mi čašu da je ispijem. Milo ga pogledam, ali mu reknem: "Hvala, ne

pijem nikakva pića!" Dječak odgovori: "Znam Ja da ti ne uzimaš ništa od pića. Ali ovo iz čaše

popij od Mene!"

Sad se tek pobojah! Isprva sam mislila da je dijete negdje zgrabilo čašu i nudi mi da pijem.

No kad me je Dječak ponovno nukao da pijem, dodje mi misao da je to, možda, napast u

obliku djeteta, pa me nagovara da uzmem ono što mi je zabranjeno. I zato ne htjedoh uzeti.

Dječak me milo pogieda, nasmiješi se i nestane.

Poslije mi dragi Isus reče: "Nije to bila napast! To sam bio Ja! Nudio sam ti piti Svoju Svetu

Krv. Trebala si uzeti!" Onda rekoh: "Gospodine, oprosti, nisam znala!"

"ODBACI SVE MEKUŠASTO PA TRČIMO U NEBO!"

Na svoj imendan doživi posjet svete Julijane. Ugodno iznenadjena progovori Svetici: "Nikada

ne slavim ime svojega tijela, ali kad si već došla, nas dvije ćemo se počastiti!" I stavi pred

Nebeskog gosta hranu koju voli, pa se upuste u dublji razgovor. Nakon nekog vremena sveta

Julijana rekne: "Dosta smo se nas dvije počastile! A sada da ti nešto kažem. Sve što je

37

u kući mekušasto i ugodno tijelu, odbaci i ostavi, pa trčimo u Nebo!" Na to Julka upita: "A

kako ću trčati po zraku kad nemam krila da letim?!" Svetica odgovori: "Gledaj na mene kako

ja letim, pa i ti leti za mnom - ravno u Nebo!" Julka časak promisli, a onda će: "Pobacat ću

sve jastuke i perine! Čekaj me dok ih smotam." Svetica pričeka, a onda zapita: "Jesi li

gotova? Sad baci van, a onda letimo daleko od kuće u kojoj živiš!" Kad je Julka mekušaste

stvari pobacala, ostavi sve i, držeći se za Svetičinu ruku, poleti s njom prema Nebu.

"SVE ŠTO IMAŠ PODIJELI SIROMASIMA!"

Kratko vrijeme iza susreta sa svetom Julijanom javi se Gospodin i zatraž! od svoje službenice

Julke: "Sve što imaš podijeli siromasima! Slijedi Mene u životu svojemu. Odbaci zlatninu i

ukrase za tijelo. Podijeli to ubogima da si kupe kruha i hrane. Ne imaj odjeće više nego ti je

potrebno da se presvučeš i opereš. Živi skromno i ponizno. Odjeća tvoja neka je duga, da što

više pokrije tijelo." Još Gospodin zapovijedi: "Sjedni pred Crkvu Moju i prosi! Što dobiješ

nosi siromasima."

Julka saopći Božju Zapovijed ispovjedniku, a ovaj se posavjetuje s braćom. Starješina

samostana bio je tome sklon, ali se braća uzbuniše: "Ako joj dozvolimo prosjačenje pred

crkvom, izgledat će da smo je mi nagovorili pa ćemo imati velikih neprilika."

Julka se obrati Gospodinu: "Isuse, ne smijem prositi jer nemam dopuštenje od Tvojih slugu

svećenika." Isus je pogleda, slatko se nasmiješi i kaže: "Ne razumijete što Ja tebi govorim!

Kazat ću ti što znače ove Moje Riječi. Crkva je Moj narod, a ti radiš u njemu. Iza radnog

vremena, gospodari kod kojih radiš običavaju te zadržati, jer im srce traži tvoju blizinu.

Ponude ti stolac da sjedneš i da im govoriš. U to vrijeme zatraži od njih za siromahe darova,

kojih sam im dao u obilju. A kad dan poodmakne, pa se spusti noć, uzmi primljene darove i

odnesi ih u kuće siromaha. Ali ni jednome ne kazuj gdje stanuješ, da se ne bi u radosti svojoj

raspričao, pa ti onda imala neprilika zbog svojih dobrih djela."

38

PRESVETA DJEVICA VEĆ ZNA...

Za vrijeme rada nezapaženo mi pristupi Djevojka vitka stasa, obučena u prekrasnu dugačku

haljinu. Imala je petnaestak godina, a bila je tako lijepa da takove ljepote na zemlji nema.

Zlatna kosa spuštala joj se do pola tijela. Od bosih nogu vidjeli su se malo samo prsti.

Prekrasna Djevica gledala je u mene i, sa smiješkom na licu, dugo mi je govorila jezikon koji

nisam razumjela. Onda se zaputi prema vratima i, sve onako smiješeći se i govoreći mi -

odjednom nestane. Gledala sam za njom očarana, ali je nisam prepoznala, jer je u radnju

dolazilo mnogo svijeta razne dobi i različitih narodnosti.

Presveta Djevica Marija govorila je Julki što je čeka u budućnosti. Služila se Svojim

materinjim jezikom, jer je bilo prerano da Julka sazna kakove je kušnje i napasti, protivštine i

progoni čekaju u životu. Ipak, Svojom svetom Prisutnošću htjela ju je obodriti i dati joj na

znanje da Ona sve zna, pa će joj biti u pomoći.

I SVETI JOSIP ĆE POMOĆI...

Došavši s posla, naložim vatru, jer je bilo hladno, i započnem uobičajene molitve. Tek što

sam se pravo sabrala, netko pokuca. Odgovorim mu: "Naprijed! Slobodno!" Vrata se tad

polako i pažljivo otvore i unidje lijep, ovisok Mladić, vitka tijela i svijetla lica. Iz Njega je

zračila blagost, poniznost i svetost. Bilo mu je oko dvadesetipet godina, i bio je obučen u

lijepe haljine, kakove su se nosile u Isusovo doba. U ruci je držao visok štap, s nekim

ukrasom pri vrhu. Sveti Mladić pristupi štednjaku i počne si grijati ruke. Blago se smiješeći,

stidljivo mi progovori jezikom koji nisam razumjela. Dugo je grijao ruke nad štednjakom i

mnogo mi je govorio, a pri tom je pogledavao prema meni kao da mu je milo sa mnom u

društvu. Onda zadovoljan podje prema vratima, par puta se još okrene, milo me pogleda, učini

znak pozdrava - i nestane! I dalje sam osjećala Njegovu čudesnu blagost i svetost.

39

Kasnije upitam Gospodina: "Isuse, a tko je to bio kod mene za vrijeme molitve?" Isus dragi

mi rastumači: "Mnogo se moliš Poočimu Mojemu Josipu, pa je došao k tebi i grijao se na

vatri tvojega srca. Govorio ti je mnogo, sve što će te snaći u životu, samo što nijesi razumjela.

Govorio je svojim materinjim jezikom da do odredjenoga vremena ne saznaš što te još čeka,

poradi Mene, na zemlji."

"SIROMASIMA NOSIM!"

Moleći kod kuće, opazim kako mi prilazi mlada žena, gospodska izgleda, ali jako skromna i

sveta. U desnoj ruci držala je košaricu i smiješila mi se. Činila mi se nekako poznata, a opet

nisam znala tko je. Onda mi reče: "Pogledaj što imam u košari!" Pogledam - a to kruh i

različita hrana. "A što će vam te stvari?" - upitam je. "Siromasima nosim!" - odgovori mi.

Onda me pogleda i nestane.

Kad sam došla u crkvu, pogledam slučajno prema Oltaru svete Elizabete - i shvatim: Pa to je

ista osoba koju sam vidjela jutros pod molitvom! Kasnije mi i dragi Isus reče da je to bila ona.

U to sam vrijeme mnogo pomagala siromahe.

--------------------------------------------------------------------------

NA VRH

 

--------------------------------------------------------------------------

 

 

 

---------------------------------------------------------------------------------

 

SVETI ANTUN U POSJETU SAMOSTANU

Kad sam unišla u samostanski hodnik opazim svetog Antuna gdje silazi s Neba. Bio je obučen

kao redovnik, a mlad, rumen u licu, crne kose i crnih očiju. Sveti me Antun pogleda i srdačno

se nasmiješi, a onda udje u sobu postarijeg svećenika, kao da mu dolazi u posjet. - Isti

svećenik veoma štuje svetog Antuna Padovanskog i često ga zaziva u svojim potrebama.

SVETA BARBARA I PTICA KRSTOKLJUN

Našla sam se u prostoru koji je izgledao kao crkva. Odatle je vodio hodnik u velik Dvorac,

sličan Kraljevskoj Palači. Na ulazu Dvorca stajala je mladja ženska koja je izgledala kao

Svetica. Bila je u crnome, s crnom maramom na glavi. Kad sam došla do nje prihvati me za

ruku i uvede u predvorje, a zatim, kroz

40

čudnovate prostorije još dublje u Dvorac. Svetica me ostavi u velikoj sobi, a sama se vrati na

svoje mjesto kao da je čuvarica ulaza u Dvorac.

Jedan čas stajala sam i promatrala. Soba je imala mnogo vrata. Podjem prema jednima i

otvorim ih. Nadjem se u velikoj, dugačkoj prostoriji. Naprijed, na zidu, bio je velik Križ i na

njemu živi Raspeti Isus, s trnovom krunom na Glavi. Križ se uzdizao do stropa, a Isus dragi je

bio velik četiri-pet metara. Do Križa je bila čudna ptica žutozelenkaste boje, pelikan.

Savijenim kljunom pokušavala je svom silom izvaditi čavle iz Isusovih svetih Nogu. A Isus

dragi ju je promatrao pognute Glave i sa smiješkom. Zatim upre Pogled u mene, kao da me

pita da li ja vidim kako mu ta lijepa ptica želi pomoći.

U to doba mnogo sam se molila i preporučivala svetoj Barbari. I kaže Svetica ovako: "Ja sam

na zemlji bila čuvarica Presvetoga Tijela, našega raspetoga Gospodina Isusa Krista. Branila

sam ga, zaštićivala i cijenila." Zato je i dostojna da bude Počasna straža uz Raspetoga

Gospodina i u Vječnosti.

Dragi Isus ovako govori s Križa za pticu Pelikan: "U velikoj zapuštenosti, osamljenosti, tami

na zemlji, dok su Me ostavili svi, i zaspali vojnici, ptica, Stvor Moj, pristupila je Mojim

Nogama i čavle Mi vadila. I u naporu svojemu, stvor Moj, ptica, kljun je svoj raskrvarila,

svoju malenu čeljust, i slomila si kljun."

Što god je Gospodin naš Isus Krist na zemlji doživio i proživio, sačuvano je za vijeke

vjekova, i u Nebu ćemo to s velikim udivljenjem, dubokom zahvalnošću i žarkom ljubavlju

promatrati.

ANDJEO U SVEČANIM HALJINAMA

Na Blagdan Isusova Rodjenja molila sam u svojoj sobi. Najednom primijetim da netko pokraj

mene hoda. Pogledam i opazim prekrasnog Andjela, u svečanim zlatnim haljinama. Prolazio

je oko mene i išao k stolu na kojemu je bilo Božićno drvce. Kad Andjeo opazi da ga

promatram, sakrije mi se s vida. Andjelova ljepota tako me opojila da sam još dublje uronila u

misli o Lijepome Nebu i Dragome Bogu.

41

NAPASNIK

Julka je revno činila pokoru od Gospodina odredjenu. Bogu za ljubav i za Spas neumrlih duša

s veseljem se odricala svega što joj je Gospodin zabranio da uzima. I kao da joj je premalo

pokora petkom i subotom od svoje je volje i srijedom živjela samo o kruhu i vodi, na čast i

slavu Svetome Josipu i svetome Franji koje posebno štuje.

Ali, nadošle su i kušnje na koje je Gospodin upozorio. Nije bilo lako naviknuti se na taj

pokornički život: tri dana u tjednu živjeti samo o malo kruha i vode, a u sve ostale dane ne

uzimati toliko vrsta hrane. Dodje u radnju mušterija pa je sve onako u razgovoru ljubazno

ponudi ovim ili onim. I jedva se u zadnji čas sjeti: "Ta danas je dan pokore! Ne smijem uze ti

ništa osim kruha i vode!... Ah, pa obećala sam Bogu za ljubav da tu hranu više uopće neću

trošiti!"

Još joj je teže bilo s djecom jer ih je jako voljela. Roditelji ih pošalju u mesnicu da im kupe

štogod za užinu ili ručak. Pa je onako srdačno i s ljubavlju ponude čokoladom: "Probaj teto,

joj što je dobra!"

"UZMI... JEDI... SLABA SI!"

Ipak, najmučnije kušnje imala je od strane djavla. Plašio ju je da će previše oslabiti pa neće

izdržati: "Uzmi... oslabit ćeš... neće ti Isus ništa!" Pa kad peče kolače i sve onako lijepo miriše

a on je napastuje: "Kušaj malo taj fini kolač! Neće te nitko vidjeti!" Stoji pokraj nje pa je

nuka: "Popij si toga malo! Vidiš koliko svega ima!..."

Ta je borba potrajala nekoliko mjeseci. Ipak, nikad nije uzela ni mrvice od bilo kojeg

zabranjenog jela. Onda joj dragi Isus reče: "Jer si ustrajala u kušnjama, dat ću ti Moju

jakost!"

"VOZIT ĆU TE AVIONOM!..."

Vraćala sam se kasno s posla. Ušavši u dvorište, ugledam svoga Andjela pred vratima stana.

Stoji i okreće se prema meni. Pomislim da nas nije tko okrao! Ali, što će nam odnijeti kad

nemamo novaca; uvijek

42

sam ga koristila na slavu Božju... Kad pogledam bolje, u blizini stana djavli! Desetak ih u

grupi a jedan na čelu. Dlakavi kao psi a na glavi im rogovi.

I kako ja hoću k vratima, glavni zakorači prema meni i progovori: "Mogla bi ti lijepo

živjeti!... Moli se ti cijelu noć... Idi i u crkvu ako hoćeš... služi svome Isusu... neću te ja ništa

smetati - samo budi moja zaručnica!... Znaš što ću ti učiniti: vozit ću te avionom u

Englesku!..." Na to mu odgovorim: "Ne trebam ja ni tvoje vožnje, ni tvojeg lijepog života!

Imam ja svoga Zaručnika. Ja ću služiti Gospodinu Isusu Kristu i nikome više!" Onda je

ostalim djavlima tumačio kako sam slaba i iscrpljena od postova, te jedva hodam i radim;

mogla bi uživati, pa neće!

Najedanput on pristupi još bliže k meni, raspali se - i kao da će me pljusnuti i tući. Kad me je

popljuvao i nagrdio - izgubi se zajedno sa svojom pratnjom. Andjeo je samo mirno stajao,

gledao - i šutio.

Gospodin kasnije reče da je onaj glavni Lucifer.

RODBINA PRIGOVARA - DJAVAO DODIJAVA

Pročulo se da pomažem siromahe i da za njih prosim. Zbog toga sam i od strane rodbine

trpjela prigovore i imala neugodnosti. Gospodin me je upozorio neka svojima ne otkrivam da

sam vidjelica jer mi neće vjerovati. Ovako, kad ne znaju, imaju manje grijeha. Znali su da

sam prije braka htjela poći u samostan i zato im sada nije bilo neobično što iza muževljeve

smrti živim povučeno i idem rado u crkvu. Ali da sam gotovo sve što sam imala razdala

siromasima i naokolo za njih moljakala pomoć - to im je bilo ipak previše.

A kod kuće sam imala tolike djavolske smetnje da sam se već gotovo bojala vraćati s rada u

svoj stan. Čim dodjem s posla već lupa po kuhinji. Sad lupi ovdje, sad lupi ondje, pa opet na

drugoj strani... i tako neprestano. Čak i štogod baci u mene, osobito kad počnem moliti. Pa leti

po zraku, uza zid, i koliko puta pokraj mene prodje toliko puta na mene pljune. Par puta sam

bila toliko popljuvana, da sam se morala kasnije prati. Došlo bi ih katkad i više, cijela hrpa, pa

pjevaju i paklenski govore - samo da me prestraše i smetu u radu i molitvi.

43

"DONESI TI SVETU VODU SA SOBOM!"

Više puta se dogodilo da je za vrijeme moga posjeta roditeljima žestoko lupalo po tavanu.

Djavao je uz veliku halabuku porazbacao bratove postolarske kalupe što su bili gore

pospremljeni. Pa se otac tužio: "Nikad ništa ne lupa, ali kad Julka dodje to ne možeš

podnijeti!" A i mati je jadikovala: "S tobom nije dobro! Donesi ti drugi puta svetu vodu sa

sobom jer se bojimo da će nam kuću srušiti!"

"IDE JULKA, HAJDEMO JE NAPASTI!"

Dragi Isus poslao me u obližnje selo da jednoj ženi dodam Njegove Riječi. Kad sam izašla iz

mjesta, opazim na livadi, odmah u blizini krčme, djavle kako se časte. Muški i ženski djavoli,

s rogovima na glavama, sjedili su za stolom, u društvu Lucifera, te iz velikih čaša pili vino i

rakiju. Onda jedan od njih poviče: "Ide Julka, hajdemo je napasti!" Drugi mu odmahne

pandžom: "Pusti je! S njom ionako ne možeš ništa početi!" Moleći Krunicu, skupila sam

snage i prošla mimo njih.

HTIO NATUĆI DIJETE

Dok sam molila Krunicu, opazim ljutita djavla kako žuri da se osveti djetetu. Podignem tad

prema djavlu Križ na Krunici i djavao nestane.

UZEO LIK SLUŽBENICE BOŽJE

Pod molitvom dodje mi u vidjenju postarija gadna ženska. Izgledala je kao vještica. Kad ja

gledam... gledam... pa to je službenica Božja, sestra Julijana! Ali tako odvratna da sam se od

nje poplašila. Čak mi je i Krunica ispala iz ruke. I uhvatio me neki nemir da nisam mogla

dalje ni moliti. Onda zamolim mladju sestru da me zamijeni na poslu, a ja požurim u C. da

vidim šta se dogodilo.

Kad dodjem k sestri Julijani, ispričam joj vidjenje. Gleda ona, gleda u dragog Isusa i onda

progovori: "Nisam to ja bila! Kaže Gospodin da je djavao

44

uzeo moj oblik da me zamrziš i nikad više k meni ne dodješ! Kad ti djavao u vidjenju dadne

ovakove slike, nemoj ih usvojiti. On uzme lik i najsvetije osobe da nam ogadi ono što je

Božje. I meni, što više Bogu služim, to mi više pokazuje kojekakovih bljuvotina... i sramota...

pa mi prostački govori..."

A već sam bila i posumnjala: Bože moj, pa je li ta žena Bogu služi kad ovako grdno izgleda.

O SMRTI I SUDU

NA POLASKU U VJEČNOST

Nakon što smrtni čovjek ispusti dušu svoju, ona ide ravno na Sud Božji, u Sudnicu pred

Presveto Trojstvo. Sudnica je u velikoj Zgradi, na nepoznatome terenu, kao pod Nebom. U

prostranoj dugačkoj sobi leži na stolu omašna Knjiga. Kada duša dodje u Sudnicu, otvori se

stranica na kojoj su zapisana sva dobra i zla djela dotičnog smrtnika. Čuvši svoju presudu,

duša se odmah vraća na zemlju, u blizinu svoga tijela, koje je još toplo; u par sekunda prevali

ona neizrecive daljine. Duša sada stane na rub kreveta, kod uzglavlja. Ako pokojnik ne leži na

krevetu, stane u blizinu glave. Ona vidi svakoga koji dodje da obidje njeno tijelo ili učestvuje

u sprovodu. I vidi što se radi, i čuje govor, molitvu i plač.

Čim se iz doma Božjega donese Raspelo i metne nad glavu pokojnika, duša poleti na crkveni

križ. Pošto tijelo pokojnikovo stave u škrinju i donesu nadgrobni križ, duša prelazi na svoj

križ i stane na njega kao ptičica. Kada mrtvo tijelo nose na grob, stojeći na nadgrobnom križu

duša vodi tijelo na groblje. Na grobu, nakon što svećenik završi molitve i rekne: "Sjeti se,

čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" i baci malo zemlje na škrinju, neke duše

odmah odlete na svoje mjesto, u čistilište ili pakao.

Pojedine duše ostaju uz grob dok se ne razidju svi koji su pratili tijelo. Kad odu i oni koji su

tijelo zakopali još se one ne mogu rastaviti od groba, nego plaču i jauču. Jedna od njih ovako

je kukala:

45

"Tijelo moje, tijelo,

na što si ti mene navelo:

u muke paklene vječne!"

Druga opet plakala je nad svojim grješnim tijelom:

"Tijelo moje, tijelo,

radilo si što si htjelo;

hodalo si u srebru i zlatu,

a sad ležiš u zemlji i blatu."

Duše koje polaze u Čistilište teško se rastaju od grobnoga humka jer se boje vatre. Ali uzdaju

se u Gospodina da će ih spasiti.

Jedva koja duša ide ravno u Nebo - jer sve što ulazi u Nebo mora biti čisto kao sunce, bistro

kao kristal. Nejaka djeca samo prelete Čistilište.

Sudbina milijuna duša je zagonetna i nama ljudima na zemlji nepoznata.

"SVE ĆE ONI SPAVATI DO SUDNJEGA DANA!"

Našla sam se na veliku groblju. Sa svih strana dolazilo je staro i mlado, pa i nejako. Ulazeći

kroz jedna jedina vrata, svatko je nosio sa sobom svoje breme, netko veće netko manje. Jedva

bi tkogod došao čistih ruku. Ali bilo ih je s tolikim tovarima da ih nisu mogli ni nositi. Kako

bi tko došao do groba, koji ga je čekao iskopan, položio bi breme do nogu, a zatim legao u

jamu i zaspao tvrdim snom. Grob se je za svakim sam zatvarao.

Gledala sam ih kako slatko spavaju dubokim snom. Poželjela sam da budem s njima. Opazivši

u blizini prazan grob počnem u nj ulaziti. Ali odjednom začujem Glas s Neba: "Ti još moraš

hodati po zemlji! Nije tvoje vrijeme da usneš... Svi će oni spavati do Sudnjega dana." Na Glas

Božji uspravim se pa nastavim, žalosna, promatrati one koji idu u vječnost. Medju onima koji

su počivali u tom nepreglednom groblju vidjela sam i svoga muža. Bio je živ i disao je.

A s istočne strane, uz samo groblje, dizala se velika Crkva, koja je bila povezana s ovim

počivalištem preminulih.

Odjednom se groblje silno rasvijetli. Zasja kao da sve munje silaze s neba na zemlju. I svi se

grobo-

46

vi otvore. A ja pogledam prema Nebu, u pravcu Crkve, i ugledam velikog Gospodina Isusa

Krista. Dolazio je na oblacima u silnom Sjaju i Veličanstvu. Onesvijestila sam se od

uzbudjenja i straha.

Vrata u groblje označuju smrt koja čeka svakog čovjeka. Bremena što ih ljudi nose do groba

slika su njihovih grijeha. Velika Crkva na čelu groblja jest Nebo. Kad Gospodin Isus dodje u

Slavi, bit će tako Velik da će zauzeti sav prostor u Visinama.

Još dugo iza ovoga Vidjenja razmišljala sam sa strepnjom u srcu: Na dan Suda, što će biti!

NA RASKRSNICI VJEČNOSTI

Na nepoznato tlo dodju velika lijepa kola. Išla su sama - bez zaprege i motora. Pokraj kola

ugledam grupicu svećenika. Pristupim k njima i jednome od njih reknem: "Oče, pa vi se

spremate u Nebo!" Odgovori mi: "Da, mi idemo u Nebo!" Onda ih zamolim: "Hoćete li i

mene povesti sa sobom?" Ali jedan, koji je stajao malo dalje, dobaci mi: "Šta ćeš ti medju

nama!"

Svećenici se tad raspričaju i posjedaju u kola. Gledam ja ta sjajna kola i dopadoše mi se. Ali

gdje da sjednem da me svećenici ne opaze. Onda primijetim da straga strši srčanica koja

povezuje sva kola. Sjednem, dakle, neprimjetno iza ledja svećenika. Na Zapovijed Božju kola

krenu.

Dugo smo se mi vozili u Visine. Najedanput se zaustavimo na nekom tlu na podnožju malena

brijega, pokraj lijepa parka. Svećenici me opaze i začude se. Ali oni najednom nestanu kao

duhovi, za njima iščeznu i prazna kola, a ja ostanem sama u nepoznatim visinama.

Tada začujem nad sobom Glas: "Ti podji u ovaj vrt i malo se odmori!" Podjem do najbliže

klupe, sjednem i počnem oko sebe promatrati. Ugledam zemlju tako daleko da je bila sitna

kao trun prašine. A park u kojemu sam sjedila bio je prekrasno uredjen. Tlo je u njemu čudne

vatrenaste boje i obraslo zelenom travom. Tu i tamo ubačeno je prekrasno baršunasto cvijeće,

rasporedjeno po lijepo oblikovanim parcelama. Staze su posute sitnim bijelim kamenčićima.

Iznad snježnobijelih klupa nadvile su se krošnje lijepog drveća. Zrak je ugodan i svjež, pun

mirisa cvijeća.

47

Dok sam uzbudjeno promatrala oko sebe, pola kilometra dalje opazim širok put, s jedne i

druge strane ukrašen cvijećem. Tim ugodnim putem prolazilo je mnoštvo svijeta, razne dobi i

raznih narodnosti.. Muško i žensko, staro i mlado, veselo raspoloženi, s pjesmom na ustima,

putovali su na sjever. Plešući i pocikujući od obijesti, približavali su se golemoj kuli. Bila je

tako velika da je ljudske oči ne mogu obuhvatiti. I kako je koja grupa stigla pred kulu, njena

golema željezna vrata sama bi se otvorila, a ljudi su ulazili i nestajali. Prestupajući prag,

padali su u dubine. I čuo se nadaleko prasak i tutanj, kao da u te strašne dubine padaju velike

bombe ili udaraju gromovi. Gledajući taj užas, ustanem i podjem prema raskršću da vidim što

se zbiva s tolikim ljudima koji bez prestanka ulaze, a niti jedan ne izlazi. Tek što sam krenula,

začujem nad sobom Glas: "Ti ne smiješ na taj put, niti tamo unutra - jer ondje je pakao iz

kojega se ne izlazi." Na Zapovijed Božju vratim se i ponovno sjednem na klupu.

Opet mi padne pogled na visoki bijeli zid neke ogromne zgrade koja se dizala na istočnoj

strani. Nestajala je u bijelim gustim oblacima, što su plovili nisko nad parkom. U zidu opazim

desetak snježnobijelih vrata, s mjedenim ključanicama. Odanle su dolazili bolni uzdisaji.

Pridjem tad zidu i čujem kako iznutra, u dubinama od pedesetak metara, bukti jaka vatra.

Tako je veselo gorjela i pucketala, kao da je od posve suhog drva. Duša mi se sledila kad sam

slušala kako se iz vatre dižu teški i bolni uzdtsajt i jauci. Pokušam otvoriti jedna ili druga

vrata, ali mi Glas Odozgo zapovjedi: "Pusti vrata i ne otvaraj ih! Ti ne smiješ ovamo doći! U

toj su vatri duše za koje zasad ne smiješ znati kakve su. Ti podji naprijed, iza ovoga zida

muka, na stazu koja vodi prema Istoku!"

Jaka nevidljiva sila počne me voditi i kroz neki uski hodnik dovede me na još užu stazu

ogromnog polja žita. Prekrasna pšenica bila je visoka kao čovjek, a bistra i zdrava, bez ikakve

mane. Žutila se poput sunca i bila je od korijena do vrha toliko zrela, da zrnje samo što nije

ispadalo iz velikih prepunih klasova. Nebeski vjetrić lelujao je pšenicom amo-tamo i njom se

poigravao.

48

Na kraju tog velikog krasnog polja, daleko na Istoku, dizala se veličanstvena bijela Crkva.

Bila je na višem tlu od pšenice, a njezini su se zidovi i krov gubili u visinama Neba. Uska,

snježnobijela staza, vodila je ravno do njenih malenih, ali prekrasnih vrata. Onda čujem Glas:

"Ti moraš tom bijelom stazom, kroz tu pšenicu, doći u onu Crkvu!" Na ove se riječi uplašim,

jer je Crkva bila jako daleko, a staza tako uska da sam morala ići postrance da ne pogazim

krasno zrelo žito. Probijajući se tim preuskim putem, nakon nekog vremena potužim se

Gospodinu: "Već sam umorna od sustezanja u hodu! Toliko moram paziti na svoje tijelo da

već nemam snage ići dalje!" Gospodin me utješi: "Još malo i blizu si ulaza u Nebo!"

Svećenici nisu primili vidjelicu u svoja kola - to znači da ne primaju Poruke koje im

Gospodin preko nje dodaje. Ali ona i dalje, na neupadan način, izvršuje Božje Naloge medju

pukom Njegovim, gdje se već kreće zbog rada.

Zrela pšenica jesu dobri kršćani. Njihove duše čekaju Žetvu, dan Suda.

Uska bijela staza označuje život stege u duhu Evandjelja: odricanje i svladavanje, post,

molitvu, dobra djela drugo.

SUSRETI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU

Koga Gospodin pozove da suradjuje s Njim na spasavanju duša, sigurno će ga upoznati i sa

stanjem duša u Čistilištu. Dat će mu da osjeti i razumije njihovu patnju, i ulit će mu veliku

ljubav i suosjećanje prema njima, ali i odlučnu volju da im pomogne molitvama, odricanjima i

žrtvama.

"A KAKVI STE VI LJUDI OVDJE?"

Iza dugog hodanja našla sam se daleko iznad zemlje, kao na planeti. Priroda je tamo lijepa,

okićena drvećem, šumom, travom i poljskim cvijećem. Na istoč-

49

noj strani su omanji bregovi. A bio je lijep sunčan dan, iako sunca nisam vidjela. Najprije sam

prolazila pokraj lijepo uredjenih vrtova. Mnogi su rasadnici bili pod staklom a sve posadjeno

kao na uzicu.

Malo dalje, na tržnici, bilo je postavljeno dosta jednostavnih stolova, poredanih jedan do

drugoga, a pokrivenih ceradom. Neka žena, kao da je Madjarica, baš je iz vreće istresla hrpu

zelene paprike. Pristupim joj i kažem: "Vi već prodajete zelenu papriku, ali kod nas na zemlji

još je snijeg do koljena!" Žena me pogleda, ali ništa ne odgovori. I dalje je, šuteći, radila svoj

posao.

Krenem naprijed i u daljini opazim grupu žena i muškaraca kako lopatama utovaruju "zemlju"

u kamion. A bila je crvena kao žeravica. Ljudi su svi šutjeli kao da su jedni na druge ljuti. Niti

riječi nisu medjusobno izmijenili. Kad je kamion bio natovaren, šofer, koji je šuteći stajao uz

kamion i samo gledao, popne se u kabinu i poveze kamion prema istoku. I ja podjem tom

kamenom cestom koja je prolazila uz manja brda.

Tad ugledam ispred sebe mladju žensku i ubrzam korak da je sustignem. Onda je zapitam:

"Molim vas a šta vi svi tu radite?" Ona me milo pogleda pa odgovori: "Vidila si!" A ja

nastavim: "A kako se zove ovo mjesto?" Opet ona meni kratko: "Vidiš!" Dalje ja upitam:

"Ima li ovdje gradova i sela?" Odgovori mi: "Ima!" Upitam je za ime grada: "A kako se zove

najbliži grad?" Reče mi: "Bilograd!" Na to primijetim: "Ima i na zemlji Biograd!" No ona me

ispravi: "Ali ovo je 'Bilo-grad'!" Začudim se ja: "A što, zar je nestao?" A ona me uputi: "Idi i

vidi tamo iza brda, kamo je pošao šofer s kamionom!" Onda je zamolim: "Hajde i ti sa mnom!

Bojim se sama zbog ljudi i zmija, jer su tu bregovi." Na to će ona: "Ne smijem ja s tobom, na

mene se pazi."

U to opazim kako po uskoj pruzi, uz veliku šumu, dolazi mali vlak teretnjak. Imao je neobične

vagončiće, napravljene u obliku trokuta, a natovarene šljunkom. I lokomotiva je bila vrlo

mala - i prastara! Kad se vlak približio, dotrči malen čovjek komu je cijelo tijelo bilo poput

žeravice. Stane uz tu ženu i zna-

50

tiželjno gleda u mene. Pri tom se veselo smije i guta svaku riječ što je izgovorim. Kad je vlak

zazviždao, podje on na dužnost da ga, kao željezničar, propusti. Strojovodja me u prolazu

zapazi i uspori vožnju. Okrenuo se za mnom i upadno me gledao stojeći u lokomotivi kao

ukopan. A bio je niska rasta i crvenkaste kose, obučen u ljetnu žućkastozelenu uniformu.

Mene uhvati strah pa se počnem sakrivati iza one ženske. Kažem joj: "Znate, ja se bojim toga

čovjeka, ja sam tu nepoznata!" A ona me pogleda. Onda u zbunjenosti nastavim: "A kakvi ste

vi ljudi ovdje?!" Odgovori mi kratko: "Gledaj!" Na te njezine riječi primijetim: "Idem ja na

zemlju! Tamo je sve bolje uredjeno nego ovdje. S vama se ne može ni razgovarati!" Ali me

ona upozori: "A kako ćeš sama dolje kad si put zaboravila? Moram ti pokazati kuda ćeš se

spustiti na zemlju. Daleko je!" I pokaže mi dva pravca: jedan prugom, otkuda je došao vlak, i

drugi putem kojim sam prispjela ovamo. Budući da je na pruzi, uz veliku šumu, radila grupa

radnika, podjem radije putem kojim sam i došla. Gospodin Isus reče: "To su duše izvan vatre,

u čistilišnim mukama." Na kakovoj dužnosti sagriješiše, takove su im i muke i mjesta

trpljenja.

"VIDIŠ SADA KAKO SE MI PUNO MUČIMO!"

Negdje na jugu, na tlu udaljenom od zemlje, našla sam se u lijepom brdovitom kraju. Maleni

brežuljci obrasli su drvećem i cvijećem. Na jednome od njih dižu se sami drveni čardaci.

Odjednom začujem snažno bubnjanje. Okrenem se i, na nešto povišenom terenu, ugledam

mladju žensku. Na njezino bubnjanje počnu iz čardaka izlaziti ženske, obučene u dimije.

Skupilo ih se mnogo, a bile su uglavnom mladje. I stoje, i čekaju što će im oglasiti njihova

znanica. A ona prestane lupati i snažno im poviče: "Podjimo na zemlju da poubijamo kršćane

jer se za nas ne mole!"

Jedna od njih poleti prema meni. Ja se prestrašim pa kleknem i stanem je moliti da me poštedi

jer ću se ja za njih moliti. Djevojka je bila vitka stasa i raspletene kose. Kad je vidjela kako

sam se prestrašila, progovori mi smiješeći se: "Ti se ne boj, jer se za nas

51

moliš! Hoću samo da ti pokažem gdje živimo i kako trpimo!" Uhvati me tad za ruku i povede

prema čardacima.

Na ulazu u jedan čardak reče mi: "Moram te držati za ruku jer ti sama ne bi mogla prolaziti

ovim predjelima." Kad ugledah ta mjesta, preplaših se. Pa to je nisko i usko poput ladice

noćnog ormarića! Kako bih ja mogla unići u to! Ali djevojka udje prva i, držeći me za ruku,

povuče i mene za sobom. Tako me je potezala kroz te uske ladice da sam mislila te će me

raskidati. A u njima je bilo strašno zagušljivo, zbog debele prašine i nagomilanoga smeća; kao

da ih godinama nije nitko ni čistio ni zračio. Bilo je i mračno jer zrake sunca u njih ne prodiru.

Kad sam se počela gušiti, djevojka me izvede napolje pa mi kaže: "Vidiš sada kako se mi

puno mučimo! Stanujemo svaka posebno, zaključana u uskom, mračnom i prljavom prostoru.

Moli za nas!"

U tim čardacima je bilo jako mnogo tih ladica. I svaka ima svoju ključanicu. Kad duša unidje,

ladica se automatski zatvori i više ne može iz nje dok joj se ne otključa.

Kaže Gospodin da su to duše koje se mogu spasiti, budemo li se za njih molili: "Ti si se za

njih molila, zato su ti pokazale gdje su im stanovi."

Iza toga doživljaja tijelo mi je bilo tako ozlijedjeno i oguljeno da dva dana nisam bila

sposobna za rad.

"ODMARAMO SE KOLIKO SI SE ZA NAS MOLILA!"

Daleko od zemlje hodala sam izmedju velikih planina. Jednostavni kameni put vodio je od

zapada prema istoku, ali je izgledao vrlo malo korišten, jer je po njemu izvirivala trava.

I dodjem do mjesta gdje se odvajao puteljak. Vodio je ulijevo, do podnožja ogromna brijega

iz kojega se dizao gust dim. Dalje tamo šetao je djavao, s puškom na ramenu. Zastanem i

gledam što bi tu moglo biti.

Odjednom, kroz maleni izlaz izadje nekoliko ljudi, dugačke sijede kose i duge brade,

obučenih u haljine iz davnih vremena. Izgledali su jako zamišljeni i žalosni. Naprave par

koraka prema meni - i zasta-

52

nu. Gledali su me neko vrijeme - a onda podignu sklopljene ruke zakljinjući me da se

molitvom zauzmem za njih. Kad ih djavao opazi, potjera ih unutra i za njima dobro zatvori.

Meni pak ljutito poviče: "Što je tebe ovamo donijelo! Bježi odavle i da se nisi više približila!"

Odgovorim mu: "Ne mislim ja k tebi! Samo gledam tko to tamo stanuje."

I podjem naprijed prema ogromnoj planini, okrenutoj prema jugu. Bila je tako visoka kao da

je povezana s Nebom. Nevidljive vrhunce okruživali su joj bijeli oblaci. Dugo sam hodala tim

putem i promatrala oko sebe. Priroda mi se činila slična onoj na zemlji: bilo je trave i drveća a

ponegdje i koji poljski cvijet.

Odjednom opazim kako s istočne strane brda, kroz željezna vrata, naviru ljudi. Jedni za

drugima, na tisuće njih, izlazili su napolje i duboko udisali svježi zrak. Skupljali su se na

čistini kao da će biti kakav kongres. Kad sam se našla medju njima veoma su se veselili

mome dolasku.

Ali opazim da su jako ispaćeni od muka. Tijela i lica bila su im iznakažena od vatre i dima.

Nije se razabiralo tko je tko. Tek po struku i visini tijela raspoznavalo se muško od ženskoga,

dijete od odrasloga. Uzdisali su od muka iz kojih su izašli i stresali se od groze pri pomisli

kamo će se ubrzo vratiti. Gledajući ih ovako bijedne, sažalim se nad njima i pomislim u sebi:

Kakvi su to jadnici i gdje trpe? U taj čas iz Neba se čuo Glas: "Ovo su duše iz Čistilišta!"

Dok sam stajala medju njima, jedna od njih dovikne mi: "Tu je i tvoj Zarućnik!" Trgnem se i

pogledam oko sebe misleći da govori za mojeg pokojnog muža. Ali nisam ga mogla

prepoznati - jer su bili odviše izobličeni. Zato joj kažem: "Pa ne vidim gdje je moj Zaručnik!"

Ona će na to: "Pokraj tebe stoji, zar Ga ne vidiš!?"

Onda ih zapitam: "A šta vi tu radite?" Odgovore mi: "Odmaramo se toliko koliko si se za nas

pomolila i dobra učinila!"

Iza nekog vremena duše su morale natrag u vatru. Nakon što su sve ušle, vrata se sama

zatvore.

Dragi Isus jednom reče, kad je On sašao nad pakao, nisu sve duše izašle iz pretpakla. Bilo ih

je koje mo-

53

raju, zbog težine svojih grijeha, ostati u njemu do Sudnjega dana. Zato traže da se za njih

moli.

Drugi veliki brijeg jest glavno Čistilište. Duše su uzele oblik tijela u kakovome su bile za

života na zemlji. Zaručnik je Isus dragi: "To sam Ja bio, sjedinjen s dušama koje će doći k

Meni!"

"SINKO, KAKO SI JOJ MOGAO PRISTUPITI"

Jednom zgodom doživim u vidjenju grupu od tridesetak duša. I nešto su se te duše

dogovarale. Iznenada jedan mladić izadje iz grupe pa ravno k meni. I ništa ne govoreći, zagrli

me i poljubi u obraz. A mene bilo stid pa se okrenem. Na to jedna baka reče mladiću: "Sinko,

kako si joj mogao pristupiti!" On joj odlučno odgovori: "Da joj se zahvalim! Ne bih ja još

izašao iz vatre da nje nije bilo!"

U to doba bile su mi preporučene u molitvu stanovite duše, izmedju ostalih i jedan mladić.

Onda zamolim njegovu tetu da mi pokaže njegovu sliku. I prepoznam mladića iz vidjenja.

Dugo sam se bila za njega molila. A baka, koja mu je stavila primjedbu, bila je njegova

rodjena baka, takodjer već pokojna.

DJAVAO MUČI DUŠU IZ TEŠKOG ČISTILIŠTA

Vrativši se kasno navečer s posla, najprije začujem kako lupa po tavanu. Onda nestane zida pa

ugledam djavla kako vuče niz stepenice jednog muškarca. To je bilo kao da se kotrljaju

gromovi. Zatim ga počne u gazdaričinoj smočnici, koja je bila odmah do moje sobe, grozno

mučiti i zlostavljati. Bacao je tog muškarca ovamo-onamo, motao ga i lomio... Pljuskao ga je i

pljuvao po njemu. Više puta potezao ga je po stepenicama gore-dolje. I tako puna dva sata.

Jadnik je stenjao i jaukao kao da ga kolju.

Gospodin Isus mi je rastumačio da je ta duša u teškom čistilištu i zato djavao ima nad njom

vlast - sve dok ne izadje odanle.

Bože spasi! Nitko ne bi vjerovao da ima takovih muka. Bila sam se tako uplašila da dugo

nisam mogla doći k sebi.

54

-----------------------------------------------------------------------------------

 

NA VRH

---------------------------------------------------------------------------------

O NEBESKOJ DOMOVINI

"JULKA, DODJI NA MOJU GOZBU!"

Podjem u dom Gospodnji da se pomolim. Na strani sakristije opazim neočekivan prizor.

Ugledam kako se u velikoj Dvorani, podijeljenoj u mnogo Odjela, priprema svečana Gozba.

Stolovi su bili poredani jedan do drugoga, a nanizani u više redova. Djevice, koje su izgledale

kao da im je 16-17 godina, pokrivale su stolove bijelim stolnjacima, donosile porculansko

posudje i sve što je potrebno za vrijeme blagovanja. Svi su se žurili i uskomešali. Medju

prisutnima, u Predjelu koji sam promatrala, bili su uglavnom svećenici; primijetila sam i

nekoliko poznatih. Vjernika je bilo malo.

Izmedju stolova hodao je dragi Isus. Kao Domaćin i Gospodar nadgledao je sve pripreme.

Odjednom Gospodin pogleda na mene, nasmiješi se i pozove me: "Julka, dodji na Moju

gozbu." A ja odgovorim: "Dragi Isuse, kako da ja sirota tamo unidjem kad su tamo sami

veliki, a ja sam malena! Neće me pustiti unutra!" Isus na to reče: "Ja ću se zauzeti za tebe i

paziti da te nitko ne dira!" I Gospodin pristupi k meni, uhvati me za lijevu ruku i uvede u

Predvorje gdje se čekalo na početak Velike Večere.

Bilo je vani mnogo svijeta, ali nisu mogli unići. Kad me je Gospodin uvodio, neka je žena

htjela silom unutra, ali je On prekori i vrati natrag.

U zadnji čas dotrče i tri redovnice i, sve onako uspuhane, progovore: "Zakasnile smo,

Gospodine! Hoćeš li nas pustiti na Gozbu?" Gospodin ih pogleda i odgovori im: "Ne

poznajem vas!" Redovnice tad zaplaču i opet zamole: "Gospodine, pusti nas u Svoju

Dvoranu!" Gospodin im na to oštro odgovori: "Kazao sam Ja vama da vas ne poznajem!"

Velika i teška vrata zatvore se, a redovnice ostadoše napolju. Udarale su o vrata, plakale i

kukale... Slušajući tu ciku i buku, sažalim se nad njima pa zamolim: "Gospodine, čuješ li kako

plaču? Dozvoljavaš li da im otvorim!" Isus me pogleda i odgovori: "Nema njima mjesta na

Mojoj Gozbi jer Mi nijesu služile. Neka odu tamo gdje će plakati i jaukati vijek vjekova!"

55

Veliko je bilo obilje na Stolovima Gospodnjim. Ali kad je Gozba počela, Dvorana je bila

gotovo prazna. Tek ovdje-ondje sjedio je ponetko za stolom.

Zato jednom zgodom Gospodin Isus Krist reče ovako: "Samo jedna desetina svijeta doći će u

pravo Nebo. Ostali svijet, osim male djece, ide sav u pakao. Čistilište pripravlja duše za

Nebo."

TEŠKO JE UNIĆI U KRALJEVSKI DVORAC

Prenesena sam u Visine, u gradić nad kojim su plovili bijeli oblaci. Usred grada diže se velik

Kraljevski Dvorac, ogradjen zidom i bodljikavom žicom. U njega se ulazi na jedna jedina

vrata. Stražar pušta samo one koji imaju Ulaznicu. Uz njega je velik oštar pas, koji strašno

laje i spreman je raskidati svakoga tko bi se usudio silom unići.

Jedna je duša htjela u Dvorac, ali čuvar je nije pustio jer nije imala ulaznice. Nestala je zatim

kao duh.

Kad sam vidjela što se traži na ulazu, pobojah se. Podjem zato u lijepu malenu crkvu, koja se

nalazi ispred Dvorca, da se preporučim dragome Bogu. Crkva ima samo jedan Oltar i na

njemu Svetohranište. Sagradjena je na čast Majci Božjoj. Unidjem u prvu klupu jer je crkva

bila prazna. Dok sam se molila, pojave se Sveci. Hodali su i letjeli u prekrasnim haljinama.

Promatrala sam ih s velikom radošću.

Odjednom se na Oltaru pojavi Majka Božja, s Malim Isusom u naručju. Bili su u prekrasnim

dugim haljinama. Gledali su me i smiješili se. Onda dodje od Njih Glas: "Tvoje mjesto nije u

klupi! Tvoje mjesto je da sjediš na prečki koja drži sve klupe u crkvi!"

Bila sam razdragana prisutnošću dragog Isusa i Majčice Božje. Ali Oni mi se, smiješeći,

izgube s vida. Zatim se opet pokažu, kao da se žele sa mnom igrati - a onda nestanu u

Visinama.

Kraljevski Dvorac označuje Nebo, a lijepi maleni hram ispred njega Kristovu Crkvu bez koje

nema Spasenja. U Dvorac se ne ulazi bez Milosti posvećujuće. Vidjelica mora Crkvi Božjoj

prenijeti Nauku Božju koja je na Spas svim dušama. Gospodin i Njegova Sveta Majka još će

joj se mnogo puta u životu javiti i prikriti.

56

NA PRAGU NEBA

Jednog Blagdana, dok sam razmatrala o Božjem Veličanstvu, odjednom mi iza ledja pristupi

nevidljiva osoba, uhvati me ispod pazuha i velikom silom ponese u Visine. Kada me je stavila

iznad zvijezda, na Podnožje Neba, reče mi: "Odmori se malo i pogledaj Nebo izvana!"

Pred sobom ugledam veličanstven Hram. Moje oči nisu mu mogle obuhvatiti ni širine ni

visine. Njegovi su zidovi sazdani od čudnovata gradiva. A krov toga velebnog Hrama

načinjen je od tisuća i tisuća tornjeva. Poredani su red za redom, od najmanjih na početku

krova, sve do najvećih navrh krova - koji su se gubili u nedokučivim Visinama. Tornjevi su

okićeni blagom kakva ljudske oči vidjele nisu. Sve odsijeva od zlata i srebra, biserja i

dragulja. I prelijeva se u divnim bojama, a urešeno je ukrasima kakove samo Bog može

zamisliti. Gledajući sve ovo, počela sam se plašiti od neizmjernog Veličanstva.

Priroda je ovdje prekrasna. Cvijeća ima na milijune vrsta! Tu su plemenite ruže, pa karanfili,

ljiljani, jorgovani... sve u raznim bojama i sa zlatnim rubovima. Ima niskog cvijeća a ima i

visokih razgranatih stabala, prepunih ruža. Ima tako velikih cvjetova da ih dva čovjeka ne bi

mogla obuhvatiti. Pa kao što na zemlji ima velikih grmova trnja i drača, tako i ovdje ima

golemih kupova cvijeća i ruža, koji prekrivaju i krase te široke prostore Prednebesja. Parkovi

su uredjeni kako oko nije vidjelo. Nema ovdje zakržljalih i posušenih stabala. Sva se sjaje i

sva su u prekrasnom redu. Voća na zemlji nema kao ovdje. Tlo nema ni busova ni korova:

crno je kao ugljen a sipko kao pijesak. Iz parkova i borovih šuma lete ptice slične zlatnim

lastavicama. I ne bježe od ljudi kao na zemlji, već stanu i gledaju.

Onda začujem Glas s Neba: "Pogledaj malo dolje prema zemlji!" Izmedju Podnožja Neba i

površine zvijezda ugledam prekrasan zračni prostor. Gledano s ovih Visina carstvo zvijezda

izgleda kao beskrajan cvjetnjak s velikim ružama. Zvijezde su velike kao pun mjesec, a

površina im je ravna kao mirno more bez kraja.

57

Poredane su jedna do druge i odsijevaju kao sunca.

Zrak je u Prednebesju kao u rascvjetano proljeće! Čist i proziran kao kristal - nema tamo ni

prašine ni vjetra - a svijetao kao da sja najljepše sunce, iako se sunca nigdje ne vidi. Ugodan

je i osvježavajući, pun miomirisa. Shvatila sam da se ovdje tijelo ne može ni umoriti ni

klonuti, već da u toj neiskazanoj milini i svježini može živjeti u vijeke vjekova. I dodje mi

pomisao: Ta ovdje bi i mrtvi oživio!

Dok sam zadivljeno i ushićeno motrila oko sebe, opet progovori Glas s Neba: "Podji pred

vrata Hrama!" I učinim tako. Onda mi Glas reče: "Sad ćeš vidjeti kako izgleda Nebo."

Malena Hramska vrata odjednom se otvore, ja pogledah unutra - i onesvijestih se! Neizrecivi

me Sjaj zabliještio, neiskazana Ljepota zanijela, Milina Božja opojila...

Drugom zgodom rekao mi je dragi Isus da sam bila više od pola sata kao mrtva. U tome stanju

prenesena sam na zemlju. Kad sam došla k sebi, opazim da više nisam Gore. Zbunjeno sam

hodala po sobi i gotovo nisam mogla vjerovati da se iz takove Visine i tolike Ljepote može

uopće i vratiti na zemlju. Pogledam Krunicu u svojim rukama i gorko uzdahnem: "Tolika

patnja pokraj tako Lijepoga Neba! Ne volim više živjeti na zemlji gdje čovjeku srce krvari!"

Malena vrata na veličanstvenom Hramu žele označiti da se u Život Vječni ulazi po uskome

putu. Tornjevi na krovu označuju Božje Izabranike, već prema njihovim zaslugama.

Niti jedno tijelo, rodjeno od žene, ne može svojom mudrošću i silom doći u te Visine. To su

daljine koje ne može ni pero označiti ni jezik izreći. Zemlja se Odozgo ne može vidjeti jer je

jako daleko od Neba. Samo po Dopuštenju Božjem može se sve čuti i sve vidjeti.

Mnogi na zemlji zamišljaju si Nebo kao zrak, prazan prostor, po kojemu lete duše i Bog. Nije

tako! Nebo je Mjesto gdje se stanuje i živi u vijeke vjekova! Ako je Bog već za smrtnog

čovjeka stvorio zemlju i na njoj toliko ljepota, koliko li je onda ljepše i

58

veće stvorio Nebo, gdje On prebiva kao na Prijestolju. Jer premda je Bog svuda i u svemu,

ipak je Njegovo posebno mjesto na Prijestolju, u Nebu.

Kad čovjek već na zemlji uživa toliko dobara Božjih, koliko li će ih tek uživati kad se nadje u

Vječnosti, kod Boga.

Po zemaljski rečeno i izraženo ima u Nebu prekrasnih Mjesta, Gradova, Pokrajina, Država i

Kontinenata... I jedini Bog u Troj Osoba zna za sve Predjele, Daljine i Visine koje postoje još

dalje, iza označenoga u ovoj Knjizi.

Pojedini hram u Nebu tako je velik kao na zemlji čitav grad. Zemaljska veličanstva i

gospodstva sićušna su i ništavna u usporedbi s Nebeskim Veličanstvima i Gospodstvima.

Kako tko na zemlji Bogu služi, tako će mu i biti u Nebu. Više se zauzima ljepše će i dobiti - u

ljepšem Kraju i Predjelu. Ne može onaj koji je na zemlji malo činio, imati u Nebu puno. Niti

onaj koji je za života na zemlji puno Bogu služio, ne može u Nebu imati malo.

Nekome je dano do znanja nešto o darovima Božjim. Sve nije dano nikome znati. Tajna je to

Boga, u Njemu zadržana - u sve vrijeme.

Čovječe, služi Stvoritelju, Bogu svojemu, svom snagom svojom! Ljubi Ga cijelim srcem

svojim! Ne istražuj Putova Njegovih, do li koliko ti je dano!

"KAKO SU SE BRINULE TAKOVU KUĆU IMAJU!"

Negdje Gore, visoko nad zemljom, našla sam se na tlu veoma sličnom našoj zemlji. Mali

brežuljci, ravnica sa zelenom travom, ovdje-ondje drvo... pa i samo svjetlo - sve me je

podsjećalo više na zemlju nego li na Nebo.

Kad ja gledam - a to preda mnom bijedne kućice. Ali to je više ličilo na bijedne kolibice:

nisko da se jedva možeš uspraviti, malešno da se unutra ne možeš ni ispružiti, nego samo

sjediti. I po jedan ili dva bijedna prozorčića na uskim ulaznim vratima. Nekoje su kolibice k

tome bile i nagnute, i samo što se ne sruše; druge opet jadne kao da su prastare...

59

Iz tih bijednih kućeraka izašle su neke ženske. Ponašale su se kao domaćice koje po kući i oko

kuće imaju nešto posla. I nisam mogla shvatiti što je to.

Kad me je dragi Isus poučavao, upitam kakve su to duše tamo bile. Gospodin mi rastumači:

"To je Nebo za one koji su nemarni u duhovnome životu. Jedva su i ovamo uletile!" A ja

primijetim: "Gospodine, pa kod nas su tako pušnice za sušenje! Tu se ne možeš ni ispružiti!"

Gospodin odgovori: "Kako su se brinule i zauzimale, takovu kuću imaju!"

BLIŽE GOSPODINU

TRI PREKRASNA GOLUBA!

Moleći u sobi, najednom primijetim da je nešto proletjelo. Pogledam prema krevetu i ugledam

tri prekrasna bijela goluba. Bili su bijeli kao snijeg, posve jednaka uzrasta i jednaka

ponašanja. I dok su hodali po krevetu, jedan za drugim, svojim lijepim crnim očima

pogledavali su na mene. A od njih je izlazio neobičan sjaj. I kako su nenadano došli, tako su

iznenada i nestali.

Kasnije, kad me je dragi Isus poučavao, upitam Ga: "Gospodine, a kakova su to tri goluba bila

kod mene dok sam se molila? Pa nisu ostavili ni tragove, makar su hodali po bijelom

pokrivaču!" A dragi Isus se nasmije i reče: "To smo bili Mi. Ja, Moj Otac i Duh."

"IZABERI JEDAN OD OVA TRI PRSTENA!"

Odnesena sam u velike Visine i postavljena na Podnožje Nebesa. Onda se otvorilo Nebo i

preda me se spusti lijep, zgodan, bijel stol. A na bijelom stolnjaku, koji se spuštao sve do

dolje, bio je postavljen bijeli tanjurić sa tri zlatna Prstena. Pokraj stola stajao je velik divan

Andjeo, obučen u lijepo urešenu odoru plave i narančastokavene boje.

60

Tada progovori iz Neba Gospodin Bog, Presveto Trojstvo: "Izaberi jedan od ova tri Prstena i

stavi ga na ruku!" Gledam ja to zlatno Prstenje, što sja poput sunca, i vidim da su sva tri

Prstena posve nalik, i da se ni malo jedan od drugoga ne razlikuju. Onda uzmem srednji

Prsten i stavim ga na prst, a stol bude uznijet u Nebo.

Isus dragi mi rastumači da sam izabrala Njegov Prsten. U Službi Presvetome Trojstvu na

poseban način povezana sam s Njime, s Njim zaručena.

"OSJETIT ĆEŠ VELIČANSTVO SVETOGA TROJSTVA!"

Kad su već svi spavali, molila sam u svojemu stanu. Kako sam klečala pokraj kreveta i

gledala u sliku Srca Isusova i Marijina, te Raspelo, odjednom čujem nad sobom Glas: "Osjetit

ćeš Veličanstvo Svetoga Trojstva!" Pomislim da ću valjda doživjeti Prisutnost Božju.

Najedanput od otvorenog prozora dodje tako silan vjetar kao da će sve odnijeti i ravno nada

me. I osjetih takovo Veličanstvo i toliku Svetost da više nisam znala ništa; bila sam kao da

umirem. To je bilo na meni kao da na mrava stavite zgradu od petnaest katova!

Kad sam pitala dragog Isusa što je to, On se smijao. Kaže: "Da je samo malko dulje potrajalo,

usnula bi. Tvoje tijelo ne bi moglo podnijeti taj Duh, to Veličanstvo!"

A drugom zgodom Gospodin mi reče: "Kad bih se Ja pokazao takav kakav Jesam, odmah se

dijeli duh od tijela! Ja se moram prikriti jer Moj stvor čovjek ne može podnijeti Moje

Veličanstvo i Moju Svetost."

"Kad bi sluga Moj Mene vidio ili uvijek osjećao - ne bi Mi mogao služiti."

Iza velikog Vidjenja i kad sam ushićena, po nekoliko dana kao da nisam na zemlji... Radim,

ali nisam duhom prisutna kod posla.

SUSRET SA SVETOM OBITELJI

Bila sam uzdignuta do Podnožja Neba. Zvijezde su mi ostale daleko ispod nogu, a sjale su kao

sunašca. Izgledale su kao veliko sjajno polje. Bilo ih je na

61

milijarde. Treperile su jedna prema drugoj i kao da se smiješe Nebu. U prostoru izmedju

carstva zvijezda i Podnožja Neba bilo je mnogo lijepih grančica s prekrasnim ružama,

crvenim kao krv.

Dok sam se nasladjivala tom Nebeskom ljepotom, opazim kako se s Neba spušta zlatan oblak.

Iz sjajnog oblaka, koji je bio uredjen kao soba, izadju preda me Isus dragi, Majčica Božja i

Sveti Josip. Dulje su me vremena promatrali sa smiješkom na svetim Licima. Potom ih zlatni

oblak opet zaokruži i uzdigne u Nebo, a mene velika snaga spusti na zemlju.

Sveta Obitelj veselo mi se smiješila da me obodri u izvršavanju Naloga Božjih.

"PUSTI JE, TO JE NJEZINO MJESTO!"

Gledala sam kako s Neba silazi velika Povorka krećući se od istoka prema jugu. Stajala sam

sa strane i promatrala Svece kako prolaze mimo mene pjevajući divne Nebeske Pjesme. Bilo

je tu bogoslova i svećenika, djevica i redovnica, običnih ljudi i žena. Hodali su po četiri u

redu, a svi su bili obučeni u prekrasne Nebeske haljine. Čekala sam dok svi prodju da im se

priključim na začelju.

Najedanput mi Gospodin zapovjedi: "Podji naprijed!" Poslušam Gospodina i podjem malo

naprijed, pa stanem. Ali Gospodin opet progovori: "Podji još naprijed!" I podjem još

naprijed. Valjda sam i čitav kilometar, po Božjoj Zapovijedi, išla prema čelu Povorke.

Oni koji su bili prvi već su ulazili na Nebeska Vrata. I kako su ulazili u Nebo vidjela sam onaj

Nebeski Sjaj. Onda kaže Gospodin: "Gdje je prazno mjesto unidji!" Mili Bože, kud ću sad

nedostojna! Stojim pokraj Povorke kao sirota, u dugim neuglednim haljinama, i gledam gdje

ima prazno mjesto. Tada naidje red bogoslova u kojemu je bilo u sredini prazno mjesto. Dok

ja gledam i nećkam se, Gospodin zapovjedi: "ulazi unutra!" Bogoslov sa strane se skloni i

propusti me, ali onaj s desna primijeti ponešto ljutito svome susjedu: "Šta je ta ženska unišla

medju nas!" Ovaj mu odgovori: "Pusti je, to je njezino mjesto!"

62

"TO JE MOJA MAJKA CRKVA!"

Našla sam se na nepoznatom tlu. Hodajući tim neznanim krajem, naidjem na veliku grupu

svijeta, razne dobi života. Stajali su zajedno, molili se Bogu i, gledajući u Nebo, nešto su

očekivali. A bili su obuhvaćeni velikom kružnicom, zlatnosrebrnaste boje, a debelom kao

prst. Od kružnice, koja je odsijevala Nebeskim sjajem, vodila je traka u Nebo.

Kad sam došla u blizinu tih ljudi, htjela sam i ja stati u kružnicu da zajedno s njima služim

Bogu. Tada začujem s Neba Glas: "Ne ulazi, Julka, u tu kružnicu. Tvoje mjesto nije tamo.

Čekaj malo dok dodjem k tebi pa ću ti kazati što je tebi činiti." Ja zastanem, a po onoj

Nebeskoj traci spusti se preda me prekrasna Djevica, redovnica. Uhvati me tad za ruku i kaže:

"Podji za mnom po ovoj sjajnoj kružnici da zaobidjemo ove ljude. Ti moraš biti izvana, na

sjajnoj tra ci što vodi u Nebo, a ne unutra gdje su ostali koji Bogu služe."

Kad smo ih zaokružili, Djevica me po Nebeskoj traci povede u Visine. U Predvorju Neba

ispusti moju ruku, nasmiješi se i nestane u Nebeskim Stanovima. A bila je lijepa kao cvijet, a

skromna kao ljubica. Kad sam ostala sama, počnem promatrati oko sebe. To je bilo kao širok

dugačak hodnik kojemu oči nisu mogle dokučiti kraja. A sa svake strane na tisuće Stanova za

duše. Zidovi su tako ukrašeni da ni ne znam što je to i kakovi su sve ukrasi po njima. Vrata

bijela kao snijeg a ključanice od bjelokosti, s crnim prugama. Sve odsijeva čistoćom i sja

poput sunca. I pod je tako blistav da se u njemu možeš gledati. Videći sve ovako prelijepo i

veličanstveno, počnem se plašiti. A što će mi kazati Gospodar ako me ovdje zateče!... Što ću

sad sirota! Na zemlju ne mogu, put mi se sakrio, a ovdje ne znam ni kud ni kamo... Ne

usudjujući se ništa ni taknuti, a kamo li zaviriti u koju sobu, počnem plakati...

Kad opazim da se iz daljine približuje dragi Isus, odahnem pa Mu kažem: "Dodji, Gospodine,

jer ne znam sto mi je činiti i kamo da krenem po Nebeskom Nalogu." Isus dragi je bio obučen

u crvenu haljinu. Svi-

63

jetle kose padale su Mu po Ramenima. Dolazio je sa smiješkom na Licu, žurno koracajući,

bos. Na Njemu se odražavala Blagost i Poniznost. Ali kad se Gospodin Isus posve približio,

uplašim se i počnem drhtati: "Gospodine, ne znam kamo da podjem. Dovela me Djevica i

ostavila gdje me i vidiš." Isus se srdačno nasmije i kaže: "Julka, podji sa Mnom! Idemo Ja i ti

s Nćba na zemlju da ti pokažem kako sada, u ovo vrijeme, izgleda Moja Majka Crkva!"

Pošli smo na jugoistok, prema zemlji. Kad smo napuštali Nebesku krasotu, ispružio se prema

zemlji krasan put, posut sitnim snježnobijelim kamenčićima. Sa strane, umjesto ograde, bili su

oblaci, kao ovčice. Kad je Isus dragi vidio kako se plašim doći u Njegovu Blizinu, pogleda

me, nasmiješi se i reče: "Hajde sa Mnom, zajedno ćemo hodati!" Ali ja sam i dalje koracala u

strahopočitanju, zaostajući za Njim. Nisam se usudila odviše približiti Velikom i Svetom

Bogu.

Kada se Gospodin sa Svojim stvorom približio zemlji, rekne: "Pogledaj, Julka, već smo blizu!

Vidiš li sada kako ljudi hodaju po zemlji?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim polja, šume i

bregove... Vidim ljude kako idu po putovima i vinogradima noseći svaki svoj alat... Vidim

njihove kuće... gradove i sela... Sve vidim s Tobom!" Isus nježno pogleda vidjelicu - i kao da

Mu je drago u njezinoj blizini.

Stupivši na zemlju, kaže mi Gospodin: "Pokazat ću ti nešto što prije nisi vidjela. Koracaj uza

Me da ti ne bude teško hodati za Mnom!" Po običnom putu dodjemo do raskrsnice. Isus dragi

pokaže koji je put pravi i mi krenemo njime, dok ne stignemo do velikog Križa, na kojemu je

bio Raspeti Isus. Blizu Raspela stajala je velika Žena, obučena u dugačke crne haljine. Iz Nje

je zračila tolika svetost da me je svu elektrizirala. Ali ta velika sveta Žena gotovo se rušila od

silnih bolova. Isus me dovede pred Nju i upita: "Julka, vidiš li ovu Ženu?" Odgovorim: "Da,

Gospodine, vidim!" Isus nastavi: "To je Moja Majka Crkva! Klonula je i previja se u

bolovima; hoće da se sruši... Idi i digni je!" Na to odgovorim: "Gospodine, ta pred Tvojom

Majkom Crkvom ja sam tek maleni mrav! Ka-

64

ko bih je ja mogla dignuti kada je tako velika i sveta?" Ali Isus zapovijedi još dva puta: "Idi i

digni je!" I ja podjem da joj obujmim noge, bojeći se pri tom da će se srušiti na mene...

Ljudima u kružnici moram dodati Riječ Božju i Nauku Gospodina Isusa Krista. Dva su puta:

jedan što vodi u smrt, a drugi u Život Vječni. Sveta Žena jest Kristova Zaručnica,

Rimokatolička Crkva. Isus nalaže veliku službu Svojemu malenome stvoru, siroti-udovici:

traži od nje da pomogne u pridizanju onih koji su klonuli u duhu; u ponovoj uspostavi

Zakonâ, koji su tokom vremena i tegoba izostavljeni i ublaženi. Kad se Isusove Riječi

ukorijene i utvrde u srcima i dušama na zemlji, i Majka Crkva neće više patiti.

"TI ĆEŠ MI NOSITI CIGLE!"

Na Zapadu, u prelijepoj Prirodi, pripravljenoj za buduće Stanovnike, opazim svetu Obitelj.

Nečim su bili zauzeti na tom Brijegu, i kao da na njemu stanuju. Sveti Josip je malo zastao

kao da nešto kupi, a Majčica Božja, s Malim Isusom u naručju, dodje bliže k Meni. Kad me

dragi Isus ugleda, počne se u krilu Majke vrtjeti i plakati, želeći da Ga pusti dolje. Nebeska

Majčica Ga tad spusti a On potrči meni u naručaj - premda sam se bojala uzeti Ga u svoje

ruke.

Jedno vrijeme Mali Isus ostane kod mene, a onda opet zaželi da sidje. Stavim Ga dolje, a

Majčica Božja se smijala. Zatim me Mali Isus uhvati za ruku i, onako malešan, ozbiljno mi

reče: "Sazidat ću Svoju Crkvu, a ti ćeš Mi nositi cigle!" A ja Mu odgovorim: "Hoću, Isuse!"

U blizini je bila hrpa cigala. Odem ja tamo i koliko god sam mogla donesem ih Malome Isusu.

A On počne zidati, a ja sam Mu dodavala materijal. Sve je imao pri ruci: i sanduk sa žbukom,

i žlicu, i ravnjaču... Zidao je kao vješt majstor i zidovi su bili lijepi. Kad je zid već bio

povisok, stane na povišeno. Sazidao je temelj crkve i dosta velik zid. Onda mi reče: "Sad smo

digli što je glavno! I dalje ćemo nasta viti!" A Majčica Božja je malo dalje takodjer nešto

radiia i pripravljala.

65

KUŠNJE SE PRODUBLJUJU

"JA ĆU TEBE JOŠ JAČE ZALJULJATI!"

Našla sam se negdje na zapadu, u nepoznatoj prirodi. Stojeći na velikoj grani golema hrasta,

njihala sam se gore-dolje poput djece. Ipak sam se bojala da ne padnem na zemlju. A stablo

na kojemu sam se ljuljala tako se silno razgranalo i ispružilo svoje grane da su mu dosizale

sve do tla.

Odjednom ugledam dragog Isusa gdje se približuje s juga. Bio je bosonog. Gospodin me

pogleda i, veselo nasmiješen, reče mi: "Ljuljaš se?" Odgovorim Mu: "Da, ljuljam se!" Na to

će mi On: "Ja ću tebe još jaće zaljuljati!" Ja se preplašim i uzviknem: "Joj meni!" Isus dragi

se slatko nasmije i ode otkuda je i došao.

A sa sjevera dodje mnoštvo svijeta razne dobi. Bilo ih je na milione! Kad su mi se približili,

sklopljenih su ruku tražili da se za njih zauzmem i molim. Govorili su raznim jezicima.

Veliko drvo označuje od Boga odabranu dušu. Opasno ljuljanje jesu teške kušnje koje

Gospodin pripušta radi spašavanja duša.

"OBUCI NAJSKROMNIJU HALJINU I PODERAN KAPUT!"

Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici ovako: "Obuci najskromniju haljinu i

kaput poderan što si ga odbacila. Uzmi ga na sebe i u njemu polazi u dom Moj. Tako se

odjevaj mjesec dana i hodaj bosonoga da se poniziš preda Mnom, na zemlji." Vidjelica učini

po Gospodinovom zahtjevu.

A kad su je znanci susretali ovako jadno obučenu, čudili su se što se to s njom dogodilo. Jedni

su je sažaljevali: "Sirota, imala je jako dobrog i radišnog muža pa ju je njegova smrt veoma

potresla." Bilo ih je koji su nad njom i plakali. Drugi su opet govorili: "Jadnica, poludjela je!"

Neki su je, promatrajući je kako se ponaša, ovako branili: "Nije ona luda! Normalno radi, ide

redovito na Svetu Misu, pričešćuje se, ostaje dulje u crkvi, priča o Lijepome Bogu i Nebu...

Kad bi bila luda, ne bi se tako vladala."

66

Ipak, zbog ovog javnog poniženja, vidjelici je bilo najteže s vlastitom obitelji i rodbinom.

Osjetili su se duboko pogodjenima i strašno osramoćenima što imaju ovako "šašavo

stvorenje" u svojoj obitelji. Bojali su se da se njezine sestre zbog nje neće moći ni udati. Otac

ju je zbog toga htio čak izbrisati sa svoga prezimena. Rodbina je o njoj govorila da je dobila

potres mozga pa bi je trebalo poslati na liječenje u bolnicu za umobolne. Nisu joj dozvoljavali

ni da vlastito dijete pohadja, jer da bi mu mogla naudjeti. Dvije godine nije smjela ni zaviriti u

roditeljsku kuću.

A gazdarica kod koje je radila podje njezinom ispovjedniku i potuži mu se: "Velečasni, Julka

je poludjela! Sve je razdijelila pa sad hoda kao prosjak. Inače, kod nas obavlja sve poslove

kao da nije luda, samo što malo govori i puno šuti. Odgovara samo na upit, a progovara jedino

ako što ustreba." Saslušavši ovu tužaljku, svećenik usklikne čvrstim glasom: "Blago nama

svećenicima da hoće cijeli svijet poludjeti kao Julka!" I zaplakao je na glas, pred mnoštvom

svijeta kad je išao k Žrtveniku da prikaže Svetu Misu.

Dulje vremena hodala je mlada vidjelica obučena u dronjke izmedju lijepo odjevenih gradjana

- kao prosjakinja besmrtnih duša.

VEĆE KUŠNJE - VEĆE MILOSTI!

Jednom prigodom potuži se Gospodinu na teške kušnje što su je snašle. Reče Mu da se boji

djavla i zlih ljudi, i zamoli Ga da joj oduzme te velike kušnje. Gospodin Isus ovako odgovori

službenici Svojoj Julki: "Što su veće kušnje na tijelu to dajem i veću Milost za dušu, Kušnje

što sam ih za tebe odredio, moraš ih podnijeti do kraja života svoga Meni na Slavu. Želim da

se uz patnje što ih trpiš spase i druge duše po Mojoj Neizmjernoj Ljubavi. Kada te neće

napadati izravno djavao, napadat će te vlast poradi Mene; kada se ona smiri, napadat će te

Moji sluge svećenici; kad se oni umire, napadat će te svijet i tvoji rodjeni po krvi. Sve ćeš ovo

trpjeti za Mene i za duše do groba. Bit ćeš žrtva Moja ugodnog Nebeskog mirisa. Za Mene i

za Moju Nauku i život ćeš dati. Zapečatit

67

ćeš krvlju svojom život u Meni na zemlji. Obasjat ću duše molitvama tvojim i pokora tvoja i

odricanje biti će svježina Mojoj Nauci iz života Mojega na zemlji. Procvast će zemlja Mojim

krepostima i Duh Moj živjet će u njoj."

Drugom zgodom dao je Gospodin Isus ovu Pouku: "Što dajem duši veću Milost to su i kušnje

veće da dotična osoba spozna što je zlo a što dobro, i upozna razne naravi medju ljudima na

zemlji da ih zna poučiti. To je dar Moj koji dajem odabranicima Svojim."

----------------------------------------------------------------------------------

SVEĆENICI I PORUKE BOŽJE

Vidjenja i Poruke što ih vidjelica Julka prima namijenjene su svim dušama dobre volje.

Gospodin želi preko njezinih usta doviknuti Svoj Spasiteljski Poziv svim Svojim stvorovima.

Zato joj zapovijeda: "Piši sve što sam ti pokazao i što sam ti rekao za pouku ljudima na

zemlji."

Medjutim, Gospodin Isus izabrao je Julku u prvom redu zato da preko nje doda Svoju

Božansku Nauku Svojim slugama svećenicima, pastirima Svojih ovaca. I zapovjedi joj:

"Rastumači im sve onako kako sam Ja tebi tumačio!"

Bilo je svećenika koji su radosna i zahvalna srca te s velikom duhovnom koristi slušali lijepa i

poučna Vidjenja, te pmrnali Božanske Pouke i Poruke. U više navrata vidjelica je i čitavim

malim zajednicama satima pripovijedala i tumačila Nebeska Zbivanja.

Drugi opet svećenici, smatrajući sebe mudrima, odbijali su i prezirali ove "privatne objave".

Za Svoje nevjerne i sumnjičave sluge reče Gospodin vidjelici: "Pusti ih neka žive po svojoj

mudrosti!"

"NE TREBA SVJETLU SVJETLO!"

Mladi i revni starješina samostana poštivao je Poruke Božje i od srca obilno pomagao

sirotinju. Gledajući kako se vidjelica pati dan i noć teškim radom

68

i još brine za dijete, ponudi joj da pomaže kod njih u kuhinji bratu kuharu, a oni će se

pobrinuti njoj i djetetu za stan i hranu. Ali Gospodin ovako progovori: "Ne treba svjetlu

svjetlo!" To znači da su svećenici i redovnici ionako duhovno dovoljno prosvijetljeni. Ona

kao vidjelica treba da živi medju običnim narodom i dodaje mu Riječ Božju, Svjetlo Božje.

Osim toga Gospodin je upozori: "Ovaj će te starješina primiti a drugi će te kasnije prezreti i

odbaciti!" Ovaj starješina pristaje uz Riječ Božju i zato joj želi Pomoći. Ali će doći drugi iza

njega, kojemu Riječ Božja neće biti po ćudi, pa će je kao vidjelicu prezreti i odbaciti. Budući

da je ona bila jako sklona da prihvati ovako povoljnu ponudu - zbog preteškog rada što ga je

obavljala i neprikladne okoline u kojoj se kretala - Gospodin reče još i ovo: "Idi, ali pustit ću

ti takove bolove na tijelo da im nećeš ništa koristiti! Samo ćeš se osramotiti!"

"TI Sl PREVARIO SEBE!"

Poletan mlad svećenik saznao za vidjelicu. Potrudi se on do nje i zamoli Gospodina da ga

pouči što mu je činiti u životu da spasi svoju dušu i duše povjerena mu stada. Gospodin

prihvati slugu Svojega i reče mu: "Jer si Me zamolio za Riječ Moju kazat ću ti. Ako hoćeš da

ti dušu spasim, vrši ono što ti zapovijedam: u dan petka čini pokoru; Meni to prikaži. Uzmi

samo dva obroka. U podne krišku kruha i čašu vode od 2 deci. To potroži, i ništa više do

uvečer. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isto kao u podne. Izvan obroka ne

uzimaj ništa u usta svoja. Ujutro ne blaguj ništa, osim Moje Tijelo i Moju Krv kod Žrtvenika

Mojega. Za osobe tebi povjerene čini što hoćeš i u koje vrijeme hoćeš. Do sada sam bio s

tobom zadovoljan. Ali doći će kušač da te kuša u dan pokore. Pazi da ne odstupiš od Moje

Zapovijedi!"

Svećenik na to reče: "Nisam poludio Boga ostaviti, a djavlu služiti!"

Ali nakon kraćeg vremena ipak posumnja. Pred svećenikom znancem počne mudrovati: "Ma

nisam, valjda, lud slušati jednu ženu! Imam ja svoje poglavare i njihove direktive! I ode na

tavan da si nareže šunke.

69

Uzme zatim kruha, nalije si vina - i u dan petka, ujutro iza Svete Mise, najede se do sita! Kad

se najeo i napio, veselo se naruga: "Ha, misli vidjelica da Petar danas čini pokoru! A on se

lijepo najeo šunke i napio vina... Ha, ha, i vidjelica prevarena na račun mene! A za vjernike ću

moliti koliko budem mogao, tako mi je i rečeno." Subrat ga ozbiljno gledao, a onda mu reče:

"Ako je Bog vodi, ne igraj se s Njime!"

Ali on još i ozloglasi vidjelicu i kod biskupa i kod mnogih drugih.

Gospodin tad reče za njega: "Nijesi ti prevario vidjelicu! Ti si prevario sebe! I vidjet ćeš koga

si varao kada se nadješ pred Licem Mojim, na Sudu!... Ponizit ću ga, i to odmah!"

Uskoro se pročuje da je dotični zatvoren. Odsjeo je pet godina strogog zatvora.

"ŠTO ĆU S VAMA AKO BISKUP DODJE?"

Bio je malen lijep Blagdan. Po običaju podjem na ranu Svetu Misu jer sam kasnije morala na

posao. U samostanskom hodniku dočeka me uzrujan i sav usplahiren svećenik Aleksandar.

Poleti prema meni i oštro će na me: "Gdje ste!... Gdje ste!... Šta ću ja sad!?... Čitavu noć

nisam spavao... Javlja biskup da dolazi i da će vas preslušati... Kako ću ja njemu dokazati da

vi Isusa gledate i razgovarate s Njim i ostalim Nebesnicima?!..."

Onda odgovorim svećeniku: "Ako biskup dodje, ne trebate vi govoriti za mene! Samo prstom

pokažite: To je ona! Ja ću govoriti o zbivanjima što su u meni, nada mnom i oko mene. Ja se

bojim samo Stvoritelja koji će me suditi, a ne bojim se stvora koji je čovjek na odredjenom

mjestu, odgovoran Onome o Kome mu želim i moram govoriti... A kad bude htio govoriti sa

službenicom Gospodinovom Julijanom iz C., po nju ćemo nekoga poslati..."

Iza toga, na poslu, imala sam ovakovo vidjenje. Gledam istog svećenika kako je uzeo komad

drva, što se meće u peć, i udara Malog Isusa po Glavi. Tako Ga je žestoko udarao da je sve

odzvanjalo. A Isus dragi, Dječak od pet-šest godina, plačući dodje k meni i sakrije se pod

moju dugačku gornju haljinu. A ja Ga iz-

70

vučem ispod haljine i prigrlim: "Gospodine, a zašto se tu skrivaš?" Odgovori mi: "Kad Me taj

Moj sluga tuče!" I opet se On, plačući, sakrije pod haljinu. I kako sam Ga prigrlila, vidjenje

nestane.

Poslije sam dotičnom svećeniku ispripovjedila što sam doživjela. On se rasplakao i pokajao i

molio je Isusa da mu oprosti.

Gospodin kasnije rastumači da je jezik svećenikov bio drvo kojim Ga je udarao. I još reče:

"Sluga Moj se poplašio da ne bude ponižen od poglavara poradi tebe. Boji se i hlače mu se

tresu."

Biskup je došao. Za vrijeme ručka narugao se na račun vidjelica-vračara. Svećenici se

pokunjili i zašutjeli - a vidjelica Julka, iako pozvana, uzalud je satima čekala da je preuzvišeni

gospodin primi i počuje što Gospodin Bog poručuje Crkvi Svojoj.

"JA SAM MEDJU NJIMA ALI NEĆE DA ME SASLUŠAJU!"

Mnogi svećenici hodočaste u razna Svetišta i putuju raznim Božjim slugama i službenicama u

tudjini ne bi li došli do Božjih Objava i Riječi. U isto vrijeme ne znaju za one koje je

Gospodin izabrao uz njih, medju njima - ili ih, možda, čak i preziru. Zato je Gospodin i rekao

za ovakove: "Traže Me po svijetu i potroše velik novac dok dodju do Mojih Riječi - a Ja sam

medju njima, ali neće da Me saslušaju. Na žalost, mnogi od stvorova ljudl vrše svoju volju - a

ne Moju!"

Gledajući Svoje posude odabrane, ostavljene i zapuštene od svećenika, prezrene u svojim

okolinama, Gospodin Isus Krist ponavlja Riječi Svoje: "Nijedan Prorok nije imao slave u

svojemu kraju!"

"MOJI SLUGE SE PLAŠE DA ČUJU MOJE RIJEČl"

Došavši u hram Božji, podjem u samostanski hodnik da se pomolim pred Raspetim Isusom i

zatim ispovjedim. Iza obavljenih molitava dugo sam čekala pred ispovjedaonicom, ali nitko

od svećenika nije dolazio. Uzdahnem i pogledam Raspetog Isusa ne znajući što da radim. Isus

dragi oživi, pogleda na me, te i On duboko i bolno uzdahne. Sidje zatim s Križa, podje do

prve ispovjedaonice i pozove me da se približim. Kad sam

71

završila svetu Ispovijed, Isus dragi me odriješi i blagoslovi. Bila sam u tako velikoj

Prisutnosti Božjoj da pod Svetom Misom, premda je bilo nazočno mnogo svijeta, nikoga

nisam zamjećivala.

Ovo je ukor svećenicima što neće da saslušaju vidjelicu. Gospodin Isus je prezren i mora da

čeka ne bi li se sluga Njegov udostojao saslušati Riječi svojega Gospodara.

"Moji sluge se plaše da čuju Moje Rijeći.

Zato će odgovarati pred Licem Mojim,

kada dodju k Meni na Sud,

što su se oglušili na Glas Moj."

"TI JOŠ MORAŠ BITI NA ZEMLJI!"

Za vrijeme propovijedi svećenik je otvoreno napao i šibao mene i Julku iz C. Proglasio nas je

vračarama koje zavode narod, jer smo ljudima koji su primali Riječ Božju govorile o postu i

pokori. Zbog toga, a i mnogih drugih nerazumijevanja i progona, obuzela me duboka žalost.

Onda sam doživjela ovo Vidjenje.

Gledala sam kako od Majke Božje, sa zapadne strane Neba, dolazi velika Povorka Svetaca.

Bili su obučeni u dugačke bijele haljine i pjevali su u čast Majci Božjoj prekrasne Nebeske

Pjesme. Na čelu Povorke stupao je Isus Krist noseći na svetim Ramenima preteški Križ. Kad

je došao do mene, Isus dragi stane a za Njim i sva Njegova Pratnja. Gospodin me je tad žalio i

tješio, a potom se zaputi prema Istoku, u Nebo. I Sveci, kako su prolazili, takodjer su me žalili

i sućut mi iskazivali. A bili su tako lijepi i čisti da se nisam usudila ni dotaći ih se iako sam

bila od njih na dohvat ruke. Gledajući njihovo vladanje, rasplačem se i reknem im: "Idem i ja

s vama! Ne volim više biti na zemlji jer meni nije dobro na zemlji!" Na ove riječi i na ovaj

plač stade sva Povorka, a Isus dragi, koji je već bio daleko odmakao, okrene se, pogleda me i

reče snažnim Glasom: "Ti još moraš biti na zemlji!"

72

VELIKA PROPOVIJED DJEČAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK

Vidjelica je pošla u dom Božji da pribiva Svetoj Žrtvi. Nakon svršene Svete Mise, vjernici

odoše svojim kućama, a ona ostane sama u crkvi da se, u tišini, još neko vrijeme pomoli

dragome Bogu.

Dok je molila iz molitvenika, podigne oči prema Svetohraništu i ugleda kako se ono otvara a

iz njega izlazi velika Sveta Hostija. Išla je u zraku i spustila se na stranu Svetog Evandjelja.

Od Svete Hostije postane Dječak Isus, od dvanaest godina. Bio je bos, a obučen u prekrasno

bijelo misno odijelo. Kosica Mu je divno sjala, a bila je nježna i sva kovrčasta kao u janješca.

Oko Isusove svete Glave odsijevao je sjajni krug, znak Božanske Svetosti. I oko čitave

Njegove Osobe sjalo je kao sunce.

Stojeći na strani Evandjelja, Oječak Isus započne Svoju Svetu Propovijed.

GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SEBE

"LJUBIO SAM PUK SVOJ I SVE SAM MU DAO

da može Meni služiti i k Meni doći.

U Svojoj velikoj Darežljivosti

ukrasio sam puk Svoj premnogim darovima,

ali je mnogo ljudi iznakazilo Moju Sliku

i zaboravilo odakle su došli i kamo idu.

Suviše se brinu oko tjelesnih potreba,

a zaboravljaju Mene, Boga svojega,

i da sve što imaju izlazi iz Moje Ruke.

73

Ako sam kome dao više Mojih dobara,

da njima raspolaže i upravlja,

više će i odgovarati kako se njima služio.

Tko ima manje, manje će imati i odgovornosti.

Na Moju Riječ sunce izlazi i grije zemlju,

kiša se spušta i natapa poljane,

sve u Meni raste

i bez Mene ne može ništa živjeti:

na zemlji, pod zemljom i u visinama.

Na mnogim ustima, sinova Mojih i kćeri,

zamrla je molitva,

ali su još više zaboravili

da sam Ja njihov Bog

i Sudac svemu stvorenome.

Jedete hranu koju vam dajem za okrepu tijela,

liježete na počinak i ustajete na novi dan,

a srce premnogih od vas i ne sjeti se

da poda hvalu Onome od Koga sve prima."

"KADA BISTE VI MENE POZNAVALI,

svemu biste se u prirodi veselili

i u svemu Mene ljubili.

Sve stvoreno šaputalo bi srcima vašim

da sve vas puno ljubim.

Čeznuli biste vi za Mnom kao ja za vama

i na zemlji bi zavladala Moja Ljubav medju vama.

Živjeli biste u Mojem Blagoslovu

i primali obilje Mojih darova.

One koji žive po Mojim Zapovijedima

čeka u Nebu što srce čovjeka ne okusi na zemlji:

Mir i Ljepota, Pravednost Nebeska.

Pripravio sam Ja Lijepe Stanove

za Svoje vjerne sluge i službenice.

Ljubimci Moji!

Dajte Mi mjesta u svojim srcima

da u vijeke stanujem u njima!

U čistom i pokornom srcu rado boravim

i glas usta tijela toga pomno slušam;

ali malo imam srdaca koja vole Moju Blizinu

i primaju sa zahvalnošću Moj Boravak u njima."

74

"NE ZANEMARUJTE SVOJIH DUŠA!

Na zemlji ste samo putnici u pravcu Neba.

Živite tako da dodjete k Meni, u Vječne Stanove,

koje sam pripravio za svakoga koji Me slijedi,

živeći po Mojim Zapovijedima.

Na žalost, premnogi Mene još ne poznaju;

jedni su, istina, čuli, ali ne razumiju;

drugi opet ne mare za svoje Spasenje,

igraju se dušom svojom,

živeći onako kako im godi.

Tama je prekrila mnoge duše na zemlji.

Imam samo malo duša

koje hodaju putovima Svjetla

i revno vrše Moje Želje,

zauzimajući se i za druge duše

kojima je potrebno Moje Spasenje.

Žalim siromašne duše

čija tijela ne mare za svoje Spasenje;

u blizini Svjetla hodaju po tami.

Imam i takovih bijednika koji se Mene stide.

Ali tko se od Mojih stvorova stidi Mene

i Ja ću se stidjeti njega

kada se nadje pred Mojim očima

da mu sudim po njegovim djelima."

"SVE JE UZALUDNO AKO ČOVJEK DUŠU SVOJU IZGUBI!

Sve blago svijeta neće mu tad pomoći.

Više vrijedi jedna duša nego sve bogatstvo zemlje.

Zato djavo i ima računa bdjeti nad čovjekom

da ga upropasti i u svoje okove stegne;

da ga učini stanovnikom pakla i uveća broj prokletnika.

Kad se duša dijeli od tijela,

čovjek vidi sve svoje opačine

i sva svoja dobra djela

- ali za marljivost oko Spasa tada je prekasno!

Po Milosti Božjoj, čini dobro od mladosti,

jer kasno si progledao - na času smrti!

75

Kako tijelo osjeća glad za hranom vidljivom

tako i duša gladuje za Bogom nevidljivim

- Stvoriteljem svojim i Zaručnikom!

Od Njega je ona i izišla u krilo žene

da tijelo svoje razvije

i rodjenjem dodje novi stanovnik na svijet.

I vraća se k Bogu, ostavljajući iza sebe sve,

a noseći sa sobom - tek dobro i zlo.

Tko Mene ljubi živjet će po Mojim Zapovijedima.

Pakao je pun onih koji nijesu živjeli u Meni

i po Mojoj Volji.

Nijesam Ja vas stvorio za pakao - već za Sebe!"

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

SLUŽBA BOGU JEST PRVI I NAJVAŽNIJI POSAO

"Prvi i najveći posao Mojim stvorovima

jest da Meni služe da im duše spasim.

Ostali poslovi su iza toga.

Nisam Ja stvorio čovjeka za zemlju!

Ja sam stvorio zemlju za čovjeka!

Molite i radite, da vas blagoslovim po mukama.

Ako radiš a ne moliš, nije potpuno.

Ako moliš a ne radiš, opet nije potpuno.

Tko neće da radi, neka i ne jede,

jer nije dostojan Mojih plodova.

Kada se molite, ruke pobožno sklopite

i držite ih usmjerene uvis, prema gore!

Nemojte ih okretati prema dolje,

niti stavljati jednu u drugu na prsima.

Naučite se od Moje Majke

kako se trebate vladati u molitvi."

"Život bez molitve umire

i duša postaje mrtva u Božjim Očima."

RECI GOSPODINU NA KOJU NAKANU MOLIŠ!

"Kad obavljate molitve, u zajednicama ili na samo,

76

uvijek molite ovako.

Najprije preporuči molitve:

reci kome se moliš i zašto,

i koliko ćeš izmoliti.

Ja, Bog vaš, znam i misli vaše,

ali sam čovjeku stvorio jezik

da Aii kaže što od Mene želi.

Zato hoću da Mi za vrijeme molitve rekne

što traži i kome se utiće,

jer Nebo je veliko, ima mnoge Stanovnike!

Kada se šalju želje poštom, naznači se:

tko piše, kome piše i kuda šalje.

Ako toga nema uzalud trud, pismo se izgubi.

Tako je i s molitvom.

Koji na zemlji mole i mole,

a ne kažu za koga mole i što žele,

i kome upravljaju tu prošnju,

molba im se diže do svoda Nebeskog i izgubi.

Želim da Mi Moji stvorovi, kao dijete Ocu,

s pouzdanjem kažu što koji od Mene želi."

MOLITVA TRUDNA ČOVJEKA

"Kad umorna tijela sklapaju k Meni ruke,

gledam ih milo i blagoslivljam.

Kratku molitvu i iskrenu želju

primam od umornih kao od onih koji dugo mole,

ali im tijela ne okusiše napornih radova."

"Za obradjivanje zemlje odredio sam poslenike

da se brinu i uljepšavaju

sve što sam na zemlju dao."

VELIKE MILOSTI ZA MOLJENJA "ANDJEO GOSPODNJI"

"Na glas zvona

neka moli srce vaše i usta vaša,

pozdravite Moju i vašu Nebesku Majku:

molite Andjeo Gospodnji.

Kada ste došli do zaziva:

'I Riječ je Tijelom postala'

- pokleknite na desno koljeno

77

i ostanite tako sve dotle

dok vam usta ne izgovore:

'I prebivala medju nama'.

Sad se opet podignite

i ruku sa srca skinite

te nastavite dalje molitvu.

Kad ove Riječi izgovarate,

pokažite gdje da u vama prebivam.

Znam Ja kamo trebam doći,

ali želim od Svojih sinova i kćeri

da Mi rukom pokažu to mjesto.

Premnogi na zemlji,

kad ove Riječi izgovaraju,

srca se pravo ni ne dotaknu

već se hitro dižu,

a misli su im daleko, svuda naokolo;

ne misle što govore i Koga spominju.

U taj čas, na ove Rijeći,

dolazim u srca vaša Ja,

Bog i Gospodar svega.

Želim da Mi Moj puk savršeno služi.

Imam samo malo duša

koje Meni dostojno služe;

ostali iz obićaja,

u žurbi života i nemarnosti,

hladno izgovaraju molitve,

a jedni se nikako ni ne mole."

KRŠĆANSKI POZDRAV

"U mnogim krajevima Moj narod je zaboravio

pozdravljati Ime Moje i Moje Majke.

Premnogi se stide Mene, Boga svoga,

i Moju Svetu Majku - nazvati pred smrtnicima.

Ali nijedan smrtnik koji hoda licem zemlje Moje,

a stidi se Mene i Moje Majke - nije Mene dostojan!

Želim da Moje Ime i Ime Moje Majke

puk Moj spominje u svim općinama,

pri susretu jednih s drugima.

Zaista vam kažem; Tko se Mene stidi u životu

i Ja ću se njega stidjeti u Vječnosti!"

78

Isus želi da se svi ljudi na zemlji pozdravljaju kršćanskim pozdravom: "Hvaljen Isus i

Marija!" - "Hvaljen budi Bog!" - i slično.

"NISAM JA STVORIO ČOVJEKA ZA POSAO!

Ja sam stvorio posao za čovjeka.

Kada prestane sa Mnom razgovarati,

da mu ne bude dosadno, dao sam mu posao.

Neka si radom skraćuje vrijeme,

zaradjuje kruh svoj svagdanji

i pribavi što mu je potrebno za tijelo.

Neka se na zemlji u zaklon smjesti,

za olakšicu života na putu u Vječnost, k Meni.

Dao sam mu rad da se tijelo giblje i miče

te ne postane tromo i neotporno,

već da bude poletno i veselo

i raduje se u Mojim darovima.

Prekomjerni radovi, u lakomosti,

nijesu korisni za dušu.

Sredjen posao koristi duši i tijelu,

a prekornjeran rad vodi dušu u propast.

Umorno tijelo Meni ne služi,

jer se umorno tijelo moliti ne može."

"OPOMINJEM GOSPODARE KOJI DRŽE POSLUGU

da ne budu strogi izrabljivači snage siromaha,

jer će preda Mnom dati račun o svemu.

Neka gledaju u poslugi braću svoju i sestre,

a ne da ih omalovažavaju kao robove.

U srcima siromaha ja stanujem,

i neka vaše oči Mene gledaju

u svakome tijelu bilo koje boje kože.

Dobroga gospodara sluge poštuju

i hvale Ime Moje nad glavom njegovom.

Dobre gospodare blagoslivljam

i dodajem im sluge vjerne i poslušne.

Zli gospodari postupaju neljudski sa sirotinjom,

drže je manje vrijednom od pasa.

K Meni se dižu bolni vapaji potlaćenih siromaha,

koje zli gospodari hrane otpacima stola svojega.

79

Kažem vam: primit će plaću svoju po djelima svojim.

Kako daješ, tako ćeš u Dan Suda i primiti.

Kakova zasluga, takova te čeka i plaća.

Premnogi sirotan griješi

gledajući zla djela gospodareva.

I siromah je Moj stvor, i on ima oči i srce

da prosudi što je dobro a što zlo.

Svojim nečovječnim postupkom mnogi Mi bogataši

zadaju boli i ranjavaju Srce.

Tko siromahe zlostavlja i izrabljuje,

bolje bi mu bilo da se ni rodio nije.

Dao sam Ja zemlji svega i za sve,

i svaki je radnik dostojan plaće svoje

i nagrade i obroka za tijelo svoje umorno.

Jao vama, raskošnici, siti i napiti!

Dao sam vam svega od Svojih darova

da se u obilju svome sjetite ubogih siromaha

- a vi ih ni gledati nećete.

Blago vama, siromasi, gladni i ubogi!

U trpećoj svojoj boli i bijedi

bit ćete najbliže Meni, Bogu svojemu,

jer ste na zemlji bili odbačeni i prezreni.

Ali ni svi siromasi neće se moći spasiti,

jer ih ima kojima je dušu zarobio djavao,

grijeh u kojemu su ustrajali,

ne očistiše duše svoje u Ispovijedi,

na odlasku s ovoga svijeta;

griješiše u sirotinji

i ne obratiše se u vrijeme potrebno."

KAZNA NEMILOSRDNIM BOGATAŠIMA

"Gospodari kojima sam dao obilje Svojih darova

dužni su pomagati siromahe i udovice,

koji nemaju za život skromni dosta.

Dok bogataši obiluju za punim stolovima

i bacaju na djubrište što ne mogu potrošiti,

mnogi siromasi vapiju Meni za pomoć,

jer uz site i napite nemaju što da jedu.

80

Nijesam Ja dao Svoje darove ljudima

da ih razbacuju psima i svinjama.

Gospodaru koji zatvara vrata srca svoga

nad potrebama ubogih i siromašnih,

biti će zatvorena vrata Neba.

Premnogi se odijevaju raskošno,

dok siromasi žive u golotinji oskudno

i nemaju čime pokriti tijelo svoje.

Zato ću spustiti Ruku Svoju na ugledne,

a visoko podići potlačene,

da se nad djelima svojim zasrame bogataši

koji se nisu odazivali Nauci Mojoj.

Pred Mojim Očima vaše su sjajne haljine ništavne,

jer ste goli ako Moje Milosti nemate u sebi.

Ne gledam Ja na haljine ljudi kakve su,

Ja gledam srca vaša kako izgledaju."

"OPOMINJEM DAROVARELJE NA ZEMLJI:

Kada daješ milostinju ubogima i siromasima,

ne čini to u srdžbi i ne bacaj kao psima!

Pruži dar Moj radosno,

sa smiješkom na licu i ljubavlju u srcu.

Sjeti se da ništa nije tvoje, sve imaš od Mene.

I kako ćeš upravljati blagom Mojim na zemlji,

tako ćeš primiti i plaću za dušu svoju u Vječnosti.

S čijim blagom škrtariš?

Ne hvali se, ako što daješ, jer to je farizejski.

Činite dobra djela razne vrsti

na Slavu Meni i na Spas dušama vašim.

Neka ne zna tvoja okolica što čini tvoja desnica!

Jezici koji to poput zvona razglašuju

- neka umuknu i šute!

Ako ste sve od Mene primili, za tijelo i dušu,

a čime se hvališ, šako zemlje, praše i pepeo!

Veseli se u Meni i sve sa Mnom radi,

da budeš uvijeke uz Mene!"

Ima dosta gospodara koji tlače sirote i uboge, zakidaju im zaradu, a neki je čak uskraćuju.

Onda se siromah potuži na one kod kojih je radio, i poradi tvrdih gospodara uprlja duju

svoju. I tako od pravedna rada nastaje dvostruki

81

grijeh: škrtost i ogovor. Kad daješ radniku plaću, daj Mu od srca, i još i više nego što je

zaradio. Time ćeš dva dobra djela učiniti: prvo, dar koji si primio od Boga, dao si na Slavu

Bogu; drugo, radnik kojemu daš pošteno, i još i više, hvalit će Boga na lijepome daru, a i tebi

će biti od srca zahvalan, i vidjet će nad tijelom tvojim Božju Ruku.

"Čujte Riječi Moje, svi stvorovi Moji!

Kada što daješ rodbini svojoj ili bližnjemu,

čini to s radošću, u Ime Moje,

da ti djela tvoja budu,

u obilnoj mjeri na Spasenje kod Mene, u Nebu.

Ako te tko hvali bilo radi čega,

reci: Ja nijesam hvale dostojan,

Bog neka bude hvaljen uvijeke!

Svi darovi, sve znanje i vještine,

svi udovi tijela i sve što imam

- sve je to Njegovo! zato: Bogu hvala!"

ČOVJEČE, ZAŠTO UZDIŽEŠ GLAVU SVOJU!

"Što je tvoje, čovječe, da uzdignute glave

srce svoje nasladjuješ

i riječima se razmećeš: lmam svega!

Zamisli se, slabo tijelo,

a tko je tebi to sve dao i daje:

pamet, razum, dobru volju,

marljivost i ostale kreposti,

pokretne i nepokretne udove,

koji svi brižno vrše Naloge Gospodara,

Stvoritelja svoga,

da mrtva zemlja može živa hodati i raditi,

gledati i slušati - dobro i zlo.

5ve ovo imaš od Mene, Boga svoga!

Sva priroda i svi njeni plodovi,

slatki i gorki - sve je Moje!

I s tobom upravljam, zemljo!

Ako činiš dobro, od Mene si potaknut;

ako li zlo, djavao te je zaveo

- i ništa svojega nemaš u sebi.

82

Ako je tko dobar, čini dobra u Meni,

jer je Moja Milost na njemu.

Ako je tko zao, djavao ga vodi svojim putovima.

Sve blago što ga posjeduješ Moje je, i od Mene;

ti raspolažeš tek dobrom i zlom.

Kako si učiniš na zemlji,

tako ćeš biti sretan uvijeke.

Dao sam Ja čovjeku, stvoru Svojemu,

da upravlja Mojim blagom.

I zato neka se tijelo ne hvali,

jer Bogu pripada hvala

- za sva primljena dobra."

SLUŽI SE B0ŽJIM DAROVIMA NA SPASENJE DUŠE

"Sve što čovjek ima od Mene - dobro je!

I služi se Mojim darovima

da mu pripravim ljepše mjesto u Nebu.

Čovjek Mojim blagom upravlja i raspolaže,

a Ja ga blagoslivljam.

Zli ljudi zlorabe Moje darove

i oni im neće biti na Spasenje nego na propast!"

OSKVRNJIVANJE DANA GOSPODNJEGA

"Premnogi u Mojemu narodu služe Meni i djavlu.

Idu u hram Moj da Mi se poklone,

ali Nedjeljom obavljaju razne poslove:

sijeku drva, kupe sijeno, rade u polju,

nose iz vrta za jelo, siju i glacaju...

- i tako bez potrebe Moj Dan oskvrnjuju;

Šest sam dana dao puku Svojemu

da radi za tijelo svoje.

Sedmi dan je počinak,

i neka posluži Meni za Spas duše svoje.

Nedjeljom i Blagdanom neka miruje sve!

I sluga vaš i marva vaša neka se odmori,

jer je dan odmora, i Meni na Slavu posvećen."

U dan Gospodnji nahrani stoku i perad, i vode im daj. Očisti svoje haljine i podji u Hram

Božji. Ispovjedi se dobro i primi Sveto Tijelo Isusovo da nahraniš dušu svoju za put u

Vječnost.

83

 

-----------------------------------------------------------------------------------

 

NA VRH

 

-------------------------------------------------------------------------------------

--------------------------------------------------------------------------------------

OBITELJSKI I BRAČNI ŽIVOT

"STVOROVI MOJI!

DAJTE MI MJESTA U SVOJIM SRCIMA

da Moja Ljubav zavlada u vama.

Gdje Moja Ljubav stanuje

grijeh nema ulaza u srce.

Kad bi sinovi Moji i kćeri imali ljubavi bratske,

svi bi se osjećali kao djeca jednoga Oca.

Tko nema u sebi ljubavi kršćanske

- taj nije blizu Mene!"

PRESVETA DJEVICA - UZOR SVIM MAJKAMA

"Neka se žene u svemu ugledaju

u Moju Presvetu Majku.

Jer ste Djeca Božja,

treba da živite u svetosti,

poniznosti i pravednosti."

ODGAJATI DJECU U ISUSOVOM DUHU

"Neka se svaki roditelj trudi

da odgoji djecu svoju u Mojemu Duhu:

molitvom, riječju i djelom.

Jer kako stablo njeguješ,

takav ćeš i plod s njega uzbrati.

Može ti biti na veselje,

ali i na veliku žalost.

Iz ruku roditelja tražit ću djecu,

plod njihovih utroba.

Premnogi roditelji

neprijatelji su djece svoje:

ne vode ih putovima Svjetla,

već po tami,

i u tamu im djeca dospješe.

Ako djeca ne okuse slatkoga ploda

u krilu svojih roditelja,

poslije ga ni sami ne donose.

I tako uzrastu naraštaji

koji žive poganskim životom u zajednicama,

jer Mene, Boga svojega, ne upoznaše.

84

Tko Mene ne poznaje,

ne može Meni ni služiti."

"U OBITELJIMA U KOJIMA ŽIVI MOLITVA

i gledanje Mojih Zapovijedi,

roditelji i djeca živjet će u veselju uvijeke.

Roditelji, budite primjer djeci svojoj,

da se ugledaju u vaš život

- jer kakvo je stablo takav je i rod!

Dobro stablo daje dobre plodove,

zlo stablo gorke i zle.

Dobar primjer osvaja sve oko sebe,

zlo plaši malo i veliko.

Lijepe i pobudne riječi,

iz blaga srca Bogom nadahnuta,

ostaju zarezane u dušama uvijeke."

"GDJE SE JA NASTANIM ZLO STANA NEMA.

Bura životnih valova zapljuskivat će zidove duše,

ali se Mene, Boga, u duši stvora, nikada dotaknuti neće.

Gdje molitva i vršenje Mojih Zapovijedi

u obiteljima sve više zamiru,

tu se i život Milosti gasi zauvijek.

Kao što bez sunca ne može

nijedno drvo grane svoje širiti

i nijedan cvijet miris svoj rasprostrijeti,

tako niti jedno tijelo ne može bez Mene

niti časak u životu postojati,

jer sve što ima i posjeduje

prima od Mene, Boga svojega."

"RODITELJI, NE KUNITE DJECU SVOJU,

da na njih ne padne kazna za vaše grijehe.

Ja ne trebam grješnu žrtvu, već čistu,

kao zadovoljštinu za nanesene uvrede.

Do desetoga koljena grijeh kažnjavam!"

"Domaćica je kuhala ručak

i sve je k vragu poslala

85

pa i kokoš što će je zgotoviti

za jelo svojoj družini.

Eto, djavao je u svemu bio!

Neka usta čovjekova djavla ne zovu,

jer će on i sam doći

da kuša i osvaja za sebe duše.

Tko služi Meni, Mene i spominje,

a tko služi djavlu, djavla i spominje.

Po vašim se riječima poznaje kome služite."

"OPERITE ODJEĆU SVOJU I TIJELO

da budete čisti,

zadah tijela da ne zaudara!

Dao sam puku Svojemu sapun i vodu

da se ljudi operu!

Ima u narodu osoba, pa i koje Meni služe,

da se ne peru i svoje tijelo zapuste da smrdi.

Kada dodje čas da Me prime u svoje srce,

tek što došao moram izaći van,

jer ne podnosim nečistoću srca i tijela.

Ja sam Čist!

Volim čistoću tijela, duše i stana!

Kada se molite, Ja sam uz vas;

prolazim po vašim stanovima."

"MAJKE KOJE DAJU PLOD SVOJ OD SEBE

spasit će se poradi radjanja djece svoje,

iako se nalaze u manjim grijesima.

Dobre majke, koje svoju djecu odgajaju za Nebo,

čeka Vječna Radost.

Ali u sadašnje vrijeme premalo je žena

koje su dostojne nositi ime majke."

"SVAKI BRAK KOJEMU DAJEM PLODOVE

dužan ih je primiti i Meni dati.

Nisam ja uspostavio brak

da se u njemu tijelo nasladjuje;

ja sam uspostavio brak

da se iz njega daje Meni plod

- i to do kraja roda Žene! -

da Mi se stanovnicima napuni zemlja i Nebo.

86

Tko ne želi Meni od sebe dati ploda

neka ne stupa u bračne veze,

neka živi neoženjen - čisto, djevičanski!

Žene koje neće radjati ploda

neka ne pristupaju Stolu Mojemu

da prime Moje Presveto Tijelo

- nijesu Mene dostojne!

Tko ne želi živjeti u Meni

nije Me dostojan primati u svoje srce.

Čuvanje od začeća, na bilo koji način - grješno je!

Zato će mnogi Moji sluge svećenici odgovarati

za propuste koje ja nisam dao na zemlju."

"BRAČNI DRUGOVI, RASTAVE NEMA DO GROBA!

Bio život ne znam kako gorak

zajednica braka ne razdružuje se nikada!

Žene i ljudi koji žive rastavljeno

neka Stolu Mojemu ne pristupaju.

Koji su prekršili zakletvu preda Mnom danu

nisu dostojni blagovati Tijelo Moje

dok si duše u Ispovijedi ne očiste

i brak svoj po Mojim Zapovijedima ne urede.

Za vrijeme nesloge i rastave

neka bračni drugovi ne žive u preljubu već čisto,

i neka se što prije izmire i sastanu

jer se neće nikada spasiti

ako ostanu nepokorni Mojim Zapovijedima.

Što sam jednom sastavio ne rastavljam do groba!"

"OVAJ SE NARAŠTAJ UTAPA U NEČISTIM GRIJESIMA

U sadašnje doba ima, na žalost, mnogo ljudi

koji žive u preljubu tijela, javno i potajno.

I onda dolaze da Mi se poklone

i čuju Moje sluge svećenike.

Ali u Ispovijedi ne otkrivaju svojih grijeha,

zataje ih i takvi primaju Moje Tijelo.

Preveliki je broj svetogrdja na zemlji!

Zašto primate Moje Tijelo u smrtnim grijesima?!

Zašto dolazite k Meni da Mi se poklonite,

87

a nećete da živite po Mojim Zapovijedima?!

Sotoni služite, a u dom Moj, u blizinu Moju,

dolazite samo da vas drugi vide."

"MOJ NAROD UZEO JE NOŠNJU OD SAMOGA SOTONE!

Sve golo hoda i golo će biti u Mojim Očima.

Premnoge žene odijevaju se u haljine paklene.

Djeci, Mojim andjelima, staviše na glavu rogove

i oblaće ih u bestidnu golotinju.

Majke koje djecu svoju odijevaju kratko i usko

gorjet će u vatri velikoj.

Ne hodajte u golotinji!

Ja Bog vaš i Spasitelj vaš

želim da se odijevate pristojno!

Neka tijela vaša budu pokrita;

haljine neka budu duge i s dugačkim rukavima.

Udate žene neka pokriju glavu svoju maramom,

jer ne dolikuje da im glave budu otkrite.

Zašto puk Moj na zemlji

neće da živi po Mojoj Volji?

Pogledajte Moju Majku kako se nosila!

Kada je Mene začela

stavila je maramu na glavu

i nosila ju je do groba,

iako je bila Čista Djevica!

Slijedite je u nošnji, postu i molitvi,

i bdijenju nad tijelom svojim.

Djevojke koje su izgubile svoju čistoću

neka metnu takodjer maramu na glavu.

Opominjem puk Svoj da se ostavi prevelike mode

i pravljenja frizura svakojake vrste.

Što koristi čovjeku da tijelu u svemu ugadja,

a dušu svoju izgubi zauvijek.

Poradi prevelike mode malo će se duša spasiti:

od tisuće ako jedna samo dodje k Meni

- koja reže kosu skromno

i u tome ne zna da griješi jer je čista srca."

Kratko, usko, prozirno, ženske hlače, kape s rogovima i tome slično - sve je to moda po

sotonskom ukusu.

88

"NEKA VAŠA LICA NE NOSE MASKE SOTONSKE

ni kad hodate po vašim mjestima,

ni kad primate Moje Tijelo.

Dodjete da se Meni, Bogu svojemu, poklonite,

a iznakaženi sotonskim maskama

djavlu vjerno služite.

Budite onakvi kakve sam vas ja stvorio i ukrasio.

Iza Mene se nemojte popravljati!

Neka nitko od Mojih stvorova

ne uljepšava tijelo svoje.

Lica vaša treba da budu čista."

[dodatak, vjerojatno autentičan, nota]

Nečednost i nečistoća

"Ženo ukrasi se".

Sotona je stajao pokraj neke žene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i

reče: "Ženo,što si tako skromno obučena i uređena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i

tijelo svoje"! Žena ostane zatečena: "Ja to ne znam!" Đavao pristupi još bliže i reče: "Gledaj

što ću ja raditi, pa i ti čini tako!" Na to uzme ugljen, pa si namaže trepavice i oči. Zatim

crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naličio, izgledao je tako nakazan da je

vidjelica prasnula u smijeh. No žena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se

okrene đavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo, pa se i ona namaže - ali ugodnije nego li on.

Otada mnoge žene nose sotonske maske na svojim licima.

GRIJEH, OBRAĆENJE I POKORA

"MNOGE JE KRAJEVE OBUHVATILA TAMA

jer Moji stvorovi hodaju puni grijeha.

Srca im traže mira, ali ga neće naći

na bučnim ulicama gradova i sela.

Ja sam Mir duši vašoj,

no Mene se može naći samo u samoći.

Tko Mene ljubi samoću traži

da mu duša uroni u Moje Ranjeno Srce.

Premnogi od Mojih sinova i kćeri stide se

da Mi se poklone u svojim gospodskim odijelima.

Veliki su to siromasi jer im duše djavlu služe.

I kada dodje vrijeme da Mi se slučajno približe,

savjest im uzdrhta, strah ih obuzme

i žele se što prije udaljiti od Mene

da im se srce ne bi radosno uzbunilo

i tijelo poplašilo od svojega Boga.

"U SMRTNIM GRIJESIMA HODAJU ŽIVI MRTVACI

nižući grijehe jedne za drugima

od rane mladosti do kasne starosti.

To su teretnjaci, robovi grijeha.

Žive u strahu pred smrću

da ih još ovakove ne zatekne.

Lažu Mojim slugama u Ispovijedi,

ali Mene neće prevariti!

89

Zle ljude djavao [vodi, vjerojatno, nota] u svojim okovima

i služi se njima da naškodi dobrima.

Kad vidiš da tvoj bližnji nije kako treba,

povuci se od njega da ti ne naudi tijelu i duši.

Bježi od zla kada zlo neće da bježi od tebe!

Čuvaj se, i Ja ću te čuvati!

Molite za one koji vas mrze i progone

jer su više potrebni Mojega Milosrdja.

Molite Moje Presveto Srce

da oprostim vašim neprijateljima

jer ne znaju što čine,

a Ja sam pun Ljubavi i Milosrdja.

Molite da ih obaspem Svojom Ljubavlju

da spoznaju svoje grijehe

i obrate se od zlih putova.

Ja mogu od velikog grješnika

ućiniti sveca i apostola Svojega

jer sam Gospodar svih srdaca."

"DVA GOSPODARA SE SLUŽITI NE MOŽE!

Ili će čovjek pristajati više uz jednoga

ili će pristajati više uz drugoga,

ali na kraju života dolazi samo jednome

- onome kojemu je više poslužio za života.

Dva gospodara ne možete jednako služiti.

Ako jednome udovoljite, drugi je prikraćen.

Meni i djavlu ne možete služiti.

Ako djavlu služite, njemu i pripadate.

Ako Meni hoćete služiti,

onda Mi zaista i služite - da vas spasim!

Tko od Mojih stvorova služi Meni i djavlu,

taj Moj nije, taj pripada djavlu

- jer k Meni ne može doći ništa nečisto.

Ja sam Svet i Čist, Pravi Bog Neba i zemlje,

ne podnosim smrtnih grijeha, nečistoće srca.

Koji dodju da Mi samo naoći ljudi služe,

a sluge su i robovi djavla

- u paklu im je mjesto.

Kome služite, tome ćete i dopasti!"

90

UŽIVANJE GRJEŠNIKA JE JADNO I KRATKOTRAJNO

"Koji Meni služe tužit će se jedan drugome:

Eto, služimo Bogu pa nam je gore nego onima koji Mu ne služe;

imaju svega, a mi trpimo i sve nas stiže.

Puče Moj!

Pusti one koji Meni ne služe neka uživaju!

Ali idu dani kada će biti kraj uživanju.

Tada će odmetni grješnici, goli,

u vatri velikoj, vikati i jaukati.

Ne zavidite im na ovo malo,

jer je tamo vječno i u bolima

i Mojega Lica neće nikada vidjeti.

Molite se Meni za ovakove siromahe,

koji u raskošima života

nemaju vremena da Mi služe.

Milosrdje je umrlo u domovima njihovim,

siromasi su izloženi ruglu na ustima njihovim.

Zato su im duše gole, bez Milosti Moje.

Prolazne naslade i sreća varljiva

oduzimaju im Vječne Radosti i Sreću Nebesku.

Žalim izgubljene ovce jer su zavedene od djavla.

Molite se usrdno Mojemu Presvetome Srcu

da ih rasvijetlim, obratim i k Sebi privučem.

Ja sam sama Ljubav i Milosrdje

- zove [zovem, vjerojatno, nota] duše u Svoj Zagrljaj!

U svakom čovjeku gledajte Mene, Boga svojega,

jer sam sve ljude stvorio na Svoju Sliku!"

NERODICE I NESREĆE KAZNE SU ZA GRIJEHE

"Kada bi puk Moj Keni vjerno služio,

dao bih mu toliko Svojih darova

da ih tijela ne bi mogla ni potrošiti;

zemlja bi jela plodove obilja.

Jer mi premnogi neće da služe,

uskraćujem oborine na zemlju,

presahnjujem izvore voda

i kažnjavam narode na razne načine.

91

Na prirodi ćete vidjeti grijehe svoje!

Dat ću plodove i sve ću ih uništiti;

Samo malo će ostajati i to neće valjati.

Izvana lijepo voće, povrće i ostalo,

a iznutra trulež, guba i smrad.

Takove su premnoge duše u dvadesetome vijeku.

To je slika grješnih ljudi i majka ubojica:

začnu lijepi plod

i ubiju ga pod srcem svojim.

Potresi, poplave, glad i bolesti,

nesreće, bune i ratovi

uznemirivat će zemlju dok ne dodjem

- i biti će Mali Sud!"

Da ljudi žive po Zapovijedima Božjim, Gospodin Bog dao bi toliki urod da bi od izobilja

hrana ostajala u polju; istrunula bi i služila za gnojivo.

"TOLIKO TRPIM SVAKI DAN

zbog nanesenih Mi uvreda od puka Mojega!

Vaši premnogi grijesi

učiniše Moje Tijelo jednom Ranom!

Gledam vas!

Izmedju vas hodam selima i gradovima;

na svakome mjestu - Ja sam s vama.

Promatram vaše bolesne duše,

kako hodate i prezirno na Mene gledate

i nerado slušate Glas Moj

kao da sam Ja vaš ljuti neprijatelj

- a Ja vas toliko ljubim!

Moji dragi sinovi i kćeri, zašto Me ostavljate!?

Dobrog Oca ostavljate,

koji se brine za sve vas

i koji vas sve toliko ljubi

da se poradi vašega Spasenja

ponizuje do najmanjega izmedju vas.

Jer Ja ne želim smrti grješnika,

već da Mene spozna i obrati se

- i živi u Meni uvijeke!

92

Tko Mene upozna, upoznao je SVE

- i živjet će uvijeke!

Zaista vam kažem, ako Mene ne upoznate

- nećete živjeti uvijeke!"

"MRTVI SINOVI I KĆERI, DOKLE ĆETE SPAVATI

u smrtnome snu?

Zašto nećete slušati Mene, Boga svojega!?

Sva priroda na zemlji slavi Ime Moje

živeći po Zakonu Mojemu:

niče, raste, cvate i donosi plodove;

diže glavice u visine,

smiješi se suncu i Stvoritelju svojemu.

Samo premnogi čovjek, stvor Moj,

Mene u Zakonu neće da slijedi;

iako Me je spoznao, drži se po strani.

Očekujem od puka Svojega obraćenje

da se ostavi grijeha i odvrati od grješnih putova.

Zovem puk Svoj da se obrati

i čini pokoru za grijehe svoje.

Želim da na zemlji zavlada Moje Kraljevstvo

u srcima ljudskim, u dušama besmrtnim.

Čekam vas i stojim kao prosjak,

kucajući na vratima vaših srdaca.

Čekam da Mi se smilujete i otvorite vaša srca

da unidjem u njih kao Gospodar i Kralj.

Ne prosim ja od puka Svojega kruha

i potrebe za Tijelo Moje.

Ja sam Kruh Živi i SVE svakome stvoru Svojemu.

Ja gledam duše vaše koje sam stvorio

i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.

Gledam kako da ih privučem k Sebi na Milosrdje."

OBRATITE SE I VIŠE NEMOJTE GRIJEŠITI!

Evo, moj dragi puče, koji si [se u orig., nota] Mene ostavio

i pošao putovima grijeha i naslada tijela,

Ja, Živi i pravi Bog, zovem vas

preko Svojih slugu svećenika

i preko Svojih posebnih odabranika

93

da vas lakše privučem k Sebi

i duše vaše spasim i dovedem u Nebo.

Puče Moj, idite i vidite u hramu Mojemu

što vas uče Moji sluge svećenici.

Upoznajte Me tamo dobro

i živite po Mojoj Nauci u životu na zemlji.

Slušajte Glas Moj preko usta njihovih.

Kada ste Me upoznali i Moj Glas čuli,

skrušeno se pokajte i oplačite svoje zloće

učinjene nehotice, hotimično ili u strasti.

Operite svoje haljine pred Mojim namjesnicima

u skrušenoj i dobroj Ispovijedi.

Neka vaša srca priznaju sve vaše prestupke:

male i velike, i broj njihov.

Kada se grješno tijelo skrušeno ispovjedi,

Ja ga zagrlim i dadem mu Poljubac mira.

Odriješeni od svojih grijeha, u Ime Moje,

pristupite raskajanih srdaca Stolu Mojemu

i primite Moje Tijelo u strahopočitanju

jer sam Ja Sveti i Svemogući Bog

od kojega ne možete ništa sakriti.

I više nemojte griješiti!

Tko se od Mojih stvorova nastoji popraviti

i očisti se od grijeha svojih u Ispovijedi,

Ja ću mu biti u pomoći.

Sve neprijatelje odstranit ću od njega

dok ne ojača u Mojoj Milosti

da Mi uzmogne vjerno služiti

i živjeti po Mojim Zapovijedima."

ISKRENO 0BRAĆENJE POVEZANO JE S POKOROM

"Tko Meni vjerno služi ne želi više da griješi

i sam si zadaje pokoru tijelu svojemu;

na ustima svojim nosi lokot, zatvara ih da ne govore, osim u potrebi

i na Slavu Meni, Stvoritelju svojemu.

Budno pazite na udove tijela svojega

jer je slabo i sklono na grijeh

koji vodi dušu u pakao.

94

Tijelu svojemu ne ugadjaj,

već ga drži na uzdama stege i odricanja

da nadvladaš želje njegove,

napast koja te želi upropastiti.

Tako živite i bdijte nad tijelom svojim

da se veselite u Vječnosti navijeke.

Koji u životu podju odlučno Mojim Stazama

Ja ću ih krijepiti i voditi u Slavu Nebesku

i dati im Milost da spoznaju zlo i dobro

- na putu u Vječnost."

SVI SU DUŽNI DA POSTE JER SVI GRIJEŠE

"Tko od Mojih sinova i kćeri griješi

taj Mi je dužan i zadovoljštinu dati

da mu oprostim grijehe i kazne za njih.

Usta koja grijeh izgovaraju

i tijelo koje ga počinja neka znaju i dobro činiti, ne samo zlo.

Tko misli da za grijehe svoje ne može postiti,

pitam ga, kako će moći u vatri gorjeti?

Ako Me može i u starosti vrijedjati,

može Mi za prestupke i zadovoljštinu davati.

I djeca Me vrijedjaju raznim grijesima

- nerijetko i smrtnima -

zato su i ona dužna postiti

od navršene sedme godine pa sve do groba.

Tko ne griješi, ne mora ni postiti;

ali nema odrasla čovjeka da ne sagriješi.

Niti jedan čovjek na zemlji

ne može staviti ruku na srce i reći:

Gospodine, ja nijesam griješan!

I najveći pravednik pred Mojim Očima

pada svaki dan nekoliko puta.

Zato su svi dužni da poste jer svi grijese!

Nećeš li postiti - u vatri ćeš gorjeti!

Tražim od puka svojega da posti i pokoru čini

za svoje počinjene grijehe i prestupke

i da Me ponizno i usrdno moli

da mu u Svojoj Neizmjernoj Ljubavi

95

milostivo otpustim grijehe

i oprostim kazne koje za njih zaslužuje.

Ali imam samo malo sinova i kćeri

koji po Mojoj Volji vrše post i pokoru."

"POSTITE ONAKO KAKO TO JA VAMA OBJAVLJUJEM!"

"Puno se čita i govori o Mojem svetom Postu.

Ali Ja nijesam postio i činio pokoru

da se o Meni čita u Svetim Knjigama.

Ja sam postio da vama dadem primjer

kako morate živjeti da vam duše spasim.

Znao sam Ja da ćete vi, Moji sinovi i kćeri,

padati u premnoge grijehe i prestupke.

Stoga sam vam pokazao na Svojemu Tijelu

kako ćete Mi dati doličnu zadovoljštinu.

U dane posta, petkom i na Kvatre,

neka puk Moj za pokoru svojih grijeha

ne jede ni meso, ni ribu,

ni bilo koju hranu što potječe od životinje.

Blagujte samo posna jela,

sve ono što iz zemlje raste

- začinjeno na ulju, ili bez njega.

U dane posta tijelo držite u stezi!

Za grijehe svoje sami ga kažnjavajte

i samo mu tri puta obrok dodajte:

ujutro malo, u podne do sita,

uvečer samo malo ili ništa.

Ako uvečer ništa ne uzmeš,

pred Mojim Očima imaš veću zaslugu.

Izvan obroka ništa ne stavljaj u usta:

ni što ti je ponudjeno, ni sam.

To je pravi post!

Uzeti mlijeko, sir, jaja, mast

- nije pravi post!

Mlijeko izlazi od krave kroz meso,

jaja nosi perad i postaju meso,

a mast se cijedi iz slanine.

Ako ovo uzimate za tijelo svoje,

to je ublaženi na zemlji post.

96

Ne varajte tijela svoja u postu i pokori!

Ja, živi Bog, želim da postite onako

kako to Ja vama objavljujem.

Tko se ne drži Mojih Zapovijedi

i ne živi po njima - taj Moj nije!

"TO JE PRAVA POKORA!"

"Pokora je strože za tijelo:

blagovati samo dva obroka na dan.

Ujutro ništa ne uzimaj u usta svoja,

osim Mene Boga u Svetoj Hostiji.

U podne uzmi krišku kruha

i popij čašu vode od dva deci;

više ništa ne uzimaj do uvećer.

Kad izadju zvijezde na Nebu,

uzmi isto kao u podne:

krišku čistoga kruha

i čašu vode od dva deci,

ništa više do sutradan ujutro.

Ako uvečer tijelu uskratiš obrok,

imaš veću zaslugu za dušu u Nebu.

To je prava pokora!

Budite oprezni u dane posta i pokore

jer će doći kušač da iskuša vašu volju.

Nadvladajte djavla i tijelo

koji vode čovjeka u grijeh!"

ŠUTI! - A KAO GOVORIŠ, VAŽI RIJEČI!

"Vaše tijelo ima dobre prijatelje

koji ga ravno u Nebo vode,

ali, na žalost, samo mali broj ljudi,

hoće da se s njima stalno druži:

to su samoća, sabranost i šutnja.

Šutnjom se nadvladava grijeh.

Malo govori, samo koliko treba;

ostalo moli i šuti, misli o Meni.

Dugi razgovori obično su mreže djavlove

kojima on hvata kćeri Moje i sinove

97

Sinci i kćeri Moje, opominjem vas:

Čuvajte se praznih razgovora!

Govorite samo kada je potrebno

i neka iz vaših usta izlazi jedino istina.

Ne klevećite i ne proklinjite jedni druge

jer riječi i djela čovjekova ostaju s njime:

i zlo i dobro prati dušu do Suda, pred Moje Oči.

Sve znam, sve vidim: i misli vaše i srca vaša.

Blago duši označenoj Mojim Biljegom,

okićenoj pravdom poniznom.

Kada se nadjete u skupinama,

za vrijeme odmora ili idući putovima,

neka vaši jezici miruju.

Ako nemate snage i odlučne volje

da tijelo vaše Meni služi,

nemojte niti djavlu ugadjati.

Ne udarajte jezikom bližnje oko sebe

ne ozloglašujte i ne progonite

braću i sestre u Meni nedužne.

Svaki onaj koji to čini

neće doći k Meni, u Moje Nebo.

Ne sudite nikome, jer ne vidite

što se krije u čijemu srcu.

Ja sam Sudac Pravedan

i svaka će duša doći pred Moje Oči.

Neka vaše misli ne sumnjaju u bližnjega

dok se ne osvjedočite svojim očima i ušima."

SVEĆENIK I NJEGOVA SLUŽBA

SVEĆENIK JE ZAMJENIK KRISTOV

"Dao sam puku Svojemu

sve što mu treba za život tijela

i za dušu slobodu svakome

da si izabere što hoće: dobro ili zlo.

Dao sam vam namjesto Sebe Svoje sluge svećenike

da vas uče i vode k Meni, na pravi Put,

da ne izginete na stranputicama života.

98

Sve sam vam dao što sam imao,

i samoga Sebe vam dajem, u sve dane,

da se spase duše vaše, cijena Moje Krvi."

"Tražim od puka Svoga da poštuje Moje namjesnike,

koji su umjesto Mene do svršetka svijeta,

i da u njima gleda Mene, Živoga Boga.

Ja sam u srcima Svojih službenika

i na njihova usta Ja govorim puku Svojemu.

Znajte dobro, Moji ljubljeni stvorovi,

svećenike sam Ja odabrao za Službu Svoju

da vrše na zemlji Volju Moju.

Po svećenicima vam dijelim velike Milosti

Po njima vam opraštam grijehe

i po njihovim rukama dolazim vam u srce.

Na njihove molitve uslišavam vaše vapaje

i pomažem vas u mnogim potrebama.

Kada vam se duša dijeli od tijela

i sprema k Meni u Vječnost,

donose Me k vama kao Poputbinu.

Na molitve slugu Svojih

izbavljam vam duše iz Čistilišta.

I najviše se molitava za Spas duša

diže iz svećenićkih usta.

Dragi Moj puče,

svećenik je potreban svakoj duši oko Spasenja.

Zato vas opominjem da poštujete Moje sluge

i cijenite Službu koju vrše na zemlji.

Tko poštuje i cijeni Moje sluge,

i pomaže ih u njihovim potrebama,

taj cijeni i ljubi Mene.

Tko od puka Mojega prezire Moje sluge,

taj prezire Mene i Moju Nauku.

Ne gledajte grijehe slugu Mojih

jer svaki čovjek ima djela svoja pred sobom,

a Ja sam Sudac živih i mrtvih;

svakoga ću suditi po djelima njegovim

- dobrim i zlim.

Koliko se Ja, Živi Bog,

ponizivam poradi stvora, puka Svoga!

99

Dajem vam Milost jer vas ljubim;

možete Me uvijek čuti

na usta slugu Mojih, velikih i malih."

GOSPODIN POZIVA RADNIKE U SVOJ VINOGRAD

"Ja, Živi Bog, gladujem za neumrlim dušama

koje sam s velikom Ljubavlju stvorio

i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.

Zato pozivam radnike koji hoće Meni da služe,

u dnevnim poslovima osvajaju duše za Nebo,

izgubljene ovce potiču u Vječnost

i dovode ih na Pravi put.

Kako milo gledam one koji podjoše za Mnom

i sve zovu k Meni!

Stoji to njih muka, napora i prezira,

ali sam Ja Radost srca njihova:

jačam, vodim i učim ih.

Sa Mnom podjite i ne bojte se!

Ja sâm korake vaše slijedim - i pred vama sam!

Tko se od Mojih stvorova brine za duše,

hrine se za Mene, Boga svojega,

jer Mi pomaže u Radu, u Mojoj Ljubavi nedokučivoj.

Ljepše Službe od ove i sigurnije nema:

biti Moj, i Meni u Službi, za Nebo.

Ugledajte se u Mene! Slijedite Me u Ljubavi!

Tko se brine za dušu brata ili sestre,

bližnjega svoga, spašava i svoju dušu,

i djela su njegova velika u Mojim Očima,

jer Mi pomaže naći ono što je izgubljeno

- da ne pogine zauvijek.

Kolike duše ukrašuje ovaj dragulj:

svećenike, redovnike i redovnice,

i u svijetu malene na oko, velike Moje apostole!

Ovi su spremni za Mene i život dati,

samo da se duše spase!

Ja sam toliko ljubio duše i stvora Svoga čovjeka

da sam za nj sve dao i sve pretrpio.

Sve duše na šemlji cijena su Moje Krvi,

koju sam Ja, Živi Bog, za njih prolio.

100

"TKO RADI OKO MOJIH BESMRTNIH DUŠA,

radi oko Mene i sa Mnom,

jer sam Ja s Neba došao na zemlju da ih spasim.

Pretrpio sam Smrt Pregorku na drvu Križa

da spasim stvora Svojega, čovjeka.

Koji se trude oko Spasa besmrtnih duša

biti će sa Mnom u Mojoj Slavi,

s dušama Meni milim,

i njihovoj radosti neće biti kraja.

Moja Ljubav opaja duše onih koji Mi služe;

srca se njihova uzdižu k Nebu,

a usta im zbore o Nebeskim Ljepotama.

Srce čovjekovo nije osjetilo,

niti su misli njegove dokučile,

što sam pripravio onima koji Mi vjerno služe [službe u orig., nota].

Ne žali truditi se malo vremena na zemlji

da uživaš vijek vjekova Ljepote u Nebu."

GOSPODIN NAS POUČAVA I PO VIDIOCIMA

"Ali mnogi preziru Moje sluge svećenike

i neće da čuju Glas Moj preko usta njihovih.

Zato iz naroda odabirem Svoje izabrane posude

kojima se poslužim u vrijeme potrebe

da lakše privučem k Sebi duše

da se spase i ne izgube na putu života.

Mnogo trpim kada moji sluge posumnjaju

u Objave Moje koje dajem preko Svojih odabranika,

malih u narodu, i velikih školovanih,

kojima se služim kao Svojim orudjem.

- jer je tako Moja Volja.

Ja, Živi Bog,

objavljujem vam preko njih Svoje Nakane

jer sam pun Ljubavi prema besmrtnim dušama

za kojima žudim i gladujem.

Želim da budete tako savršeni

u vršenju kršćanskih dužnosti,

kao na polasku s ovoga svijeta u Vječnost.

Znajte da je svaka duša u Mojim Rukama!

Bdijte, jer ne znate kada ću vas pozvati k Sebi."

101

ALI, SAMO MALO IMAM DOBRIH RADNIKA

oko besmrtnih duša u Vinogradu Mojemu.

Premnogi koji su pošli za Mnom

okrenuli su Mi ledja i vratili se u svijet

da uživaju ugodnosti raspadljiva tijela.

No bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili,

nego što su Mene, Boga svoga, ostavili

- jer moraju doći k Meni na Sud

u dan posljednji života svojega.

Moji sluge moraju biti čisti kao Andjeli

i čuvati se zlih prigoda, pogleda i želja

da ih djavao ne zavede u svoje mreže

i ne stegne u svoje okove.

Moraju biti dobri duhovni oci

i u sebi povjerenima gledati Mene Stvoritelja.

Tko u bližnjemu svome gleda brata i sestru.

Taj neće sagriješiti mnogo - godinama."

SVETA MISA I PRIČEST

PONAŠANJE U CRKVI I POD SVETOM ŽRTVOM

"Ljubite mjesta sveta, domove Moje,

gdje se Moja Žrtva Nekrvna za vas prikazuje.

Ja, Živi Bog, čekam vas u njima

u sve dane do svršetka svijeta.

Na ulazu u Moj dom

učinite na sebi znamen svetoga Križa

i poklonite se s poštovanjem Meni,

svome Živome i Pravome Bogu.

Pokleknite s riječima na ustima:

'Hvaljen Isus i Marija!

Klanjam Ti se Isuse usred Svete Hostije!'

U domu Mojemu ne svojatajte sebi mjesta;

vaše mjesto nek bude kod Mene, pred Mojim Očima.

Gdje ste stigli prije Svetih Časova

tamo i ostanite, i mirno se,

pobožno i sabrano Meni molite

za svoje duševne i tjelesne potrebe.

102

Moji stvorovi ne znaju se vladati u Mojemu hramu:

dodju da Mi se poklone i služe,

a odu natovareni s više grijeha

nego što su ih donijeli na početku.

Za vrijeme Moje Nekrvne Žrtve

Jedni razgovaraju, drugi spavaju,

a trećima je dosadno i dugo - te jedva čekaju

da sluga Moj završi sa Svetim Činom i Obredom

Neki opet gledaju naokolo,

a neki misle na svoje blago

i što će raditi kada dodju kući.

Premalo ljudi na zemlji služi Meni dostojno!

Kada dodjete u dom Moj, pobožno se vladajte,

jer mjesto gdje se nalazite - jest sveto!

Ja sam Kralj nad svim kraljevima i vladarima.

Ako ste došli da Mi služite,

činite to dostojno, kao Moja djeca.

U Hramu Mojemu ne poznaje se nikog osim Mene!

Zato ne razgovarajte ni s ocem, ni majkom,

ni s bratom, ni sestrom, ni s bližnjim svojim.

Dok su vaša srca i usta u razgovoru sa Mnom,

sve dnevne brige i sav posao nek ostanu kod kuće.

Ne služite Mi samo iz običaja i da vas drugi vide,

već Mi služite skrušenim srcem,

jer sam Ja vaš Spasitelj i Bog.

Puno trpim poradi vaših grijeha i prestupaka,

zato Me molite da vam oprostim grijehe

i nastojte ublažiti boli Mojega Srca

nanesene Mi brojnim teškim uvredama.

Pod Mojom Žrvom ne hodajte od Oltara do oltara.

Oči vaše i srce neka za vrijeme Svetog Obreda

budu na Žrtveniku gdje se Meni služi.

Nejaka dječica, koja oko vas hodaju i razgovaraju,

neka vas ne smetaju u vašoj pobožnosti.

To su Moji Andjeli kojima je dosadno i dugo,

zato što se još ne znaju Meni moliti.

Kad slušate Moje Riječi na usta slugu Mojih,

pažljivo ih usvojite i u život provedite

da ne budete samo slušaoci iz običaja,

već izvršioci Riječi Mojih,

koje je dužna svaka duša obdržavati."

103

"KADA SLUGA MOJ PODlŽE TIJELO MOJE I KRV,

kleknite svi iz poštovanja prema Meni,

jer sam za vas sve Pregorku Muku pretrpio.

Tada Mi se od srca poklonite i zaželite

da vam svima udijelim spas duše vaše.

Iza toga sjetite se i svojih pokojnika,

da se i njima smilujem,

ako se još nalaze u mjestu očišćenja.

Molite i za one koji vas progone i čine vam zlo

da im rasvijetlim duše i potresem srca,

da se zasrame i odvrate od grješnih putova

te im duše ne propanu [sic!, nota] u mukama zauvijek.

Sveta Misa nije samo za one koji su je naručili;

svi koji se pod njom pobožno Meni mole

imaju je zapisanu pred Licem Mojim u Nebu.

Budite pravedni u Očima Mojim i u očima bližnjih!

Neka se vidi na vama Moja Milost

i neka iz vaših grudiju odsijeva čisti duh."

PRIMATI SVETO TIJELO ČESTO - ALI DOSTOJNO

"Želim da Me puk Moj, iza skrušene Ispovijedi,

čistim srcem, što dostojnije, često prima.

Što Me češće vaše tijelo dostojno primi,

to je jače i otpornije prema napastima.

Djavli posebno jurišaju na one koji Meni služe.

Zato je svima onima koji Mene slijede

i žive po Mojim žapovijedima

potrebna Moja Milost

i često primanje Mojega Tijela

- da budu jaki u Meni.

Kada primate Moje Tijelo svi kleknite

jer nitko od ljudi nije dostojan

da Me prima stojeći u srce svoje.

Kada se dijeli Moje Tijelo,

neka oni koji su u smrtnim grijesima

ne pristupaju da Me prime u svoje srce.

Smrde premnogi kada Mene primaju;

i tek što me takovi u grijehu prime,

Ja izlazim van iz grješnih usta

jer ne podnosim prljavštinu i smrad

101

Ja sam Svet i Čist

i želim da i Moji sinovi i kćeri

budu čisti u duši, na tijelu i u kućama.

Dao sam Mojim stvorovima ljudima Milost

da operu svoje haljine od zloća svojih

i očiste si duše u svetoj Ispovijedi.

Dao sam im sapun i vodu

da si iza dnevnog rada očiste tijelo.

Kada sa Mnom, Bogom svojim, razgovarate,

neka srce vaše miriše Lijepim Nebom,

usta vaša da su čista i puna pravde,

a tijelo, uredno kad dočekuje Kralja svojega

radujući se Njegovoj Svetoj Blizini.

Nijedno tijelo da ne pristupa Stolu Mojemu

sa sotonskom maskom na licu svojemu.

Kada dolazite preda Me da me primite u srce,

pokrijte tad svoju golotinju

jer će inače djavao, s užarenim šipkama,

paliti gole udove tijela vašega:

u mukama ćete biti velikim."

"NA KRAJU MOJE ŽRTVE OD SRCA MI SE ZAHVALITE

što sam vam dao Milost da ste Mi mogli služiti.

Zahvalite Mi i za sve Darove

koje ste primili pod ovom Svetom Misom,

kao i one primljene ranije u životu.

Kada Sveti Obredi završe i ostavljate Moj dom,

učinite s blagoslovljenom vodom

na tijelu svojemu znamenje Mojega Križa

i poklonivši se Meni od srca

podjite na svoja mjesta, gdje inače živite."

PRIBLIŽUJE SE SUDNJI DAN

"MNOGI SE VAPAJI DIŽU K MENI U NEBO:

Bože moj, Bože, zašto si nas ostavio

i u ruke neprijatelja naših pustio?

Zar smo mi, uistinu, toliki grješnici?

105

Sinci Moji i kćeri Moje!

Ja, Živi Bog, svima vam dovikujem:

nema većeg neprijatelja

nego što su grijesi vaši!

Kada vas tište nevolje razne vrste,

pogledajte u srca svoja kako izgledaju.

Ako su preda Mnom čista, blago vama,

jer vam pripravljam u Nebu lijepa Mjesta.

Veća patnja na tijelu, veća Milost za dušu.

Dušama koje Meni služe šaljem križeve

i pripuštam kušnje razne vrste,

jer Svako tijelo mora do groba

biti kušano i prokušano

toliko koliko ima dužnosti i kakve.

Zlatar stavlja zlato na vatru

da vidi je li pravo.

Tako i Ja kušam svoje

da vidim hoće li Mi ostati vjerni

i da kroz te kušnje dušu ukrasim.

i Stan joj u Nebu uljepšam.

Imam na milione duša, širom svijeta,

za koje netko treba da trpi da se spase.

Želim da pokraj jedne duše

koja će biti Stanovnik Neba

- i druge udju u Lijepo Nebo.

Zar nećete trpjeti i moliti

da uz vaše patnje i molitve

i mnoge druge obratim i spasim!?"

"GLEDAM SVOJIM OČIMA TU SUZNU DOLINU

kako je postala veliko groblje

po kojem zlodusi kopaju svojim motikama.

Duše umiru jedna za drugom,

a Moje Poljane ostaju puste i prazne

- obrasle suhim korovom.

Približava se dan Velikoga suda,

ispunjavaju se Riječi Moje.

Opominjem vas preko znakova na Nebu i na zemlji:

nesreće pogadjaju mnoga mjesta i krajeve,

snalaze vas trpljenja, bolesti i žalosti.

106

To Ja na vas pripuštam da ne stradate dušom,

da živite oprezno držeći poslušno Moje Zapovijedi

Opominjem vas preko odabranika Svojih i proroka,

ali imam samo malo revnih svećenika i redovnika

koji jakim glasom bude mrtvace oko sebe

da se probude od svog smrtnoga sna

prije Mojeg drugoga Dolaska.

Oni koji ne vjeruju da Ja Jesam

vidjet će Me na dan Suda gdje dolazim u Slavi

kao Bog Neba i zemlje, svega stvorenoga.

Dobrima ću biti tad na radost,

zlima pak na strah i žalost."

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

Dok je dragi Isus zanosno propovijedao, odjednom se na vratima što vode u sakristiju pojavio

Bog Otac sa Svetim Duhom. Bog Otac Nebeski bio je obučen kao Vladar. Odjeća Mu je bila

kao od sjajne bijele svile. Po njoj su bili ukrasi i izradbe u raznim bojama: narančastoj,

limunastoj, plavoj, ponegdje kavenastoj i zelenkastoj... Te predivne haljine i svečani plašt,

koji je imao preko Ramena, bili su tako dugački da su se ispod njih vidjeli samo vršci

snježnobijelih papuča. Na Svojoj svetoj Glavi imao je prekrasnu Krunu, ukrašenu nevidjenim

Nebeskim ukrasima. Od Osobe Boga Oca odsijevala je i Njegova odjeća i Njegova prekrasna

Kruna. Bog Otac bio je Mlad kao da je u najljepšoj dobi Života. Blistao je Ljepotom kakove

zemlja ne radja, niti su je moje oči ikada vidjele.

Nad Glavom Boga Oca, ali malo sa strane - kao da su dvije osobe jedna blizu druge, pa u

sredini - lebdio je sjajan Golub, velik kao orao. Odsijevao je kao sunce koje svoje zrake

spušta prema zemlji.

Bog Otac stajao je Svojim svetim Nogama na pločicama crkvene zgrade, ispod zvonca kojim

se daje znak za početak Svete Žrtve.

107

Otac Nebeski i Bog Duh Sveti divili su se Dječaku Isusu kako lijepo i zanosno propovijeda.

Gledali su Ga i slušali s velikom Ljubaviju i s mnogo Pažnje. Onda Bog Otac, sa smiješkom

na Licu, pozove Mladog Propovjednika: "Sine Moj, dosta si Ti propovijedao dok si vidljivo

hodao po licu zemlje. Podji sad s Nama i budi kod Mene!"

Na to dragi Isus pogleda Svoga Nebeskoga Oca te gorko zaplače i prozbori: "Neću izaći od

Moje Majke Crkve dok iz nje ne ponesem ono što sam u njoj uspostavio!"

Božanska Propovijed trajala je sat i pol. Mali Propovjednik nazvao ju je "ISUS NAS ZOVE!" -

jer ima takav sadržaj.

Za vrijeme Vidjenja Bog Otac Nebeski pogledao je radosno i na vidjelicu Julku, kao da želi s

njom zapodjeti razgovor.

108

 

----------------------------------------------------------------------------------

1949. - 1953.

POST I POKORA

ŠTO JE POST A ŠTO JE POKORA

Ni ja nisam znala što je pravi post i pokora. Naša majka skuhala bi grah i rezance. Onda ih

lijepo prelije kajmakom i, da bude hrana jača, ispeče još i jaja. Kad sam primila milost, kaže

dragi Isus: "Nije to post! Kazat ću ti što je post i što je pokora. Moja Majka već odavna

propovijeda post i pokoru, ali samo malo ljudi pravo posti i pokoru čini." Onda me je

Gospodin poučio.

Uzmimo najprije p o s t . ima više načina kako se čovjek može ogriješiti o zakon posta.

Mnogi nisu upućeni da se u dane posta ne smije blagovati ništa što nije iz zemlje naraslo, pa

umjesto mesa troše sir ili jaja, a kao začin uzimaju maslac ili mast. Ali to nije posno jer je od

životinje poteklo! To se ne blaguje u dane posta. Posna hrana jest čaj, crna kava, sve voće i

povrće, kruh, tjestenina, riža, krumpir, grah i slično.

Drugi se opet ogriješuju o post jer uzimaju previše hrane. Ali u dane posta dopuštena su samo

tri obroka, i to onakva kakvi spadaju na post. Za doručak se uzima malo hrane, za ručak je

dopušteno najesti se do sita, a za večeru se opet uzme samo malo hrane. Izvan ta tri obroka

ništa - ni od hrane nl od pića! A mnogi i u dane posta stalno nešto stavljaju u usta: sad uzme

jabuku, sad suhu šljivu, pa komadić kruha, pa gucne malo vode... Za ručak se ionako do sita

najedu - i tako im je tijelo cijeli dan sito i napito. To nije post! Na takav se način ne daje Bogu

zadovoljština za grijehe. Tijelo mora osjetiti da čini pokoru za svoje prestupke.

109

Svećenici kažu: Kad je kome 60 godina, više ga ne obavezuje zakon posta. Ali dragi Isus

propisuje ovako: Kad ti možeš u starosti psovati, svašta izgovarati i svakojako griješiti, a ti

moraš Bogu dati i zadovoljštinu. Dokle god tijelo griješi, dotle je dužno da čini i pokoru. A jer

svi griješimo do smrt! - dužni smo i postiti do groba!

A što se tiče p o k o r e jasno je rečeno: ujutro ništa, pa ni vode; u podne krišku kruha,

odrezanu nemasnim nožem, i 2 dcl vode, iz čiste namasne čaše; navečer opet krišku kruha i 2

dcl vode. Ako izvan ovih obroka bilo što od hrane ili pića stavljaš u usta, već oskvrnjuješ

pokoru! Nije ti potpuna! I onda se nemoj zavaravati da činiš pokoru po Gospodinovim

Propisima, jer On ti preporučuje, ako možeš, da i navečer ništa ne blaguješ!

I što se tiče onih količina: "uzeti samo krišku kruha i čašu vode od 2 dcl" - to je Živi Isus

odredio! On me je poučio kako da to označim.

Još je dragi Isus rastumačio i ovo. Kad bi ljudi postili i pokoru činili, ne bi bilo toliko preljuba

i nečistih grijeha. Ugojeno i sito tijelo ima odviše jaku krv pa postaje sklono razuzdanosti jer

se u njemu radjaju neuredni prohtjevi. A kad tijelo krotiš, krv postaje slabija i tijelo nema

toliko napasti.

Zato je Gospodin veoma nezadovoljan što su za vrijeme Drugog svjetskog rata, i poslije

njega, mnogi crkveni Poglavari odobrili razne olakšice u obdržavanju posta. I tako danas

jedva tko živ, bilo od vjernika bilo od svećenika i redovnika, obdržava post i čini pokoru u

duhu Evandjelja i Poruka s Neba. Evo što Gospodin Isus kaže svećenicima na ovo ublaživanje

i odbacivanje posta i pokore:

"TKO JE VAMA REKAO DA SE NE MORA POSTITI

i tko vam je dozvolio da si ublažite post

i tako svojim sablažnjivim primjerom

smućujete puk Moj na zemlji?!

To je učinio djavao!

To nije od Mene dano Slugi Mojemu,

Poglavaru Crkve Moje, Papi.

Dao sam Ja vlast Mojim slugama svećenicima

110

da upravljaju Mojom Majkom Crkvom,

ali sam Majku Crkvu Ja uspostavio!"

Nijedan sluga Božji ne smije voditi narod na svoju ruku, niti činiti što protivno Nauci Božjoj.

Božji Siuge moraju upravljati Crkvom Božjom po Božjoj Volji, a ne dozvoljavati ono što Bog

zabranjuje. Nije čovjek nad Bogom, već je Bog nad čovjekom!

DANI POSTA

Gospodine, kojih propisa da se držimo obzirom na post? Da li post vrijedi kao u starini?

Odgovor Gospodina Isusa Krista: Postom su obvezani svi od sedme godine do groba. Kada

može staro tijelo i mlado griješiti, može i postiti. Postiti treba po starom običaju, tj. svakoga

petka, u dane Kvatra, u sve dane Korizme (osim Nedjelja i zapovjedanih Blagdana), te uoči

velikih Blagdana.

Gospodine, da li je koji dan u godini za sve zapovjedjena pokora (kruh i voda) ili se to samo

preporučuje, već prema mogućnostima?

Gospodin kaže ovako: Tko čini pokoru taj ima veću zaslugu za dušu u Nebu. Teški bi

grješnici morali, prema svojim mogućnostima rada, za svoje grijehe činiti pokoru na zemlji,

jer ih inače u vječnosti čekaju strašne muke kao kazna za teške prestupke.

I bez naloga svećenika dužan je postiti svaki grješni čovjek.

RAZNI SLUČAJEVI

"Mrsiti, tj. u dane posta jesti meso i jela začinjena mašću, dozvoljeno je samo vojniku u vojsci

i zatvoreniku u zatvoru jer si ne mogu uzeti što hoće; kako dobiju tako blaguju.

Oni koji žive na hrani u tudjoj kući, ne griješe što moraju jesti ono što se pred njih stavi; ne

mogu si uzeti za hranu što hoće.

Radnici koji se hrane u raznim kuhinjama i menzama pa petkom jedu meso, dužni su za

pokoru svojih grijeha postiti u Nedjelju, kada ne rade.

111

Posluga u kućama privatnika dužna je postiti jer se u petak i dane Kvatra na stolovima

gospodara nadje posne hrane i mogu je zamoliti i uzeti sebi za obrok.

Bolesnicima koji jedu meso i masno u dan posta, pripuštam na tijelo još veće muke.

Teški radnici smiju uzeti posni obrok malo veći, jer im naporan rad troši snagu.

Ja, Spasitelj vaš i Bog, želim da postite i pokoru ćinite! Nemojte se sablažnjavati na štetu

vaših duša, svi mali u puku i vi veliki, koje sam postavio za sol zemlji i da budete uzor Mojih

Riječi i Djela."

OORICANJE BLAGDANOM

Gospodin jednom reče da se post, pokora i odricanje u hrani učinjeni Nedjeljom i Blagdanom

u Nebu bilježe na posebnom mjestu, kao zaslužniji nego inače. Samo, On to ne traži od

svakog pojedinoga. To su posebni miljenici Božji, duše dobre volje koje u Nebu grade kuću

od zlata.

Inače, post, pokora i razna druga dobra djela mogu se namijeniti za obraćenje grješnika, za

obraćenje kojeg pojedinca, za Spas pojedine duše, ili više njih, na ovome svijetu ili drugome -

i na mnoge druge nakane.

"BEZ OVIH ČETVERO K MENI SE NE DOLAZI!"

Žene su za vrijeme rada i odmora o koječem razgovarale. Onda se povede riječ o vječnosti. I

počele one lijepo sortirati: ova će u Nebo, ova neće - i tako redom. A dragi Isus se javi i

progovori ovako:

"Molitva, post, dobra djela,

i Život po Božjim Zapovijedima

- vode čovjeka u Nebo!

Bez ovih četvero k Meni se ne dolazi.

Ako čovjek vrši jedno, a ispušta drugo,

nije mu djelo potpuno za Spasenje Vječno."

MUKE IZJELICA

Negdje na jugoistoku, u nepoznatu kraju, hodala je vidjelica uskom bijelom stazom, u društvu

jedne udovice. Išle su jedna za drugom jer je staza bila vrlo

112

uska. U tom kraju drveće, trava, poljsko i šumsko cvijeće izgledaju nekako drugačije nego na

zemlji.

I dodju do ogromne zidane štale, oko koje je šetao djavao, s puškom na ramenu. Vidjelica se

tad okre neznanici [ne znanici, orig., nota] pa joj reče: "Idem da vidim što je u toj dugačkoj

štali kad je djavao čuva." Zidovi su joj bili sagradjeni od kamenih blokova. Pred štalom su bili

torovi, ogradjeni bodljikavom žicom. Teška željezna vrata visjela su na dvjema željeznim

šipkama, dolje i gore po jedna, pa ih je trebalo povući na stranu kao na teretnim vagonima.

Kad udje u štalu, ugleda mnogobrojne torove pune ljudi-svinja. Samo u jednome toru bilo ih

je, valjda, stotinu i pedeset! Ti jadnici ležali su na golom hladnom betonu, povaljeni kao

prasad. Osim glave i vrata - sve je na njima bilo svinjsko: papci, tijelo, dlaka, pa i rep.

Kad ugledaju vidjelicu, začude se njenom posjetu. Budući da im je bilo dano do znanja da ona

služi Bogu, nekoliko njih ustane pa je sklopljenih papaka zamole neka se zauzme za njih da ih

oslobodi iz sotonskog logora.

Opazivši djavao vidjelicu u blizini svoga roblja, žestoko se rasrdi i poviče: "Tko je tebi

dozvolio da hodaš po mojem terenu! Izlazi, jer ću te inače ubiti!"

Požuri vidjelica iz štale, a nekoliko jadnika podje par koraka za njom. Jedan od njih, s

Krunicom na sklopljenim papcima, plačući je molio: "Izbavi me!" Ali vidjelica, neraspložena

zbog njihovog odvratnog izgleda, odgovori mu: "Što da molim za vas kad ste svi marva!"

Dotle se djavao približi i već je htio početi udarati. Vidjelica ga pogleda, digne se uvis i odleti

otkuda je i došla.

Na ovome mjestu trpe oni koji su za života teško griješili, a za pokoru svojih grijeha nijesu

nikada postili ni pokoru činili. Mrsili su i gostili se čak i u dane posta.

Vidjelica upita Gospodina: "Da li mogu za njih moliti i što da molim?" Gospodin odgovori:

"Kako su živjeli na zemlji tako neka im bude u vječnosti. Nije dano za njih moliti!"

113

Jednom zgodom Gospodin ovako rastumači: "Nije svaka duša dostojna molitve. Ako za života

nije molila, niti je molitvu cijenila, u vječnosti joj molitva ne koristi. To je tijelo na zemlji

omalovažavalo Boga i sve ono što k Bogu vodi."

Za udovicu koja je pratila vidjelicu dio puta Gospodin reče: "To znači što si joj tumačila o

dušama, slušala je Moju Riječ. Poslije si ti otišla svojim putem, a ona je ostala na svojem

putu."

DJEČICA BLAGUJU S PRESVETIM TROJSTVOM

U tegobama života i u mnogim odricanjima poradi Boga, vidjelica jednom pomisli: Ovdje na

zemlji ne uživam ništa zemaljskog, a Bog zna što me i tamo Gore čeka, što ću jesti i gdje ću

biti!

Nedugo iza toga nadje se na Nebeskom tlu, pred velikom zgradom. Bila je tako velika da ju je

očima jedva mogla obuhvatiti, a uredjena kao najljepše Predvorje Neba. U velikom predsoblju

pod je bio parketiran, ali neulašten. U prostranoj blagovaonici stolovi su bili lijepo poredani i

prekriveni bijelim stolnjacima. Stolice su bile jednostavne, s naslonom, ali niske kao za djecu.

Dvije djevojke donosile su duboke bijele tanjure i zajedno sa žlicama slagale ih po stolovima.

Odjednom evo Dječice! Bile su to same curice, u dobi od pet-šest godina. Moglo ih je biti oko

stotinu pedeset. Dječica se vratila sa šetnje po Nebu. Došla su u povorci, u svakome redu po

četiri. Naprijed, sa strane, bila je njihova Voditeljica. Moglo joj je biti do pedeset godina.

Kad su Dječica ušla u dugački hodnik, povezan s ogromnom blagovaonicom, u najvećem

miru i u najljepšem redu počnu skidati sa sebe nepotrebnu odjeću. Rukavice i kapice objese

na lijepe vješalice, koje su izgledale kao palmine grane. Kaputiće metnu na najgornju granu.

Izuju i cipelice, a umjesto njih obuju papučice.

Diveći se tome ponašanju, zapita vidjelica Voditeljicu: "Pa tko ih je naučio tolikome redu?"

Ona joj odgovori: "Ovdje Djeca znaju red i drže ga se!" Na to

114

će joj vidjelica: "Vi njih vodite kao da ste njihova Učiteljica!" Ona odgovori: "Dok sam

boravila na zemlji, ja sam i bila učiteljica. A i sada gore u Nebu, povjerena mi je ista

dužnost." Gledajući Dječicu ovako čistu i ovako ugladjenu, primijeti vidjelica: "Niti njihove

majke nisu se za njih ovako brinule kao što se Vi brinete!"

U taj čas začuje se iz Blagovaonice zvono. Pozivalo je Djecu na Ručak. Dječica podju k Stolu

i svako sjedne na svoje mjesto. Tada iz posebnih Prostorija dodje i Presveto Trojstvo, u pratnji

Nebeske Majke i Svetoga Josipa. Bog Otac i Bog Sin stanu na čelo Stola; Duh Sveti lebdio je

u liku sjajnog Goluba u sredini. Ali i On izadje iz tog Sjaja i kao Prekrasan Mladić pristupi k

Stolu. Sveti Josip je bio na strani Boga Oca, a Nebeska Majka na strani Svoga Božanskog

Sina.

Medjutim, u Blizini Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, jedno mjesto ostalo je nepopunjeno.

Odjednom Bog Otac zapovjedi vidjelici neka pristupi k stolu na ono prazno mjesto. A ona se

poboja približiti Velikome Svetome Bogu, pa u smetenosti reče: "Gospodine, nijesam

dostojna da blagujem s Tobom za stolom Tvojim. Ja sam slabo dijete, grješnica! Nijesam

dostojna Tvoje Blizine."

Na te riječi progovori Učiteljica: "Ti moraš poći za Stol gdje ti je pripravljeno po Zapovijedi

Božjoj!"

U to se ulazna vrata otvore i na njima se pojavi neki svećenik. Htio bi i on unići. Ali nad

Presvetim Trojstvom začuje se čvrst Glas: "Ne ulazi u Moje Svetište! Nijesi Mene dostojan."

Kad svećenik začuje osudu, počne gorko plakati. Vidjelica se nad njim sažali pa zamoli:

"Gospodine, taj svećenik plače! Pusti ga unutra i daj mu da sjedne u Blizinu Tvoju." Ali Bog

Otac oštro odgovori: "Neka plače! Nema mu uiaza u Moje Nebo! Dao sam mu da ga vidi, ali

mu nema ulaza k Meni jer je zlostavljao i mučio sirote i udovice, i skraćivao im zasluženu

plaču."

Na to Gospodin zapovjedi vidjelici: "Sjedni za Stol Moj i jedi, da vidiš što Mi u Nebu

blagujemo!" I vidjelica učini tako.

115

U to Djevica, koja je izgledala kao časna sestra, donese Jelo. Stavi zdjelu na stol i, iza

Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, nagrabi u tanjur svima po redu. A bila je pripravljena

krasna krumpirova juha. Krumpir je bio narezan u sitne kockice, a juha nježno začinjena

kajmakom. Bila je vrlo tečna i imala je slastan okus.

Kad su svi blagovali, gledajući u vidjelicu, Otac Nebeski rekne: "Sada vidiš kako Mi u Nebu

živimo i što smo jeli."

Vidjelica tad pogleda prema vratima. Svećenik je još tamo plakao, a onda podje nekud

napolje.

"TIJELO MORA BITI PRIPRAVNO ZA MOJ DOLAZAK!"

Stoljećima je Majka Crkva tražila da vjernici prije blagovanja Presvetoga Tijela Gospodinova

budu natašte od pola noći. Kad je to svedeno na samo tri sata Gospodin ovako prekori sluge

Svoje:

"Tko je vama dozvolio da si ublažite post prije primanja Mojega Tijela?! Tijelo mora biti

pripravno za Moj dolazak!"

Nije Bogu do toga da čovjek bude gladan dok prima Njegovo Tijelo. Bog može doći, i dolazi,

u bilo koje vrijeme u srce čovjekovo - na duhovan način. Ali kada Ga puk Njegov prima

vidljivo, Gospodin traži stegu tijela, kao zadovoljštinu za počinjene grijehe. Nitko, živio on u

samostanu ili vani u svijetu, nije u Očima Božjim toliko pravedan da mu ne bi trebalo pokore

i posta.

ODGOJ DJECE

"GDJE SU MOJI ANDJELI,

tu kuća i dvorište Nebom miriše.

Majke, okićene plodovima,

ako u mnogim radovima vaša tijela i klonuše,

Ja ću vas spasiti po radjanju djece vaše."

116

DIJETE KRSTITI ŠTO PRIJE!

Smije li svećenik uskratiti roditeljima krštenje njihova djeteta ako dotični imaju kakovih

zapreka?

Ovako govori Gospodin Isus:

"Neka se dijete krsti što prije

da ne ode u Vječnost, k Meni,

bez Mojega Znamenja.

A roditelji, ako se ne poprave,

za svoje prestupke dati će Meni račun.

Ako li se pokaju i očiste od grijeha,

sve ću im oprostiti

kao da nijesu ni sagriješili.

Ja poznajem ljudsku slabost.

Gdje je krv jaća, tijelo postaje slabije.

Zato je potrebna stega života, post i pokora."

PRETJERANA SKRB ZA DIJETE

Mlada majka toliko se brinula za svoje djetešce da je njegove pelenice čak i Nedjeljom prala i

iskuhavala. Kad ih je rasprostirala da se suše, bila ih je puna bašča.

Zgodnom prilikom upitam je: "A zašto ti svaki dan trošiš tolike pelene, a jedno dijete!" Na to

mi odgovori: "Nekad se dijete uznoji, nekad pomokri, nekad ovo, nekad ono... Svaki put mu

drugo dam." Onda je poučim: "Ma preperi malo u mlakoj vodi, ili u hladnoj ako nemaš mlake,

i stavi da se osuši i dobro je. Jedanput ili dvaput tjedno iskuhaj - i dosta je!

A ona svaki dan napuni mašinu rubljem što dječjim što drugim. Pa uzme prašak za pranje,

istrese ga u stroj, pa vrti, vrti...

Dragi Isus ju je bio prekorio što se pretjerano brine za ta razna iskuhavanja. Nedjeljom neka

opere dijete i to ispod njega, da ga ne grize, ali neka u dan Gospodnji ne iskuhava.

ODGOJ U DUHU BOŽJEMU I STEZI!

Druga majka upitala je za savjet u odgoju djece. Gospodin joj poruči: "Neka otac djecu svoju

odgaja

117

kako je sam bio odgojen u roditeljskoj kući, u Duhu Mojemu."

Dalje govori dragi Isus svim roditeljima na zemlji kako treba odgajati djecu:

"Savijaj šibu dok je mlada

jer kad izraste i otvrdne

nećeš to moći učiniti nad djecom svojom.

Što uzraste u njima u mladosti

to će činiti i u starosti. Amen."

Majci, koja je pitala za svoju djecu, Gospodin ovako odgovori:

"Kako si ih odgojila, takve ih i imaš!"

ŽENE KOJE NISU DOBRE MAJKE:

"Ima mnogo žena na zemlji

koje nijesu dostojne nositi ime 'majka'.

Takove žene radjaju djecu po želji

i onda ih odgajaju kao maze

a ne kao Moje andjele;

druge opet svoju zlu volju

iskaljuju na nedužnoj dječici,

koja trpeći razne tegobe života

i ne znaju, jadna, što je majčinska ljubav.

Makar živjela u bilo kakovoj sirotinji,

djeca moraju gledati na svojim roditeljima

blage riječi, ljubav roditelja,

molitvu i strah Božji

- da se to utisne u njihove duše.

Gdje ognjište roditeljsko

Božjom Ljubavi prožeto nije,

tamo malena srca nema što da grije."

"NE UDARAJ PO TOJ DJECI!"

Djeca bila jako nemirna i zločesta. Često su i štetu pravila. Mati reče da ne zna što bi s njima

počela pa ih je jako tukla. A dragi Isus joj poruči:

"Ne udaraj po toj djeci. Bolje uzmi Krunicu pa se moli za Moj Blagoslov nad njima kako

napast ne bi ima-

118

la vlasti da se njima posluži. Djeca imaju krv tvoju, i očevu, i djedovu. Kakvi su oni bili, takva

su i djeca. Ne mogu ona biti dobra kad ne valjaš ni ti, ni muž, ni djed."

"NIJESI TI DALA DJECI SVOJOJ NIŠTA!"

Žena srednjih godina, hvalisavka kao što ih je mnogo na zemlji, ovako se pred drugima

uzidizala: "Nisam ja kao tolike druge žene. Dok one još spavaju, ja već radim. Zato ja imam

svega i sve mi je uredjeno, u polju i kod kuće. Svojim dvjema kćerima dala sam kruh u ruke i

osigurala im život. Jednu sam kćer poslala u škole i svršila je fakultet, a druga je izučila zanat.

Stavila sam ih na noge i sretna sam. Uživat će u sve dane!"

Na ove samohvale Gospodin Isus zapovjedi vidjelici: "Reci toj majci. Nijesi ti, ženo, djeci

svojoj dala ništa - jer im nijesi dala Mene! Upitaj svoje kćeri kako se mole, kada su bile u

hramu Mojemu kod Moje Nekrvne Žrtve, kada su zadnji puta očistile haljine svoje u Meni i

primile Me u srce?"

Na ovaj strogi upit žena se zbuni i postidi: "Neka mi Bog oprosti! Pa ja ni ne znam da li Mu

one služe i kako se vladaju. Daleko su od mene, u gradu, a kada se sastanemo, to ih i ne

pitam."

Gospodin još upita ovu ženu, koja se pretjerano brinula za vremeniti život: "A kako i ti Meni

služiš?"

Žena na to zaplače: "Bože, oprosti mi! Ta ni ja sama ne stignem se od silnoga posla i umora

pomoliti. Imam marvu, moram je namiriti; imam njivu, trebam je obraditi; imam polje,

moram ga okopati. Dok to obavim, već sam tako umorna da ni moliti ne mogu; svlada me

san."

Gospodin prihvati ovu zgodu i poruči premnogima na zemlji koji se toliko trude oko škola, a

premaio misle na Spas duše:

"UZALUDNO JE RIBANJE KLUPA

ako se stečenim znanjem Meni ne služi.

Koliko je mnoštvo Mojega naroda,

119

u svojoj prevelikoj mudrosti,

ludo prošlo pred Mojim Očima, na Sudu."

Drugom zgodom Gospodin reče:

ŠKOLE OVOGA SVIJETA KORISTE LJUDIMA

da si tim znanjem i zvanjem

zarade kruh svoj svakidašnji.

Ako Meni u tom ne posluže,

beskoristan im je život na zemlji,

jer je mudrost ovoga svijeta

mnogim dušama na vječnu propast."

U mnogima koji pohadjaju škole, osobito više, razvije se pomalo umišljenost i oholost. U isto

vrijeme sve više zanemaruju svoju Svetu Vjeru i Boga. Zato Gospodin ovako progovara na

račun velikih škola, koje pohadjaju uglavnom djeca bogataša i uglednika:

"Duboki džepovi djavle odgajaju!"

"Tko misli da je nešto,

a ne živi po Mojim Zapovijedima - nije ništa!

Veliki je siromah svaki onaj

kome Ja ne stanujem u srcu!"

"Pred Mojim Očima, na Sudu,

ne poznaje se velikane ovoga svijeta:

ni kraljeve ni careve!"

Duše, kako ih je Bog stvorio, izgledaju sve jednako: kao prekrasna pšenica kad se stavi na

hrpu. Razlikuju se samo po svojim dobrim i zlim djelima.

PO SVILENIM STEPENICAMA U CARSKI DVORAC

U Vidjenju se nadjem sa svojim sinčićem ispred prekrasne zgrade, koja se dizala u visine

Neba. Onda uhvatim dijete za ruku i kažem mu: "Hajdemo u tu zgradu!" Pridjemo bliže i

gledam - a to se uz zgradu uzdjižu sjajne svilene stepenice, mekane kao jastuk, a bijele kao

snijeg. Kao da u toj zgradi carevi stanuju! Na to kažem zabrinuto djetetu: "Pa mi ne smijemo

ići tim stepenicama!"

120

Tada začujem odozgo Glas: "Dodji gore!" Počnemo se uspinjati, ali nakpn dvadesetak

stepenica dijete se stane rušiti; par puta se i poteplo. Pobojah se da će zamazati te prelijepe

stepenice pa ga ukorim: "Što se rušiš? Naprijed!"

Na stepenicama su bile dvije krasne ruže, malo razmaknute. Jedna je bila veća, a druga manja.

Kad smo se uspeli do veće ruže, promatrala sam je s udivljenjem. Bila je bijela i sjajna, i

činilo se kao da je s drškom otkinuta i ovamo, na tu stepenicu, stavljena.

Tada ugledam gdje malo poviše na stepenicama stoji Majčica Božja i smiješi nam se. Onda je

upitam: "Draga Gospo, je li to Tvoja ruža? Hoćeš li da Ti je podignem i donesem?" Majčica

Božja odgovori: "To je tvoja ruža!" A za manju, ružičastu, reče: "To je tvoje dijete! Moraš ga

voditi kroz život."

Poslije dragi Isus rastumači da velebna zgrada označuje Nebo, a svilene stepenice označuju

molitve, put u Nebo. I još Gospodin reče: "Koliko Mi više poslužiš, toliko si viša u Nebu!"

"ČOVJEKA SAM STVORIO NA SVOJU SLIKU!"

Slušala sam nećaka kako živo raspravlja sa svojim kolegom. Učili su u školi da je čovjek

postao od majmuna pa su sad o tom debatirali. Istog dana javi se dragi Isus i kaže ovako:

"Ja sam čovjeka stvorio od zemlje

i udahnuo sam mu Svoj duh!

- pri tom Gospodin snažno dahne.

Svaki čovjek ima besmrtnu dušu

koja razvija tijelo u kojemu će boraviti.

Živite i razvijate se u Duhu Mojemu,

zdravi ste i bolesni u Duhu Mojemu,

govorite i slušate u Duhu Mojemu,

radite zlo i dobro u Duhu Mojemu.

Sve to Moj Duh dopusti

jer imate slobodnu volju.

Nije čovjek postao od majmuna!

Ja sam životinje stvorio kao životinje,

a čovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!"

121

PAZITI NA IZBOR ZVANJA!

Mladiću se pružila zgodna prilika da postane šofer. To ga je jako privlačilo jer da onda neće

morati teško raditi. Ali dragi Isus poruči njegovoj majci da je to zvanje veoma opasno.

Nedjeljom i Blagdanom često puta neće moći prisustvovati Svetoj Misi, a i samo Spasenje

duše biti će mu u opasnosti. Majka je iza toga mnogo molila, sve dok sina nije prošla ta velika

napast.

ANDJELOVA ČEDNOST

Kad sam jednom mijenjala gornje rublje, opazim kako se moj Andjeo okrenuo ledjima prema

meni.

Ispripovjedila sam doživljaj svećeniku, a on na to reče: "To je pouka o čednosti!"

NE IDE MU PO PLANU

"ŽIVIM ŽIVOTOM MUKOTRPNIM SVAKI DAN..."

Jednog Blagdana poslije podne povukla sam se u samoću da štogod duhovno pročitam. U toj

prostoriji bio je pospremljen namještaj kojim se u to doba nije služilo. Odjednom začujem u

svojoj blizini glasnu pjesmu. Dignem pogled s knjige i ugledam gdje nasred stola sjedi lijep,

elegantno obučen mladić. Ruke je prekrižio po bećarski, noge spustio dolje, pa mi se smiješi i

pjeva: "Živim životom mukotrpnim svaki dan, svaki dan; s-i-r-o-t-a-m, s-i-r-o-t-a-m i djavo je

stran..." Zadnje riječi je razvlačio kao da me razapinje. Ali u prvi mah pjesma mi se učinila

nekako sadržajnom pa mu reknem neka je još jednom ponovi. On to učini, još se malo smijao,

a onda nestane. Na to kaže moj Andjeo Čuvar: "To je djavao!"

Mučilo ga što se nasladjujem s Božjom Naukom pa mi zapjevao da me rastrese. A njegove

riječi znače da se sirote najviše priklanjaju Bogu, pa djavao nema pristupa medju njih.

122

"NAŠAO SAM SI DRUGU!"

Jednom je došao srdit pa mi kaže: "Kada nećeš biti moja zaručnica, evo ti sve što sam uzeo i

ne trebam te! Našao sam si drugu!" i nešto baci u dvorište i ode ljut od mene.

"TAKO SAM ZABRINUT!"

Bila sam u posjetu kod rodjakinje. Kući sam htjela pješice, preko polja, moleći usput Krunicu.

Tek što sam izašla iz vrta, opazim da pokraj živice netko sjedi. Pomislim da je lugar, ali kad

bolje pogledam, vidim da je to djavao, obučen u žućkastozelenkastu odoru, s kapom na glavi,

ispod koje su virili rogovi. Jako sam se poplašila i nisam znala što ću i kuda ću. Staza je

vodila baš pokraj njega pa sam se bojaia da će me napasti. Ako li se vratim natrag, pa na vlak,

opet će on mene dočekati na drugom mjestu. Onda pomislim, ako me i napadne, vikat ću;

blizu je željeznička čuvarnica i selo, pa će me netko, valjda, čuti.

Ali, kad sam prolazila mimo, on ostane sjedeći i samo mi zamišljeno rekne: "Tako sam

zabrinut! Imam samo ovo malo uniforme, i ako mi i to uzmu, ništa neću imati!"

Ne bi narod bio ovoliko grješan da nije takovo vrijeme. Kaže dragi Isus: Kakovo je vrijeme

takav je i narod.

"ŠTO SE TI MENE TOLIKO BOJIŠ!"

Pošao djavao prema meni, a ja se uplašim i vrisnem. On na to oštro vikne: "A što se ti mene

toliko bojiš!"

"JULKA, MA ŠTA TU RADIŠ!"

Molila sam u kapucinskoj crkvi. Odjednom se otvori Svetohranište i izadje velika Sveta

Hostija. Kad se spustila na podnožje Oltara, na stranu Evandjelja, postane od nje Dječak od

pet godina. Bio je tako mio da sam bila kao u zanosu. Držeći u ruci veliku Svetu Hostiju,

Dječak podje prema meni.

123

Odjednom začujem ljutit povik: "Julka, ma šta tu radiš!" Prepoznavši glas svećenika

Aleksandra, čudeći se u sebi što u crkvi na mene viče, okrenem se prema njemu. I vidim ga

kako drži šešir u ruci, ali mu ništa ne reknem. Okrenem se opet naprijed... ali miloga Dječaka

više nisam vidjela...

Drugom zgodom Isus dragi mi reče: "A zašto si se okrenula? Bio bih te pričestio!" A ja Mu

odgovorim: "Dragi isuse, pa ja sam mislila da je to svećenik Aleksandar!" Onda mi Gospodin

rastumači: "Nije, djavao je bio, Samo je uzeo njegov oblik! Htio te je preplašiti da ne primiš

Moje Tijelo iz Moje Ruke."

"AKO TI SE JA TAMO PRIPNEM!"

U vidjenju sam stajala na visokom pročelju crkve, kao na nekom balkonu. Na meni je bila

dugačka bijela haljina. Dolje na zemlji bila su dva djavla, goli do pola tijela i okrvavljeni. Kad

me opaze gdje stojim, jedan od njih ljutito mi zaprijeti: "Što si se popela tako visoko! Ako ti

se ja tamo pripnem, raskidat ću te na komadiće!" Onaj drugi mu pridje i rekne: "Pusti je,

hajdemo se prati!" I podju do vodovoda - ali krvi nijesu mogli isprati.

ČiTAVE NOĆI DJAVOLSKE SMETNJE

Čim sam iz radione došla u svoju sobu i počela se prati i presvlačiti, već je Lucifer došao i

počeo po meni pljuvati. I dok sam ja kasnije molila, on je letio u zračnom prostoru i svaki čas

na mene pljuvao. Poslije je u gazdaričinoj smočnici počeo sve odreda bacati i razbijati. Onda

je prešao u kuhinju pa i tamo slupao sve sudje i posudje. To je bila takova buka i lomljava da

sam mislila kako će do ujutro i kuću srušiti. Čak sam i plakala bojeći se da neću moći platiti

toliku štetu. Pred zoru primijetim da se otvaraju vrata, a ja sam ih bila zaključala. Vrata se tad

opet kao pritvore, a onda opet kao malo otvore. Kad sam pošla k vratima da vidim što je,

ugledam pletenu korpu za drva punu malih djavola. Htjeli su provalit!

124

u sobu da me i oni muče, ali je Andjeo Čuvar držao vrata i nije im dao pristupa.

PRIVIKNULA SE NA KUŠNJE

Jednom zgodom upita je Gospodin kako se osjeća usred mnogobrojnih kušnja. Vidjelica

odgovori: "Gospodine, priviknula sam se na kušnje kao i pokorno magare da svaki dan prima

batine." Ako kroz neko vrijeme ne bi bilo kušnja, već bi se pobojala da je Gospodin nije,

možda, ostavio.

POZVANA U TREĆI RED

"IMAM JA NJIH U ZAJEDNICAMA DOSTA!"

Više svećenika i redovnica poželjelo je da bi i vidjelica Julka stupila u koji samostan. Evo što

je Gospodin odgovorio na te prijedloge:

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta, ali je potrebno da imam Svojih slugu izmedju Moga

naroda - tamo gdje Moji sluge svećenici ne mogu doći - da ga pouče i k Meni vode."

"OVO JE MOJ SIN, DODJI K NJEMU!"

U zračnom prostoru, iznad Oltara svetoga Franje, ugledam dragog Isusa i Majčicu Božju.

Zatim je dragi Isus prikazivao Svoju Svetu Žrtvu a Nebeska Majka je za to vrijeme klečala na

podnožju Žrtvenika. Onda me blago pogleda, nasmiješi se i reče, pokazujući na Gospodina:

"Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!" Ja pristupim, a Isus dragi se okrene i pruži mi od Oltara

trećoredski pojas i škapular, te mi pokaže na svetoga Franju.

Gospodin je želio da stupim u Treći Red svetoga Franje i tim putem podjem k Njemu u Nebo.

125

IMENA ZAPISANA ZLATNIM SLOVIMA

Na blagdan svetoga Franje, prigodom stupanja u Treći Red, odjednom se nadjoh u Predvorju

Neba. Netko me je tamo uzdigao, ali nisam vidjela tko. Kapela u kojoj sam se našla prekrasno

je uredjena. Takove ljepote nema na zemlji. Sprijeda je velik Žrtvenik uredjen i pripravljen za

Svetu Misu. Nad Žrtvenikom vise krasne zavjese. Pokraj su vrata koja vode u drugu

Prostoriju. Uz Žrtvenik je postavljeno klecalo, slično onom na kojemu je klečala Blažena

Djevica Marija kada joj je Andjeo Gabrijel navijestio Utjelovljenje Gospodinovo. U blizini je

stalak na koji je položena velika Knjiga. Tako je golema da je ja ne bih mogla podići.

Na Zapovijed Božju velika se Knjiga sama otvori. I vidjeh imena i prezimena ispisana velikim

zlatnim slovima. U toj velikoj Knjizi upisani su svi Trećoreci na zemlji. Odjednom se otvori

čista stranica. Tada začuh nad sobom Glas: "Julka ..., Trećoredica!" U isti mah upisano je i

moje ime i prezime. I Knjiga se zatvori.

Neko vrijeme promatrala sam tu prelijepu kapelu. Onda se približim vratima u blizini Oltara.

Htjedoh ih otvoriti da vidim što je u drugoj Prostoriji. Ali začuh nad sobom Glas: "Ne ulazi

tamo. U onoj prostoriji jest Presveto Trojstvo."

Trećoredac ima na sebi, u Očima Božjim, posebnu haljinu. Izgledala sam u njoj kao nijedna

kraljica na zemlji. To je bilo na meni kao stvoreno. Haljina je bila narančaste boje, a duga do

poda. Po njoj su bili razni ukrasi i prekrasne ruže.

"VIDIŠ KAKO LJUBIM ONE KOJI MENI SLUŽE!"

Jedne Nedjelje, za vrijeme Svete Mise, ostanem u dnu crkve, kod Oltara Gospe Lurdske.

Odjednom opazim u zraku neobičan prizor. Dragi Isus stajao je na bijelom oblaku, obučen u

bijelu prozirnu haljinu, duga kroja i dugačkih rukava. Na Presvetome Tijelu vidjele su se

Svete Rane na Rukama i Nogama, a lijevo se vidjelo i Probodeno Presveto Srce. Kestenjasta

kosa spuštala se po svetim Ramenima. Isusu zdesna stajao je

126

jedan Franjevac. Nisam ga mogla prepoznati jer mu je glava bila prekrita bijelim oblakon, kao

velom.

Gospodin se tad nasmiješi i dade na neobičan posao. Pogleda Franjevca, uzme Svoje Sveto

Probodeno Srce i stavi ga u njegove grudi. Zatim uzme srce toga Franjevca i stavi ga u Svoje

Grudi. Tri puta je Gospodin uzimao Svoje Srce i davao ga tom redovniku, i tri puta je uzimao

njegovo srce i stavljao ga Sebi, u Svoje Svete Grudi. Iza ove dirljive zamjene srdaca, Isus

pogleda u mene, sa smiješkom na Licu, i kao da bi mi veoma želio nešto kazati.

Drugom zgodom, na moj upit koji je to bio Svetac, reče Gospodin: "To je Moj miljenik,

Franjo iz Asiza. Vidiš kako ljubim one koji Meni služe! Dajem im Svoje Srce, a njihovo

uzimam za Sebe!"

ZA VRIJEME DEVETNICE VELIKE RUŽE S NEBA

Jedna Julkina sestrična, znatno starija od nje, bila je veoma pobožna i jako dobra srca. Rado je

drugima pomagaia i mnogo je molila, naročito svete Krunice. Oko nje su se okupljale i druge

pobožne žene, osobito Trećoredice, pa bi podvečer znale dugo moliti. Za lijepog vremena te

su Pobožnosti obavljale kod obližnje kapelice. U mjestu, naime, nije bilo crkve, nego samo

malena kapeličica gdje se zvonilo Andjeo Gospodnji. U nju bi stalo tek nekoliko osoba.

Na te Pobožnosti vidjelica je i kao djevojčica rado polazila. Kad je u kasnijim godinama

prigodom jedne Devetnice opet dolazila, ugleda kako se prema kapelici spuštaju ogromne

ruže. Bile su velike kao košara za kruh. Koliko je dana Devetnice prošlo, toliko se ruža

spuštalo s Neba nad taj zvonik gdje su molile.

Kad je sestrična čula za ovaj čudesni dogadjaj, usklikne: "Je, vidiš kolika je to milost! Kažem

ja našim ženama: Poso, poso! Morate imati vremena i za molitvu, a ne samo skroz trčati..."

A Gospodin je još rekao da i najmanja kapelica ima Nebesnikâ koji u njoj borave i čuvaju taj

hram gdje se Bogu služi. Osobito za vrijeme Svete Mise dolaze, po Nebeskom Rasporedu,

Čete Andjela i Svetaca da počaste Žrtvu Gospodinovu i mole za Svetu Crkvu.

127

 

--------------------------------------------------------------------------------------

NA VRH

---------------------------------------------------------------------------------

 

SLIJEPIH OČIJU I TVRDA SRCA

"POĆI ĆEŠ U GRAD, U KUĆU NEVJERNIKA!"

Protivštine na koje je vidjelica nailazila zbog življenja po Gospodinovim Zahtjevima množile

su se i rasle. Kad je postalo opasno da štogod protiv nje i poduzmu, Gospodin joj zapovjedi:

"Dosta si ti učinila Meni po Mojoj Volji. Dati ću Ja tebi dobar kaput da se zaodjeneš i obuću

da je obuješ... Spremi se na put. Poći ćeš u grad... u kuću nevjernika. Pouči Moju djecu o

Meni!"

I pošla je da vodi kućanstvo svoga strica koji je ostao udovac s troje djece. Budući da je on

već od djetinjstva živio po gradovima, daleko od roditelja, polako mu je u srcu ugasnula vjera

u Boga. Kad je vidio njeno povučeno ponašanje i kako se skromno nosi, počeo joj se rugati i

nastojao je da promjeni vladanje: "Ti si postala druga osoba! Tebe su svećenici izopačili. Gdje

ti je pamet! Izgledaš kao smeće grada. Dobro je da ljudi ne znaju da sam ti ja stric. Bilo bi za

mene poniženje da kao majstor na glasu imam takovu rodjakinju. To bi mi smanjilo ugled..."

Kad se saznalo da je to njegova rodjakinja, više uvaženih mušterija prigovaralo mu je zašto

dozvoljava da se tako mlada tako skromno odijeva. Obećali su joj naći zaposlenje u bolnici ili,

ako joj to ne odgovara, u tvornici. Htjeli su je upoznati s mladim ljudima da si nadje životnog

druga. Ali ona im reče: "Hvala na ponudi, imam ja svojega Zaručnika!" Oni tad upitaju: "A

gdje živi?" Vidjellca im rastumači: "Na Lijepome Mjestu kamo ću i ja poći!" Ali oni nisu

razumjeli što govori. Mislili su da žali za pokojnim mužem pa su je pustili na miru.

"JA SAM MEDJU VAMA, ALI ME VI NE VIDITE!"

Pošla sam kući da pohodim dijete. Prije povratka podjem u crkvu na Svetu Misu, a onda

požurim na stanicu da mi ne ode vlak. U blizini samostana namjerim se na prosjaka koji je bio

više gol nego li odjeven.

128

Siromah mi reče da je jako gladan i zatraži milostinju. Sažalih se nad njim, ali jer u taj čas

nisam imala novaca uza se - osim za kartu - da ga u gorčini utješim, obećam mu: "Pobrinut ću

se za vas kada dodjem na mjesto! Na povratku ću vam donijeti i kolača!" On me pogleda,

ustane na noge i reče: "Hajde sa Mnom, na groblje da nešto vidiš!" Poslušam ga i podjem za

njim. Išla sam za njim u razmaku od par koraka.

Kad smo ulazili u groblje, začujem nad sobom Glas: "To nije prosjak. On je iz Roda

Židovskoga!" Na groblju zatečemo dotjeranu i našminkanu gospodju kako plače i vapi: "Bože,

pomozi mi!" U taj čas prosjak se podigne u visine i preobrazivši se u Gospodina Isusa,

progovori nad grobovima: "Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!" I nestane s vida.

Groblje označuje ovaj grješni svijet. Grobov! su duše u smrtnome grijehu. Govori Gospodin:

"Kada bih ti pokazao kakvih sve grobova ima, odmah bi se preselila od straha u Vječnost!"

Gizdava našminkana žena predstavlja današnje grješno pokoljenje, koje Boga ustima zaziva,

ali ne živi u duhu Evandjelja, i ne vidi da je Bog na razne načine uz njega prisutan.

"TE RAZVALINE JESU DUŠE NJIHOVE!"

U više navrata pokazao mi je Gospodin kako izgledaju, u Očima Njegovim, pojedina mjesta.

Bile su to takove ruševime kao da je te gradove zadesio strašan potres. ili kao da su pretrpjeli

strahovito bombardiranje. Iz tih ruševina stršili su jedino ostaci uništenih kuća. Na njima su

bili maleni prozorčići, jer Su u tim razvalinama stanovali i živjeli ljudi!

Gospodin reče za ove prizore: "Te su ruševine mjesta u kojima ljudi stanuju. Razvaline su

duše njihove u raznim smrtnim grijesima."

PROSJAK BESMRTNIH DUŠA

Stričeva djeca lijepo su prihvatila pouku o Bogu i nastojala je izvršavati u životu. Ali

njihovom ocu to nije bilo pravo.

129

Jednom zgodom, kad je ručak već bio spremljen i stol prostrt, zakuca netko na vrata. Na

poziv: "Naprijed!" udje skromno obučen prosjak. Pogleda mene i djevojčicu od šest godina i

nasmiješi nam se. Upitam ga, hoće li jesti. On šuteći sjedne za stol - i dalje ništa ne govoreći.

Ipak mu dodam od srca jelo, ali nije ništa uzeo. Onda još jednom pogleda značajno dijete i

mene, i kao da bi želio i ostalim ukućanima, koji još nisu bili stigli, nešto reći... Zatim ustane i

podje prema vratima.

Pohitim za njim da vidim kamo će... Kad je izašao, okrene se i nasmiješi, tada se uzdigne i

preobrazi - i ode u Nebo...

Isus dragi ogledavao se za dušama ove obitelji.

"BIT ĆE JEDAN DJAVAO VIŠE U PAKLU!"

Kako je stricu bilo sve teže podnositi pobožnost njegove djece, jednom mi oštro predbaci:

"Otkako ti dodje k nama, djeca poludiše! Moja kuća postala je samostan. Tjeraju me da se i ja

molim. Više vole tebe nego li mene. Pa potraži si ti lijepo drugo mjesto za rad!"

I tako sam, nakon šest mjeseci boravka u njegovoj obitelji, morala u potragu za drugim

poslom. U svojoj tjeskobi zavapih Onome koji vodi brigu o svima: "Gospodine, pobrini se za

mene da ne smetam nikome!"

Gospodin prihvati moj vapaj i kaže mi ovako: "Kupi novine i pročitaj gdje se traži podvorba

za bolesnika. Otidji tamo i naći ćeš bolesnicu koja leži uzeta već pet godina. Nastani se kod

nje da osvojimo njezinu dušu."

U blizini katedrale ležala je bogatašica, udovica. Tražilo se i tražilo poslugu, ali nijedna nije

htjela prihvatiti tu ponudu radi njezine veoma teške bolesti. Svaki dan trebalo ju je čistiti kao

malo dijete.

Kad je vidjelica kao malena sluškinja pristupila bogatašici, ova je sa suzama u očima rado

primi. A imala je uza se rodjenu sestru, takodjer udovicu, ko-

130

ja joj je kuhala i vodila evidenciju o svemu blagu - da štogod ne propadne.

Bogatašica ubrzo zavoli vidjelicu. Onda joj jednom progovori: "Vi mi se svidjate kao nijedna

dosad. Samo Vas žalim što živite previše duhovno. Vi ste još mlada... u cvatu života..."

Vidjelica prihvati pa joj odgovori: "Zato i hoću, dok mogu, što viže koristiti dar mladosti za

Lijepo Nebo."

Uplašeno će bolesnica: "Ja ne griješim... A u crkvi i na ispovijedi nisam već dugo bila..."

"Gospodjo to je lako! Dovest ću vam dobrog i prijaznog svećenika. Bit će vam na radost i

tijelu i duši. A svetu Ispovijed možete obaviti po žeiji."

Ali bogatašica uplašeno odgovori: "Ne bih se volila ispovjediti, nisam ja grješna!"

Svećenik dodje, ali bolesnica odbi Ruku Božju. Nije htjela da se ispovjedi. Na to reče

Gospodin Isus Krist za tu dušu, nepokornu svome Bogu: "Bit će u paklu jedan djavao više! A

tijelo će istrunuti od ležanja, za kaznu grijeha!"

Pusti sad vidjelica na miru neskrušenu bogatašicu i još se samo molila za nju.

"JOŠ SAMO MALO I SVE ĆU VAS POMORITI!"

Spavala sam u istoj sobi s bolesnicom da joj noću budem lakše pri ruci. Jedne večeri, nakon

obavljene mol!tve, opazim da sa zapadne strane nema zida. Onda se s Neba spusti velik bijel

oblak i stane nada mnom. A u bijelom oblaku je bio veliki Isus, obučen u crvenu haljinu, duge

kestenjaste kose.

Kad se Gospodin posve približi, veoma ozbiljna Lica pogleda bolesnicu, pa mene. Podigne

zatim desnu Ruku s ispružena tri prsta - dva su bila malo savinuta, a jedam uspravan - i

prijeteći progovori: "Još samo malo, par mjeseci, i sve ću vas pomoriti!" Iza ovih Riječi oblak

Ga podigne u Visine.

A ja ostadoh tako uplašena da sam u velikome strahu hodala po sobi amo-tamo. [amo-tamo..

orig., nota] Tada začujem nad sobom Glas: "Ne boj se! Tebe, i još njih, neću pomoriti!"

131

Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici: "Izlazi iz te kuće. Ne dam Ja da sluga

Moj djavla služi!"

Gospodja je nudila veću plaću, ne bi li vidjelica ipak ostala uz nju, ali ona odbi ponudu, jer

Zapovijed Boga vrijedi više nego sve blago.

"TAKO IH SVI ZOVITE!"

Pozdravljala sam svećenike na način kao i ostali vjernici. Onda me Gospodin Isus opomene i

pouči:

"Ne govori svećenicima 'velečasni' ili 'gospodine'['velečasni ili gospodine' u orig.m nota]!

Moje sluge, svećenike, oslovljavaj sa 'duhovni oče'! Tako ih svi zovite! Samo sam Ja

Gospodin!"

Kad sam iza toga počela svećenicima govoriti 'duhovni oče', neki su to rado primali, drugima

to nije bilo baš po ćudi, a neki su se i vrijedjali. Tražili su da ih i nadalje oslovljavam sa

'velečasni, presvijetli...' Na upornost nekih svećenika Gospodin je dozvolio da ih zovem tako

po svjetski, da nemam nepotrebnih neprilika. Ali ako bih komu rekla "gospodine", znala sam

zbog toga jako trpjeti.

"TI SI PRETAMNI!"

Kad je jedan mladji svećenik, koji je držao do Nebeskih Objava i Poruka, saznao za vidjelicu

Julku, zamoli je da zgodnom prilikom dodje malo u njihovo mjesto kako bi se mogli

porazgovoriti malo dulje.

Jedne subote podvečer vidjelica doputuje, a mladi župnik je upozori neka pred njegovim

ujakom, svećenikom, ne govori mnogo o Porukama. On inače živi u Zagrebu, i sada se

sklonio kod njega na župu. On do Poruka i Objava ništa ne drži...

Kad je vidjelica pokušala i tog svećenika osloviti po Božjem Nalogu sa 'duhovni oče' - on joj

održi lekciju kako ona ne zna tko je on... On je presvijetli... Bio je po svijetu... u Americi... u

New-Yorku! Tada nabroji one gradove... I dok se on hvalio i isticao, Gospodin Isus reče

vidjelici za njega: "Ti si pretamni!"

132

Pošto je presvijetli otišao na počinak, vidjelica se zadržala s revnim svećenikom u razgovoru

o Nebeskim Stvarnostima. Dugo su u kancelariji govorili o Bogu i Božjim Porukama.

U Nedjelju ujutro, pod Svetom Misom, pred punom crkvom, okomi se presvijetli na privatne

Objave. Rekne sakupljenom svijetu da se medju njima nalazi ženska koja kaže za sebe da vidi

Isusa. Upozori oštro vjernike neka nitko, za živu glavu, ne prima od nje nikakovih pouka ili

bilo kakovih savjeta, osobito o Postu i pokori... jer su oni za to mjerodavni da daju pouke i

naloge... I još im pripomene da će tu osobu veoma lako prepoznati, budući da su oni svi

obučeni bijelo, u narodnu nošnju, a ona nosi na sebi dugačke crne haljine...

Za to vrijeme vidjelica Julka stajaia je blizu propovjedaonice, svima pred očima...

Medjutim, za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica kako od dna crkve, izmedju toga naroda,

prema Oltaru vijuga velika crna zmija... I jako se preplaši... A na toj velikoj zmijurini umjesto

zmijske glave bila je glava tog svećenika, koji je sebe smatrao toliko prosvijetljenim i

presvijetlim...

Iza Svete Mise bilo je ljudi koji su pošli za vidjelicom, želeći se s njom porazgovoriti. Ali ona

je izbjegavala susrete. A u ponedjeljak, kad je odilazila sa župe, narod je okapao krumpt,

razgovarao o nedjeljnoj propovijedi i ogledavao se neće li gdje opaziti onu što gleda Isusa...

NEMAR PREMA MAJCI BOŽJOJ

S Neba se naglo spuštala prema zemlji draga Nebeska Majka, s Malim Isusom u naručju. Bila

je u zlatnim haljinama. I spustila se potpuno nisko. Kad sam je ugledala gdje dolazi, povičem:

"Ljudi, eto naše Majke! Dolazi k nama!" Ali ljudi se nisu mnogo osvrtali na moje upozorenje.

Sami nisu ništa vidjeli pa ih nije ni zanimalo.

Vidjenje označuje da mnogi ljudi ne mare za Ukazanja i Poruke drage Nebeske Majke.

133

U IME GOSPODINOVO

RAD U VINOGRADU GOSPODNJEM

Negdje na jugu, usred nepoznatih polja, obradjivala sam velik vinograd. U to se s Neba spusti

velika sjajna Kugla. Na njoj nije bilo ni prozora ni vrata već samo veliko živo Oko, koje me je

promatralo. Sjajna Kugla sidje nad moju glavu a Oko se rastvori i spusti prema meni Krunicu.

Kad se Oko zatvorilo, sjajna Kugla podigne se u Visine. Ostadoh na zemlji i dalje obradjujući

veliki vinograd.

Rad u Vinogradu Gospodnjem označuje obradjivanje duša; moram im dodati Nauku Božju. U

liku sjajne Kugle bio je dragi Bog. Njegov nas Pogled svuda prati. Gospodin me je poučio da

molim Krunicu, koja mi je najmilija i najsladja molitva.

"PODJI OD SAMOSTANA DO SAMOSTANA!"

Gospodin Isus naloži joj uoči Korizme: "Podji od samostana do samostana Mojih slugu i

službenica i zatraži samo poglavara. Reci im ovako: 'Govori vam Gospodin: Svi u zajednici

činite pokoru u dane petka na Slavu Moju, da vam duše spasim!' Pouči ih što je pokora!"

Na ovu Zapovijed vidjelica reče Gospodinu: "Isuse, a tko će mene neuku poslušati? Oni su svi

školovani i primaju naloge od svojih starješina."

Gospodin će na to: "Kazao sam Ja tebi što ti je činiti!"

Iako nevoljko, poradi velikih poniženja što će ih doživjeti, vidjelica ipak odluči: Poći ću danas

ili sutra da izvršim Nalog Božji.

Malo kasnije podje u dvorište po neke stvari i opazi samoga Gospodina gdje stoji na uglu

kuće i čeka je. Onda Mu reče: "Gospodine, evo me, samo da uzmem kaput!" Pohiti po kaput i

izadje, a da nikome u kući nije rekla kamo ide.

Gospodin krene ulicom u kojoj su stanovali, zaobidje tvornicu i onda se zaputi ravno prema

katedra-

134

li. Malena Julka koraca za Njim, prolazeći izmedju brojnih gradjana, koji i ne slute da

Gospodar Neba i zemlje hoda ulicama grada, pokraj stvora Svojega čovjeka.

Kad su došli do župnog ureda, Gospodin otvori vrata i unidje. Onda stane malo na stranu i

pogleda vidjelicu. Ona sad otkrije župniku Božji Nalog. Župnik je pogleda, ustane uvrijedjen

sa stolca i oštro joj reče: "Ma tko ste vi da meni zapovijedate! Imam ja svoje poglavare i ne

trebam vas da mi na račun Boga diktirate!" Župnik se tad jako razbijesni i srdito poviče:

"Marš van!" Gospodin izadje pognute glave. Onda Mu malena Julka reče: "Vidiš, Gospodine,

kako smo ovdje primljeni! Kazala sam ja Tebi što će se zbiti sa mnom!"

U pratnji Gospodinovoj dodje u kapucinski samostan. Starješina je pažljivo sasluša i ne

provjeravajući tko je ona. Onda se ponizi do dna srca, klekne na oba koljena i progovori:

"Gospodine, odviše smo nedostojni Tvoje velike Ljubavi! Prekršismo Zapovijedi Tvoje. Budi

nam milostiv jer smo grješnici." Starješina samostana obeća da će u zajednici izvržiti Volju

Božju. Gospodin pohvali Svoga dobrog slugu: "Ovo Je srce Moje, u njemu ću Ja stanovati!"

Jedan župnik baš se spremao da podje na Oltar. Kad mu je vidjelica prenijela Gospodinovu

Zapovijed toliko se raspalio da je zamalo nije udario. U srdžbi mu je ispao i kalež na stol.

U maloj isusovačkoj zajednici starješina je bio na putu pa je vidjelicu primio njegov zamjenik,

dugogodišnji pučki misionar. Zamoli je da mu otkrije tko je ona. Kad mu je ispunila želju,

sasluša je očinskim Srcem. Onda joj reče da je u životu čekaju još mnoge kušnje zbog velike

zadaće koju joj je Bog povjerio. I doda: "Ako vam ustreba moja pomoć, javite se gdje god

bili. Nastojat ću vas zaštititi i pomoći vam." Božanski Spasitelj reče za ovoga dobrog slugu

Svojega: "Moj Duh sašao je u njegovo srce i gorio je Mojom Ljubavlju. Želio je sve dobro

saliti u tvoje srce da Mene razveseli u tebi na zemlji."

135

Vidjelica je obišla sve muške i ženske samostane i sve župne urede, ali je samo malo Božjih

slugu i službenica prihvatilo Gospodinov Nalog.

POTREBNA JE SLOGA I LJUBAV

Kada je izmedju svećenika i redovnica dolazilo do nesuglasica i protivljenja, Gospodin ovako

progovori:

"Moji sluge i službenice, Moji sinovi i kćeri, moraju biti kao jedno tijelo, jedan duh, jedna

ljubav, jedna mudrost, jedna poslušnost. Nijedan od Mojih sinova i kćeri neka se ne uzvisuje

bilo u čemu. Veća dužnost zvanja veća odgovornost pred Mojim Očima. Više Mojih darova

primiste više ćete Meni i odgovarati. Nije svima jednako dano, već kako tko može nositi i

raspolagati, prema svojim dužnostima."

Onda je Gospodin Isus Krist tumačio vidjelici kakova će vremena doći na svijet. Mnogi ljudi,

svećenici i redovnice izopačit će Duh Gospodinov u sebi. Jedno će im usta govoriti, a drugo

ruke njihove činiti. I reče Gospodin: "Pomutit ću pameti njihove da će tri puta jedno te isto

činiti, a neće znati što rade!"

"JULKA, DUGO SAM TE ČEKAO!"

Dok sam se nalazila u hramu Božjem, doživjela sam ovo Vidjenje. Odjednom budem

prenesena na ravno tlo, pred veliku crkvu. Želeći se ispovjediti, pridjem i pokucam na vrata

jednog svećenika. Kad začujem odgovor "Naprijed!", unidjem - i ugledam povišenu

prostoriju, veliku kao crkva. Na čelu, na papinskoj katedri, sjedio je Sveti Otac. A crkva je

bila bez krova; nebo joj je bilo krov. Pred Svetim Ocem, na velikom polju, stajalo je mnoštvo

svećenika. Bili su svrstani u redove - i po stotinu u jednome redu - a špalir je bio veoma dug.

Svećenici su bili na nešto nižem terenu od Svetog Oca, tako da su im glave dosezale do visine

njegovih nogu.

Kad sam sve promotrila, uplašim se, kud sam ja to dospjela! Onda u neprilici progovorim:

"Hvaljen Isus i Marija! Oprostite mi Sveti Oče što sam tako nenada-

136

no došla medju vas." On me blago pogleda i, kad je vidio da se bojim doći preda nj, zovne me

po imenu: "Julka, dodji k meni!" I zapovjedi da pristupim njegovoj katedri. Uplašena podjem

k Svetome Ocu, kleknem ispred njega i poljubim mu noge. On me tad pomiluje po glavi i

reče: "Julka, dugo sam te čekao!" I skroz me gladio kao otac dijete svoje. Nekoliko puta je

ponovio: "Julka, dugo sam na tebe čekao!" A svećenici su znatiželjno gledali što se zbiva.

Na to Sveti Otac uzme veliku Knjigu i zapovjedi mi: "Julka, evo ti ova Knjiga! Uzmi je i

odnesi svećenicima!" Primivši Knjigu u ruke, otvorim je i na prvoj stranici nadjem Isusovu

košuljicu i svećeničku štolu. Košuljica je bila od sjajne ružičaste svile. Pogledam dalje Knjigu

i vidim da su to Isusove Riječi i Poruke, Sveto Evandjelje. Pred Svetim Ocem Knjigu opet

zatvorim i podjem k svećenicima. Kad sam im počela u ime Isusovo govoriti, jedni su me

pažljivo slušali, a drugi se nisu mnogo obazirali na mene nego su i dalje radili svoje poslove.

Na odlasku čujem ovakav Glas s Neba: "To što vidiš jesu svećenici cijeloga svijeta!"

Riječi i Vidjenja što ih je vidjelica Julka primila od Gospodina, treba predati Svetome Ocu da

budu izručeni svećenicima cijeloga svijeta.

Sveti Otac dulje će vremena proučavati što sve Gospodin želi da se opet uspostavi u puku

Božjemu. Koji će to Papa biti, vidjelici nije bilo dano do znanja. Kaže dragi Isus za njega:

"Gladit će Moje Riječi što deš mu ih predati!"

"DOBAR PRIMJER JE DAO BRAČI SVOJOJ!"

Na blagdan Svetog Petra i Pavla bila sam na proštenju u Djakovu, kod posvete novog biskupa

Stjepana Ba[a+diaresis, nota]uerleina. Pod Svetom Žrtvom mnoštvo Nebesnika ispunilo je

zračni prostor katedrale. Sveci i Andjeli, obučeni u krasne dugačke haljine, veselili su se i

oduševljeno letjeli po crkvi. Kada je na Podizanje novoposvećeni biskup podigao Presvetu

Krv, veliki Isus, s trnovom Krunom na Glavi, spustio se s Križa u nje-

137

gov Kalež. Kod Svete Pričesti primio Ga je u svoje srce. - Nebesnici su slavili Boga sve do

kraja Svete Mise. Giedajući njihovu radost i njihov zanos, teško sam se rastajala od katedrale.

Ovaj dogadjaj označuje da će novi biskup doživjeti mnoge tegobe u svojem životu.

Nakon više godina Gospodin je pohvalio njegov krepostan život u Bogu: "Dobar primjer je

dao braći svojoj u životu svojemu."

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"TI MORAŠ POĆI DO MOJEGA SLUGE..."

Pod konac zime, još je bio snijeg, za vrijeme rada dobije vidjelica ovu Zapovijed:

"Ti moraš poći u Rim do Mojega Sluge, Glavi Crkve Moje, da mu kažeš neka čini pokoru i on

i Moj narod na zemlji!"

Uplaši se vidjelica zbog tako velike Zapovijedi pa progovori: "Mili Bože, što da činim!

Novaca za put nemam, jezika ne znam, a ni putovi mi nisu poznati. Ali Tvoju Zapovijed,

Gospodine, moram izvršiti, jer će duša moja k Tebi na Sud!"

Na ovu jadikovku Gospodin odgovori: "Otvorit ću ti putove kojima ćeš prolaziti u Ime Moje, i

pokazati krajeve i mjesta kojima ćeš prolaziti, i ljude koje ćeš susretati. Ja ću biti s tobom na

prolazima tvojim, u sve dane. Ne boj se i ne plaši!"

Iza toga vidjelica dadne otkaz na poslu. No jer su još trajale neprilike s obitelji, povuče se na

selo i prikloni uz pobožnu udovicu kojoj je muž poginuo a nije imala djece. Kod nje se željela

malo odmoriti od prenaporna rada i pripremiti za teški put. Cijele je Korizme živjela samo o

kruhu i vodi.

"DOĆI ĆEŠ I TI POD KLJUČ!"

Nakon Blagoslova s Presvetim Sakramentom svećenik je stavio Sveto Otajstvo u

Svetohranište i grubo zaključao vratašca. Vidjelici, koja je klečala na pri-

138

česnoj klupi, bilo je žao što svećenik sa Živim Isusom postupa tako bezosjećajno, pa uzdahne:

"Moj Bože, kako dozvoljavaš da te drsko zatvaraju, poradi Spasa naših duša!" Na to se javi

Gospodin iz Svetohraništa: "Kako vidiš Mene zaključana, tako ćeš i ti doći pod ključ. Ali Ja

sam Gospodar od svakoga ključa!"

I ostane vidjelica još dugo uz Gospodina. Kad je sakristan upozori da mora zatvoriti crkvu,

izadje tužna srca sa suzama u očima.

KALEŽ PATNJE PUTUJE

Stajala sam na obali mora držeći Kalež u ruci. Najednom se on izmakne iz mojih ruku, spusti

na površinu mora i zaplovi kao ladjica. A iznad sebe začujem Glas: "Ode Kalež do svećenika

B.!" I vidjela sam Kalež kako se sve više udaljuje, dok se nije izgubio na pučini.

Vidjenje se doskora ostvarilo. Najprije sam ja dospjela u sužanjstvo, za Ime Božje, a nedugo

zatim i svećenik B., koji je u to doba bio kapelan na jednoj otočkoj župi. Kalež označuje

veliku patnju. More jest ovaj svijet.

"IZUJ 0BUĆU JER JE ZEMLJA SVETA!"

Bila sam donijeta na neko brdašce, obraslo velikim prekrasnim crvenim ružama. Dok sam ih

promatrala, začujem nad sobom Glas: "Izuj obuću jer je zemlja sveta." A ja kažem: "Kakvo je

to tlo da je zemlja sveta?" Odgovori mi: "To je Sveta Zemlja, Jeruzalem!"

A stajao je tu postavljen i ogromni točak. Dok sam se pred njim izuvala i čudila otkud ovdje

toliki točak, kaže Gospodin ovako: "To su putevi tvoji na zemlji!"

Kasnije sam se spuštala uskim ulicama prema središtu grada. Ljudi su mi izgledali neobično

obučeni. Onda ugledam prekrasan Dvorac i u njemu lijepe Djevice, sve jedna ljepša od druge.

Hodale su snježnobijelim stepenicama gore-dolje. I počnem tim krasnim Djevicama nešto

govoriti, ali mi jedna rukom pa kaže da

139

ona ne govori. Upitam je da li možda ne razumije jezika, no ona pokaže znakovima da je

nijema.

Dragi Isus mi je poslije rastumačio da su te Djevice za života bile nijeme. Ali jer su predano

podnosile svoju sudbinu i čisto živjele, zaslužile su u Vječnosti ovo mjesto boravka. Poradi

patnje svojega života najbliže su Otajstvu Gospodinova Križa.

"TO JE GRGUR VELIKI!"

Zaputim se u samostan da se duhovno porazgovorim s jednim svećenikom. Na ulazu u hodnik

iznenadi me Vidjenje. S Neba mi dodje ususret veliki Papa. Bio je u sjajnoj snježnobijeloj

odori, a cijeli mu je lik obavijao sunčev sjaj. A usred grudi nosio je Živog Isusa, kao djetešce

od dva-tri mjeseca. Mali Isus, u snježnobijeloj haljinici, zlatnožute kosice i plavih Očiju -

odsijevao je ljepše od sunca.

Kad se divni Papa približio, veseo i nasmijan, duboko se zagledao u moju dušu.

Gledajući ga u tolikoj Nebeskoj Ljepoti, uskliknem: "Koji je ovo Papa, nosioc Živoga Isusa?"

Glas Božji odgovori nad njim: "To je Grgur Veliki!"

Grgur Veliki radovao se promatrajući velike Milosti što ih je dobila vidjelica Julka za Obnovu

Svete Majke Crkve.

I vidjelica je bila obuhvaćena sjajem Malog Isusa.

POVORKA MUČENIKA DOLAZI USUSRET

Par tjedana prije polaska na put doživi u Vidjenju kako joj dolazi ususret mnoštvo Mučenika.

Silazili su s Neba u Povorci, po četiri u redu i, držeći u rukama srebrnaste palme, pjevali su

Nebeske Pjesme. Bili su u dugim bijelim haljinama, dugačkih širokih rukava, a oko vrata

okrugla kroja i zatvorenim. Na čelu svečane Povorke, sjedeći na magaretu, dolazio je

Gospodin Isus. I On je bio u bijelim haljinama, kroz koje su se vidjele Njegove Presvete

Rane. Kad se približio vidjelici, Gospodin Isus zaustavi živinče. A Sveci su još silazili

Odozgo.

140

S desne strane vidjelice stajao je njezin Andjeo. I dok je ona stajala i s velikom radošću

promatrala Gospodina i Njegove Miljenike, Andjeo klekne i duboko se pokloni Gospodinu,

čelom do tla. I onako naklonjen, sklopljenih ruku, ponizno zamoli: "Gospodine, molim Te,

uzmi od nje bremena jer ona neće moći to sve nositi!" Isus pogleda u vidjelicu i zapovjedi

Andjelu neka donese dio tereta. Andjeo se podiže, zahvati dobar dio bremena što je ležalo na

zemlji izmedju njega i vidjelice, i odnese Gospodinu. Isus dragi pogleda što mu je Andjeo

donio, stavi to pred Svoje Probodeno Srce - i breme najedanput nestane kao da ga nije ni bilo.

A vidjelica skroz stoji i gleda Povorku i dragog Isusa. Andjeo se vrati do vidjelice, opet se

duboko pokloni Gospodinu i još jednom ponizno zamoli: "Gospodine, lijepo Te molim,

oduzmi od nje još bremena jer ona to neće moći podnijeti!" Isus dragi opet pogleda vidjelicu i

zapovjedi Andjelu neka donese još jedan dio od one hrpe. Kad je Andjeo donio drugi dio

bremena pred Gospodina - ono opet nestane u Njegovome Božanskome Srcu.

Odjednom se Gospodin podiže u zrak i stojeći u zračnom prostoru gleda u vidjelicu kao da bi

joj želio mnogo toga kazati. A njeno srce najednom izadje iz grudi i poleti ususret Gospodinu.

A bilo je u njem zabodeno veoma mnogo većih i manjih strelica. Iznenada iz Gospodinova

Srca poleti još jedna velika strijela prema njenom srcu. Kad to opazi, otvore joj se usta i

glasno poviče: "Gospodine, poginuh!" I onda se potuži: "Gospodine, od tolikih žena što si ih

odabrao Sebi za službu, mene si najviše ranio!" Dragi Isus, nasmiješen, blago odgovori:

"Moje Oči uvijek na Tebi počivaju. Ranit ću te jako ovom strijelom, ali nećeš od nje

poginuti!" Sveci tad zapjevaju Nebesku Pjesmu - i cijeli prizor nestane ispred njenih očiju.

Veliko breme izražava velike muke što je čekaju na putu. Strelice zabodene u srce označuju

razne tegobe što ih je podnijela poradi Gospodina. Velika strijela slika je gorkih patnja što će

ih podnijeti u sužanjstvu.

141

"I TEBE ĆU DATI DA JE ČUVAŠ NA PUTU!"

Bila sam u Visinama i oblaci su oko mene letjeli. Ugledam neke zidove koji su se dizali i

povrh oblaka. Uza zid je stajao velik Andjeo, odjeven u duge prekrasne haljine. Imao je

krasnu dugu kosu, a u licu je bio veoma lijep. Dok se on zagledao u mene, iznad nas dodje

Glas s Neba. "I tebe ću dati da je čuvaš na putu da joj se ništa ne dogodi!" Andjeo me tad još

bolje promotri, a zatim iščezne.

UPUTE ZA PUT

Malo pred Uskrs 1952.g., pouči me Gospodin kako ću se na putu ponašati:

"Na put ne nosi ništa od odjeće osim onoga što imaš na sebi i kaput. Hrane ne uzimaj. Novaca

sa sobom ne ponesi. Uzmi samo Krunicu na kojoj ćeš se moliti na putu. Nikome ne govori

kamo ideš. Na putu se ne upuštaj u razgovor; šuti kao da ne znaš jezika.

Ako si žedna, pij iz vrela ili potoka; ako ih u blizini tvojoj nema, zatraži vode od djece. Ako si

gladna, naći češ korice kruha. U dane pokore uzmi kruha u pekari; ako više nemaš novaca,

naći ćeš na prolazima na putu kruha da blaguješ.

Kad hodaš izvan mjesta, obuću skini i budi bosonoga; podji pješice kolikogod možeš. Kad

ulaziš u mjesto, stavi obuću na noge da ne budeš upadna. Ako si od hodanja umorna, u kuće

ne ulazi; odmori se u prirodi, pod drvetom.

Kada se spusti mrak, unidji u siromašnu kuću i zamoli konak. Ako ti ga domaćin poda, odmah

legni, ne razgovaraj s njima. Ako ne dobiješ konaka, povuci se dalje od puta da ne budeš

zamijećena. Mnoge ćeš noći probdjeti pod vedrim nebom. Tada moli i bdij, spavati nemoj, jer

ima zmija. Moli za Moje sluge svećenike i redovnice, moli za obraćenje grješnika i Spas duša

koje su se već preselile s ovoga svijeta u Vječnost.

Tako čini i na putu skroz moli da Moja Milost udje u njihova srca. Moli se da dignem Majku

Crkvu jer se ruši. Cijelim putem posti i pokoru čini u te nakane. Umor puta i sve patnje

podnesi za ljubav Meni, i prikaži ih za sve one za koje ćeš moliti."

142

Gospodin još upozori vidjelicu: "Sakrij svoje tragove ispred očiju ljudi da ti ne spriječe Moju

zapovijed, put do Rima."

OPROŠTAJ OD DJETETA

Prije odlaska na put podje u roditeljsku kuću da pogleda sina. Dijete se obradovalo posjetu

svoje majke. Ona mu na oproštaju podijeli Božji blagoslov, ali dijete, sa suzama u očima,

potrči za njom: "Majčice, a kada ćeš ti opet k meni doći?" Zaplače vidjelica u srcu i pomisli:

Vidiš me sada i možda više nikada na zemlji. Pogladi tad dijete po glavici i rekne mu: "Idi

baki i djedu! Bog te čuvao za Sebe u sve dane!" Tad rekne u sebi: Podjimo, Gospodine, da

izvršimo Volju Tvoju!

NA TEŠKOME PUTU...

I ONI BI NA PUT

Odmah iza Blagdana Uskrsnuća Gospodinova, po svoj Prilici na Uskrsnu srijedu, krene na put

ne noseći sa sobom ništa doli Krunice u ruci, legitimaciju u džepu i par dinara da si u potrebi

kupi hranu.

Kad je izašla iz udovičine kuće, dotrče joj ususret dva malešna Andjela. Jedan od njih srdačno

je zamoli: "Hoćeš li ti nama dozvoliti da idemo pred tobom na putu?" Vidjelica ih pogleda i

veselo im odgovori: "Hoću! Podjite sa mnom!" A oni tako radosno potrče pred njom da su im

petice udarale o tijelo.

Najprije se zaputi u susjedno mjesto gdje je pribivala Svetoj Žrtvi, ispovjedila se i pričestila, a

onda u Ime Božje krene naprijed.

"KUD SI POŠLA, LUDA ŽENO!"

Prvog dana noćila je kod neke sirotice s puno djece; muž je otišao u šumu na rad. A ujutro,

dok još

143

sunce nije izašlo, i prije nego što joj je siromašna žena dospjela spremiti štogod za jelo, već je

krenula na put.

Pred V. dočeka je sotona. Stoji on i odlučno joj progovori: "Kud si pošla, luda ženo! Vrati se

natrag! Tvoj ti Isus neće zamjeriti; zna On da ti to ne možeš podnijeti." Na to vidjelica

odgovori: "Da sam pošla na put po zapovijedi čovjeka, vratila bih se odmah. Ali jer sam pošla

po Zapovijedi Boga, neću se vratiti pa makar od glada i umora poginula!" Sotona tad odstupi,

a vidjelica proslijedi put. Ali tako ju je smeo da je izgubila smjer. Iza Svete Mise i Pričesti

upita svećenika koji put vodi prema K.

Neka žena dozvolila joj je da prespava u šupi. Ali pas je u dvorištu bijesno lajao i otimao se

kao da će raskinuti lanac, a pijani muž je dugo hodao amo-tamo izgovarajući užasne psovke.

Od tog laveža i od te psovke nije mogla spavati, nego je u sjeni molila - i pokupila se dok je

još bio mrak.

SVETA OBITELJ JE KRIJEPI

I dodje u blizinu K. Premda je bila mlada i otporna, ipak je iznemogla od tolikog pješačenja,

nespavanja, molitve, gladovanja i toplog proljetnog sunca. Noge su počele otkazivati. U to se

nebo zamračilo, počelo je sijevati i grmjeti - spremala se oluja. Iznemogla, podigne umorne

oči prema Nebu i zavapi: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe, krijepite me da izvršim Naloge Božje!"

Odjednom se između tmastih olujnih oblaka pojavi i jedan sjajan bijel oblak. Spusti se prema

vidjelici, do visine velikog stabla. Sveti Josip i Majčica Božja, s dragim Malim Isusom u

naručju, slatko joj se smiješe - i kao da će je zagrliti. Čim ih je ugledala ostala je kao

preporođena: odmorena, svježa, krepka i poletna. I produži korake - radujući se nad susretom

s Najmilijima.

Na ulazu u grad obuje se i zamoli jednu ženu da se malo zakloni pod njihovu nadstrešnicu.

Kad se kiša ispadala, produlji put.

144

Noćila je, izgleda, pod vedrim nebom - a bilo je hladno, sredina travnja.

"JA IMAM NAJVEĆI FAKULTET!"

Nakon dugog pješačenja kasno navečer stigne u Zagreb i zaustavi se blizu željezničke stanice,

u Zrinjevačkom parku. Izmorena od puta sjedne na klupu, u tamnome mjestu, da tu provede

noć u molitvi i bdijenju. Odjednom joj se hitro približi zgodan, nasmijan mladić. Sjedne bez

pitanja uz nju i zapita je: "Što si ti u srcu utučena i potištena?"- i pruži ruku da je zagrli.

Vidjelica ga tako snažno odgurne da je pao na zemlju. Ali on se podigne i, kao da se nije

uvrijedio, sjedne opet na klupu i nastavi: "Vidiš li ovaj lijepi grad? Ja u njemu imam najveći

fakultet i najviše sam cijenjen. Gdje god prodjem sve osvajam i svi mi se klanjaju. Zašto i ti

nećeš biti moja? Uživala bi sva dobra i svi bi te cijenili!" Vidjelica ga pogleda i gurne od sebe

još snažnije nego prvi puta. I ode napasnik par koraka i nestane.

U ranu zoru podji u Baziliku Srca Isusova. Tu se ispovjedi i poslije zamoli svećenika da je

uputi kako bi našla put za Karlovac. Iza Svete Mise i Pričesti nastavi putovanje sipajući na

prolazu Božji blagoslov - moleći Krunice i druge molitve.

"DA SU SVE ŽENE KAO TI..."

Umorna od pješačenja jedva je izašla van Karlovca. Sidje tad s glavnog puta i sjedne u hlad,

pod drvo, da se malo osvježi. Zamalo se na cesti, iza zavoja, pojavi nizak crnomanjast čovjek,

noseći u ruci malen kovčeg. I on skrene s ceste pa se zaputi ravno prema vidjelici, koja ga

dočeka s primjedbom: "Zar se nemaš gdje odmoriti, nego baš ovdje!" Čovjek se nasmiješi i

zapita: "A kamo ti putuješ?" Odgovori mu: Kamo ja putujem tebi nije važno znati!"

Kad je ustala i zaputila se dalje, neznanac izrazi želju da joj se pridruži na putu. Vidjelica će

mu na to: "Šta ćeš ti meni na putu! Imam ja svoga Zaručni-

145

ka!" Odgovori neznanac: "I to mi je zaručnik koji tebe mladu ne žali da prevaljuješ pješice

toliki put!" Hodajući uz vidjelicu, počne se on udvarati: "Budi moja zaručnica i sve ću ja tebi

dati!" A ona će mu: "Da si jedan jedini na svijetu, ne bih te htjela tako gadnoga!" Neznanac

primijeti: "Da su sve žene kao ti ja se nikad ne bih mogao oženiti. Ali ja ih imam po pet koje

mi se same nude!" Na to će mu vidjelica: "One su iste kao i ti!"

Kad se približila Duga Resa, neznanac opet zapodjene razgovor: "Takove žene ne sretoh u

životu! Tko si ti?" Odgovori mu: "Nije važno da ti znaš, tko sam ja. Imaš oči pa gledaj s kim

imaš posla!" A on će joj: "Oprosti mi što sam te smetao na putu. Možda si imala druge

planove putujući sama. No, hajde da na ulazu u ovo mjesto popiješ sa mnom čašu vina da se

okrijepiš. Ako si gladna, naručit ću ti i jelo." Ona mu odvrati: "Da i pijem, ne bih od tebe ništa

uzela. Gadiš mi se kad te samo i pogledam!" Neznanac tad odstupi i, gledajući još za njom,

nestane...

Iza toga pristupi Andjeo i reče joj: "Sada, kad izadješ iz mjesta, moli se!"

Ono je bio kušač. Smetao je toliko koliko mu je bilo dopušteno.

Kad se spustio mračak, zamoli konak u nekoj siromašnoj kućici. Ženica je primi, ali ne u

kuću, jer se je bojala muža. Odvede je u štalicu gdje su dolje imali blago a gore držali sijeno. I

rekne joj čim svane neka kreće dalje. Sjedinivši se u duši sa Svetom Obitelji, vidjelica

provede noć u štali.

DANJU UMOR I GLADOVANJE - NOĆU STRAH I BDIJENJE

Čitav dan pješačeći, stigne duboko u Gorski Kotar. Već su stotine kilometara iza ledja.

Umorna je i gladna. Ono malo novaca što je imala potrošila je, a hrane nije nigdje našla - i

tako je jela samo kiselicu. A i inače je srijedom, petkom i subotom živjela samo o kruhu i